'stroj koji može beskonačno dugo vršiti koristan rad, bez dovođenja energije izvana'.

Napokon otok.-pomislio je dok je oblizivao ispucane usne. Sunce je pržilo već nekoliko dana a on je potrošio svu zalihu vode. Splav na kojem je plutao načinjen je od ostataka nekog drva,možda vrata,i plastike ,dovoljno da pluta tih nekoliko dana ali nikako nije mogao napraviti zaklon od vrućine. Možda u nekom drugom filmu.

Otok je bio malen i gotovo ravan. Pokrivalo ga je raslinje i ostaci nekakvih sitnih kostiju i ljušture skoljaka. Valjda će pronaći nešto za jelo i vodu te zaklon od sunca. Čim se iskrcao splav je plutala dalje od tog mjesta. Nema veze-pomislio je-više mi neće trebati. Vrijeme je prolazilo u ispitivanju a noć se polako spuštala. Zavukao se pod neko grmlje sretan što će se napokon naspavati na čvrstom tlu.

Probudilo ga je nešto hladno oko nogu i na leđima. Onako pospanom tek je u jednom trenu sinulo da je to što ga dotiče mokro i da je more podiglo razinu. Ustao je i vidio da se more sve više uvlači u unutrašnjost otoka.
Udaljeni val visok nekoliko metara brzo se približavao. Nije stigao razmišljati,samo mu je osmjeh pobjegao u kut usana-više neće imati problema sa snom. Ikada.

ne treba bit pametan i zanimljiv. jer se onda ne vidi dalje od nosa....pametni pametuju,kamenjari kamenuju,divlji divljaju...

a normalni šute . dosadni sebi i drugima. rade svoj posao (ili ne rade uopće,koga briga) i pokušavaju preživjeti
neprimjetno.

takav im odabir. nije da je zapisan negdje,u nekim nebeskim knjigama ali nije li ponekad potrebno zanemariti ta sitna zadovoljstva nezadovoljstvom. i pokazati zube.

ne baš kao oni poluidioti sa crtanjem kukastih križeva ili poluluda majka,odglumljena svetica kurvanjskog vokabulara, nego
makar šetnja gradom, upicanjen i samozadovoljan osmijeh na licu.

pa kad staneš pred izlogom pogledati neku pomodarsku "sitnicu" ,cijenom u visini pola prosječne plaće,nek pogled potajno krene na lik koji se odražava u staklu.....i pomisliš-"gle i ja sam tu".

umjesto

ja mislio ,žena ima jebačke oči kad ono-vidovita.

odma mi sve jasnije.:)))))

slučaj je htio da pročitam taj blog...jedan dobar blog koji mi je toliko zaokupio pažnju da sam nastavio čitati i prethodno napisane.
a bilo ih je dosta.
pogledam datume-blogerica već godinama.
pregleda malo...jer se nije zadržavala i gubila vrijeme sebi i drugima ,na komentare. a piše lijepo ,spontano,jednostavno i iz duše.

drugi takav blog je bio od iskričarke koja nema premijum....piše dalmatinskim narječjem,onako kako je mater naučila..i s isto takvom dušom. bez primisli ,bez zlobe,bez pametovanja. onako za sebe...


pa kad usporediš te blogove i ovo sa naslovnice..jal,ljubomora,narcisoidnost bez kraja.
stvarno nema pravde.

ako netko želi čitati a ne gubiti živce...zubica i zora-321

ne znam da li bi vjerovao..jer već dugo to nisam čuo. zašto bi sad odjednom imala potrebu a nije mogla do sada reći?
zašto bi vjerovao u nešto,ako su joj usta nijema bila godinama?
da mi sad kaže da me voli zašutio bi na tren,nasmijao se glupo ne znajući što bi rekao.oči bi pokazivale radost a tijelo zbunjenost.
i onda bi možda onako glupo izvalio da i ja nju volim i na tren posumnjao u to,jer kako vjerovati sebi ako drugom nisam u stanju vjerovati isto.
kad bi mi rekla da me voli,poželio bi to čuti opet...i opet..i opet.
a ona bi opet šutila godinama

doviđenja,prijatelju,doviđenja
u grudima si mi,u svijesti
rastanak ovaj pun je obećanja
da ćemo se negdje opet sresti.

doviđenja,bez rukovanja i riječi shvati
nek čelo i vjeđe prešute očajno slovo
u životi nije novo umirati
a ni živjeti nije ništa novo.


SJ

prljavi,poderani i nemoćni gledali su ga dok je prolazio kraj njih.zavist u njiihovim očima je bila očigledna.
nisu ga mrzili zato što je bio ljepši,pametniji i uspješniji.
mrzili su ga jer je bio jedan od njih a bio je čist.
i tjelesno i duševno. osjećali su to duboko u sebi.
nisu mogli sa sebe sastrugati svu prljavštinu koja se nakupila s godinama.
zavist,jal,ljubomora izjedali su ih do granice boli.
htjeli su ga popljuvati,izvrijeđati,unakaziti.nisu mogli,bio je jači.
jer je znao tko stoji iza svega toga.
jer su se oni bojali i taj je strah izazivao sve one osjećaje koji nisu mogli kontrolirati.

samo se nasmijao,podigao ruku na pozdrav i rekao:-"Dobar vam dan!"

Nije rekao ništa,kad mu se tip unio u lice. Kapljice sline što su mu prskale kroz pokvarene zube sjajile su se na njegovoj bradi,staroj nekoliko dana. Kažu da se nervoznim ljudima vidi vatra u očima ali ovom se više vidjela priglupost. "Tipo primitivo" u klasičnom obliku. Zvuk je bio tup kad je njegova glava udarila u nos primitivca. Krv je trenutnu provalila u slapu. Uhvatio se za bolno mjesto a novi udarac nije dočekao na nogama. Ležao je i tupo buljio u Tina. A on se okrenuo,i još jednom pogledao tipa na tlu. Pljunuo bi najradije ali mu kultura nije dozvoljavala spuštati se na taj nivo.
Uskoro ce mrak i vrijeme kad sitne osvete dobiju svoj trenutak.
A on nikad ne zaboravlja.

da je nisam prebolio,laže cigan ,laže pjesma,ja sam sve zaboravio....tako je to s upalom pluća.

dođe i više je i ne pamtiš.

odležiš i odznojiš svoje.

to dođe kao i seks s nepoznatom.znaš da se dogodilo a ne znaš kada ni s kim.

al mogu ostat trajne posljedice ako se ne čuvaš

Rekli bi optimisti.
Oće qrac-rekli bi pesimisti.
A ruku na srce,mora da su i jedni i drugi dobri ljudi. I nema im razloga ne vjerovati kao što ne bi lošima . E sad,kao odabrati ispravno. Volio bi onom prvom ,jer ljepše zvuči. Onaj drugi pak postavlja stvari tako, da obećanje o boljem qrcu zvuči privlačno za sve zainteresirane strane. Ako ostavimo da odluku donese neka bolja polovica,opet je diskutabilno u kom omjeru će se ta želja razviti. Do krajnjih granica ili u normali.
Možda je najbolje ne misliti na sutra. O boljem ili lošijem. Samo treba uhvatiti momenat...onako kako se pruži prilika.

.-Ma da, ljubav je u nama... onaj tko voli samo nešto, ustvari ne voli ništa..

iskreno polovno srce voli snažnije, iskrenije od cijelog lažnog...

pravednost bez ljubavi je utopija...Ljubav bez PRAVEDNOSTI je laž..

TI I JA...JA I TI...U MENI TVOJE....U TEBI MOJE....JEDNO BEZ DRUGOG NE IDE....TI ZIVIS MOJE A JA TVOJE...

"Umreti - to nije ništa, ali biti zaboravljen - to je najsvirepija odmazda smrti nad životom."

Naše mržnje škode nama, više nego našem protivniku. Govorite rđavo o nekom čoveku pola sata - i vi ste posle toga nesrećni i otrovni; a govorite pola sata o njemu dobro, pa čak i kad to ne zaslužuje, i bićete mirni i blaženi, čak i ponosni na lepotu svojih osećanja, ili bar na lepotu svojih reči."

KAO MJESEČARI HODAMO PO VODI

život neženje,nikako nije život za samca


Nije ljudska moć ni pravo jedne generacije, jedne vere, jedne ideologije - da promeni ono što je stvarano vekovima, stotinama generacija, bezbrojnim idejama, verama, razumom, i bezumljem, glupošću i znanjem, moćima i nemoćima ljudskim.