'stroj koji može beskonačno dugo vršiti koristan rad, bez dovođenja energije izvana'.

znao je oduvijek da život nije ono što svi misle i da smisao života nema jedan odgovor...nije to ljubav,nit obitelj,nit

novac ...i nije to dan koji slijedi i nestaje u zalazu sunca...nije to ni onaj šaljiv i ironičan lik,sijede

brade, što ima moć ,što vuče konce naših živaca i nateže i do krajnjih granica....znao je sve to i život je prihvaćao kao

trenutak koji će pokazati u drugom svjetlu i drugom obliku.

"-Ti si ironičan! -govorili su mu a on se smijao na tu činjenicu jer je zvučalo kao da je radio nešto loše...

kao da je nečiji život ovisio o njegovoj riječi ili njegovom djelu...

i smijao se tome jer njemu je ironija bila život i nekako se na nju navukao...kao dop koji je olakašavao sekunde do novog dana...novog meteža u njegovom,i životu sviju oko njega.

imao je tisuće,milijune primjera koji su to potvrđivali a nije mogao sve staviti na papir i reći:

-"Ljudi,ne razbijajte glavu",svoje ćete odraditi onako kako je suđeno"- i nije im mogao zamjeriti njihovo neznanje

jer nisu bili spremni prihvatiti istinu.

znao je i da Dobro postoji ali i da ljudi mrze Dobro u sebi i u drugima...i da Zlo zna kako natjerati čovjeka da se osjeća bolje i jače.

borio se s tim saznanjem i to je bilo ironično....život je bio i Dobro i Zlo.

danas je postalo popularno da se ne govori kako se misli. to me podsjeća na vuka koji je štel da se piše kak se piše a čita

kak se piše...tako nešto...e onda se zmislilo čitanje između redova a pisanje u redu...makar često i nije u redu kaj se piše

i koliko se piše...i kakve su piše.

tak da sve moremo završavati s upitnikom.

-joooj,kak sam danas sekso?

-danas sam zaradio brdo love?

-pet komada me ganjalo?

...pak si misli kaj se štelo reći....ak se treba uoće misliti....jer mišljenje je kak i prijedlog zakona o seksu na javnom mjestu...

treba raspisati referendum....da vidimo kaj raja misli....i kak misli...onda se to iznese na razlaganje na iskrica weblog...jer

kakvo bi to bilo pravo i pravica ak se ne raspravi od pojedinaca na blogu.....ipak je ovdje najkompetentnija svjecka

menažerija po pitanju pitanja.....i čitanja između redova...čak je i evanđelje moralo proći blošku inkviziciju...što će reć da

postoje dokazi o blogovanju unazad više hefta godina.

jedino tješi činjenica da ljudi vole one koji kažu što misle.....pogotovo o seksu...što je dvojbeno kad je seks u pitanju....

ne seks nego mišljenje...mišljenje se stvara isto između redova.....redova jebača.

naravno,svi čekaju samu jednu od njih...sa bocom crnjaka u rukama i zamolbom da prespavaju.

i tak između redova,traženje kandidata za brak postaje otežano....

onda se dođe na blog i pišu eroski romani..

a šta je pisac htio reći...prosuditre sami.

između redova.

fakat smo mi hrvati narod za kurac. svi sve mrze,svi misle da su bolji od onog drugog i da je ono drugo bolje od ovog našeg. jug mrzi sjever jer-" šta će oni purgeri biti glavni",sjever mrzi jug jer-"šta ovi tovari imaju tu dolazit i studirati i onda se vezama zaposle a mi ne možemo" i tako se jal,ljubomora i glupost prenose iz generacije u generaciju i tome nema kraja.

gledam na jednoj hrvatskoj društvenoj mreži gdje ima puno ulogiranih srba (i ostalih balkanaca),kako jedan drugom pružaju podršku u svemu,čak i kad nisu u pravu ...jedan drugom ne prigovaraju i uvijek će stati iza svog ako mu netko nešto prigovori.

a "naši"? naši sa njima postupaju u rukavicama,nitko se ne usudi reći ništa protiv jer nemaju iza sebe nikog ko bi ih podržao, iako su 100% u pravu. štoviše,uvlače se u dupe istočnim susjedima sve u cilju održavanja normalnih odnosa,sve u cilju pokazivanja tamo neke tolerancije. na njihove provokacije nitko ne uzvraća...a oni ...najbolji u svemu i sve najbolje je njihovo.

i svi sretni,samo što ne mašu repom.jer što se imamo buniti kad imamo svoje za pljuvanje. južne i sjeverne,istočne i zapadne. i one do naših vrata...ti su najgori



ovdje je najveća greška ako šutiš...onda si dosadan.ako si dosadan onda si nesposoban...ako si nesposoban,nemaš pravo glasa

ako laješ,drugi će lajati više....ako laješ više,sjebat će te lažima...ako lažeš više,brojat će ti krvna zrnca....ako nisu njihova,najebo si....i tako iz situacije u situaciju.



jad,čemer,beznađe.

kreno marko na kosovo,
visoke planine da prijeđe
al u glavi mu stalno biješe
da prči sve rjeđe

onaj sulejman svakoga dana
diže uz harem svog velikog sultana
a marko junačina htjede mu pokazat
pa sve turke i turkinje htjede smazat.

isukanog koplja kroz šumu je kreno
kad ugleda vilu samo je bleno.
halje je digla viš koljena
vidi joj se guza,bijela ogoljena.

nagnula se nisko,gljive je brala
ne znade marko da je netom s....a

al ne mari marko navalili iz skoka
mamila ga ludo njena bijela koka.

udri junačina u po bijela dana
ne mareć za trnje i sve više rana.

izranjavan tako,prčeć cijelog dana
ne mareć za boli i krv iz rana
bijesno konja svoga podbode
da se sulji hvali kako vilu ubode.

i dok tako on junačina jaho
vila u šumi plače tugaljivo ,plahoR
omilio joj se junak s kopljem svojim
dignutim,krutim,golim

a ne znade jadna dok za gljivama gmiže
kasno marko na kosovo stiže

Sitni sati usamljenosti
ko pješčani sat
Sa sitnim pijeskom život curi
Kad okreneš strane
Sve je opet isto
Nigdje nikog nema.

Mogao sam više,bolje-često kažemo sami sebi pa zatim analiziramo situacije u kojima smo svoj dio života odradili onako ,kako smo u tom trenutku željeli,morali ili je jednostavno samo po sebi došlo. Tek poslije dolazi trenutak otrežnjenja kad uvidimo ide li naša zamisao u pravcu koji bismo željeli.

Imamo mogućnost popravka. Ali mnogi od nas ne učine ništa.Zadovoljni su sobom jer nam vrijeme ne pokazuje da smo pogriješili. Pokazuju nam ljudi. Pa njihovo mišljenje uvažimo ili ne.I opet napravimo grešku.Ili samim uvažavanjem ili odustajanjem od željenog. Pritom je povoljna okolnost ako nema posljedica.A to je ono čega se svi pribojavamo.Da će naš potez donijeti nešto loše.

A život je igra na koju nismo pristali ali je moramo odigrati.Što prije shvatimo, da je dobro i loše dio života i da će naše shvaćanje svega imati za posljedicu zadovoljstvo učinjenim, to ćemo prije svoj život dovesti u stanje prihvatljivosti.

A igra koju igramo tek je dio puta koji moramo proći,da bi dokazali da postojimo.Sebi dokazali ispravnost,možda za neke buduće živote koje nam nametnu ili ih sami stvaramo.

to je tak kad ti sunce ubije oko već oko petice i ne zna da je nedjelja i da svako normalan počinje dan oko podne.

i onda se vratiš s kave i pojedeš nešto pa ostaneš žedan a zaboraviš da je tek deveta ura prije podneva i natočiš gemišt

jer

sunce već neumitno (koji kufer pak to znači,valjda ima veze s Baumit-om) peče a opće je poznato da gemišt ide uvijek u paru

ili više njih i ne misliš pritom na gorenavedeni naslov i njegovu štetnost.

a idešminajetru izraz dođe od vjerovanja da je jetra centar osjećaja pa kad to nekom kažem automatski znači da nam netko

dira osjećajčiće i da njegov boravak našem organu (maloprije spomenutom,da ne bi bilo zabune) nije poželjan s obzirom

na obzir da se danas osjećaji kriju kao što krokodili kriju suze i to ima za posljedicu društveno neprihvatljivo ponašanje u

segmentu prihvaćanja raznolikosti i poticanja na temeljno pravilo građevinske mafije-

HRVATSKI CEMENT U HRVATSKOM BETONU.

PA ako završimo u nekakvom betonu,bez tragova našeg postojanja ,možda neki medicinski dokaz kao što je loša

jetrena slika donese tračak nade u zagrobnom životu u kojem će na betonu ukazanjem krvavim suzama pisatI


-IDEM SI NA JETRU.

Pita učiteljica djecu:

- “Znate li djeco da se u našoj zemlji mjesečno potroši preko 20 kg toalet papira po glavi stanovnika?”

Jedino Ivica podigao ruku, a učiteljica ga pita:

- “Što ti nije jasno, Ivice?”

- “Pa nije mi jasno zašto po glavi?”