'stroj koji može beskonačno dugo vršiti koristan rad, bez dovođenja energije izvana'.

Sad znamo ko joj je pomagal i zakaj nije pobjedila.:p

.... da me 10 godina nije bilo na blogu.dođem ja, a ono ...sve isto

ti zaboravljaš da mi nismo ništa..
tek nekakve izgubljene duše...
prekrivene plaštem od tuge i ranjivosti...
poslane vjetrom grijeha na pusti otok...
da okajemo stare strasti što je tijelo činilo...
a duša trpjela..hladna pod suncem ...
vrela pod mjesečevom zrakom na livadi pokošenoj
...netom....mirisom tvoje kože ispunjeni trenutci pod krošnjama...
u mašti stvorenoj, u zbilji razorenoj...ti zaboravljaš da tek smo stranci spojeni tragom suza...
iz nekog života koji smo birali a nismo smjeli...kao da smo znali a nismo,što tek slijedi...i nemamo pravo reći jedno drugom
-voli me...
tek možda,budi sretna...ako nisam ja

Kad ti netko dopizdi...nađeš način.
kažeš kako imaš puno posla.
I prestaneš odgovarati na poruke.:)))

Jer svake godine zakasnim...zato:
Dragi moj Djedo...daj se više riješi te svoje nejebice jer ti je ispunjavanje želja za kikija.
Nisi mi uspunio želju još od trineeste godine kad sam zaželio puno sexa,novaca,i prelijepu,pametnu i bogatu ženu.
Shvaćam da takve nemaš trenutno na lageru ali mogu ti pomoći...ja sam je našao.
Na tebi je samo da joj prosvijetliš pamet i pokažeš da sam ja taj.

Ako već ta tvoja Baba tebe trpi godinama neće ni ovoj biti ništa gore.

(Ako već nisi za taj posao prepusti mjesto mlađima. Evo se puno mladih Hrvata uputilo u tu tvoju Laaprdoniju pa biraj)

od sveg cvijeća ovo mi je najljepše imati u vrtu.

vjerojatno zadnji stručak za ovu godinu..nije da vene al ga nema tko brati.:)

Skoro će zima. Dani sve kraći a noći nisu ono što je nekad donosilo radost. Ljudi su postali daleki. Nema druženja,šala,svađa i mirenja. Spao život na tipkovnicu i buljenje u manji ili veći ekran. O životu saznajemo iz novina i tv vijesti.
A one tople besane noći postale su daleka prošlost. Zagrljaji,poljupci i razgovori....milovanja bez riječi,tek da znaš da je netko uz tebe. Sve to odbacujemo jer nas je netko povrijedio.
Pa smo sad kao snažni i možemo sami.
Neki i mogu,sigurno.
Ali nije čovjek otok. Samo je povodljiv,nema svoj Ja. Pa onda sluša narcisoidna blebetanja kako je dobro biti sam . Jer je to moderno.
Ma nagurajte si moderno u donji dio leđa....tako će stvari sjesti na svoje mjesto.

Zadnji listovi na krošnji treperili su na povjetarcu. Još koji tren,sat ,dan i oni će se spustiti na zemlju. Čučao je ispod drveta, naslonjen leđima na deblo i gledao niz padinu. Stare zidine uokolo,već je stoljećima načimao zub vremena....rušile su se gromade kamena same od sebe....a misli su tekle onim drvoredom u podnožju brda. Tamo je zadnji put bio sretan...istinski sretan s njom.
Put je bio posut lišćem lipe i ona je zaželjela da dođe tu jednom,u proljeće.
I proljeća su prolazila s nadom da će opet sjediti kraj starog kamenog bunara,popeti se gore na porušenu tvrđavu i zagrljeni gledati svijet s visine.
Kap vode pala je odnekud sa stabla na njegovo čelo. Kao da je stara lipa,narasla tu visoko prkoseći vremenu,plakala za tim prošlim danima.
Jesen je raskošno prostrla boje po drveću a sunce je iza brda slalo posljednje zrake,kao gorući plašt s jedne strane a s druge strane sjene su zatirale vidljivi život.

Podigao je kamen i bacio ga da se kotrlja niz brijeg...kao život...kao nada.

Lijep sunčan da...za uživanje....a ljudi nabrijani....valjda oni slovkanovi projektili imaju utjecaja.

Nego jesam li lijep?
Recite mi otvoreno,neću se ljutiti.

Samo ću vam obrisati komentare kojj ne odgovaraju istini.
Obadva, koja će se pojaviti.

Još sutra bit ćeš tu
Negdje u kutku moje glave
Uspomena utkana u moje vene
I dokaz da je ono lijepo
Uvijek daleko.
Još sutra ću te voljeti
Više nego danas a
Manje nego dan poslije
I usprkos tome
To će biti splav
Jedini spas u moru
Da ne potonem
još sutra.

-Zašto si tako dobar prema meni?-upitala je Jenny.
-Ti si moja cura.
-Uvijek ću biti tvoja cura,Forrest."

I ode. Jer žene vole odlaziti. Pronaći svoj put daleko od ljubavi koja im se nudi.
One traže ljubav u nečemu drugom.
A to uvijek ima netko drugi.
A život nije film u kojem će se na kraju naći srodne duše,onako kako je suđeno.

A nismo svi sretni kao Forrest,kojem je život davao i uzimao.
Uglavnom uzima najbolje od nas .

Mali ekran i debeli prsti krivi su za pogled u vlastiti profil....koji nije pogledan godinama....
Vrisak,znoj,suze kao posljedica čitanja,slijedili su jedno drugo.
Koji ti je kufer Pelpe,kaj nisi to mogal bolje!? Pametnije? (Dobro,to očito nisi mogao)Možda prepisati od nekoga,izmisliti...nije tebi suđeno kopati po mjestima savršenosti i sklada.
Prošla su ta vremena....za neka je i bolje a neka možda tek i dođu...ona koja se isčekuju.
No profil nije tolika greška,kažem sam sebi,mogao si lagati,biti menadžer solarija ili bogtepitakaj no odabereš istinu kao temelj. I pokažeš se bez maski...glupo i naivno. Ono najbolje ostaviš sputano u sebi,za nekog tamo tko te i ne vidi. I nikad neće.