'stroj koji može beskonačno dugo vršiti koristan rad, bez dovođenja energije izvana'.

U ovo moderno doba svi imaju neke pametne telefone koji nam "olakšavaju" život pa tako na tom komadu nečega možemo

pronaći sve što trebamo za kupovinu,školu,posao,dijete....čak nas može odvesti na pravi put...bukvalno i preneseno.

Sve to je još dostupnije ako imamo pravu aplikaciju.

No ,svako malo ta pametna tabakera nam javlja:

- Dostupna je nova poboljšana verzija xyzu....ažuriraj.

Eh,kako je to zgodno,uvijek imaš nešto staro a novo.

Kad bi se to moglo prenijeti u život,stvarni život,mogli bi tu mogućnost iskoristiti za poboljšanje odnosa s partnerom...ili

,poboljšanje partnera.

Ne sviđa vam se njegovo ponašanje u društvu?

Ajmo,aplikacija ta i ta,verzija 2018,klik...i eto njega popravljen i naštiman.

I tako prekonekoliko puta...i dnevno ako je potrebno.

Tko zna,možda u nekoj bliskoj budućnosti neki android bude obavljao sve poslove koje smo do sada mi radili.

(Naravno neki "ljudi" su nezamjenjivi.

Od njihovog JA teško da će biti napretka)

Nije to slika u nekoliko poteza,kao olovkom ili kredom. To se slika godinama i strpljenjem.
To je slika prirode koju počneš u proljeće pa crtaš detalje dugo ,dok se priroda mijenja.
Mijenjaju se boje, oblici, stanja. Godišnja doba ,kao sudbine,izazivaju drugačije osjećaje. Ponekad je ljubav vruća poput ljeta. Strastvena,gori kao suho drvo.
U jesen bude promjenljiva,dobiva druge tonove i plamen strasti se mijenja s vjetrom i kišom. Sve je hladnije kad snjegovi prekriju srca. I tužnije kad bure zaviju kroz tijelo a vatra u tijelu gasne. Tek žar tinja negdje dolje pod pepelom. A u novo proljeće sve opet propupa. Bude se iznova novi plamićci sakriveni u listu drva života i ptice se pjevom glasaju .
Kad uspiješ u tu sliku stopiti sve boje,sve glasove i oblike cijele godine,ljubav će dobiti svoju vrijednost.

O našem slikanju ovisi da li će to biti dijamant ili zlatnik.
Bakreni novćić ili kameno srce u grudima

Štip,štip,štip-zora mi je lagano štipkala obraze pa nos pa vjeđe koje su se slijepile nakon dugog bdjenja. Trebalo je ustati a kao da je san pao prije pet minuta na umorne oči. Pričali smo dugo....kao da su se u nas vratila djeca i oni predivni dani kad nas je ljubav prala kao proljetne kiše...donešene vjetrom,iznenada a mi bez zaštite stajasmo na oluji i upijasmo kapi svakom porom ....i bilo nam je hladno .....i bilo nam je vruće iznutra....izvana nas je onaj dugi period samoće hladio i mislili smo da više nikad nećemo osjećati ništa a iznutra je kuljala lava davno potisnutih želja,strasti i očekivanja.
Nisu nam trebali poljupci nit zagrljaji....samo nam glas mamio toplinu na površinu kože....kao da peromm prelazimo po njoj...tiha jeza iz dubine duše što smo je oslobodili a ona nas preplavljuje poput gorskih rijeka....isprva tiho klizi svojim tijekom a zatim ko bujica što ruši sve pred sobom.
Sve one frustracije i boli zaostale iz dana koje nismo moglo zaboraviti ...godinama taložene negdje duboko na dnu ..a ipak smo osjećali njihov smrad koji nas je gušio.
A sad slobodni slušamo pjev valova čistih osjećaja...bistrih i snažnih.
Samo se čvrsto držimo za ruke da nas struja ne odnese...kao korijenje na obali iz sna

nema ništa gore nego kad ti netko kaže da si simpatičan. tako je u svakom vidu života. u sportu,kulturi,ljubavi,znanju...svemu.
jer,simpatičan lik nije u ničemu NAJ....on je uvijek tu negdje,
nit smrdi,nit miriše.
nit vrit,nit mimo
prosjek,čisti. i kao takav može biti u društvu,jer ispunjava prazniinu,,ali uvijek sam.
na njega se gleda kao nužno zlo.
njemu će se svi ispovijedati.
njemu će svi govoriti da je divan čovjek.
njemu će se smijati i okrenuti leđa kad vas zatreba.
njega žene vole ali ne trebaju.
s njim muškarci razgovaraju ali ga ne cijene.

jer šuti kad bi trebao biti glasan.
jer ne pljuje kad to drugi žele.
jer ne traži potvrdu svog razmišljanja od drugih..
pa ti budi simpatičan.

(Zagradu u naslovu popunite po svojoj volji)

Kak zna?
Pa jedino ga je ona imala.
shvatila na vrijeme da se zajebala.:)))

Patak Donald nije baš presretan. Morat će se preseliti u manju kuću od dosadašnje.

Gdje u Fažani ima za kupit dobre rakije i vina?

Nije ni čudo da se po nama pljuje i ponižava kad sami ne možemo dovesti svoje glave u red.
Napiše tip dobar blog,tema za raspravu se uvijek nađe,al ne lezi vraže,što se muško ima petljat u komentare.
Treba izvjesit naziv. ISKLJUČIVO ZA ŽENE. Jer muški ništa ne razumiju muške teme. A i nisu podobni za dupeuvlačenje. Lako ih je izbacit.
Al zato moreju o istoj stvari laprdat sa ženama jer njima je bitnije vidjet intelektualnu i društvenu veličinu dotičnog.
Pogotovo je bitno znati da neznalice ovoprostorne ne mogu dolazit u iste situacije jer....što znaju seljačine kad se nisu makli preko granice na vrijeme. Nit su kompetentni komentirati visokoumno zadane teme.

A kad im se nametne psihooška procjena o zrnima bibera oni još lijepo podviju rep i šute. Nemaju potebu izraziti protest jer se to njih ne tiče.
To je za one druge,na koje žene ne naskaču, kao na njih osobno.
I ,bogami su zaslužili kojekakve pridjeve sa strane provokatorskih pizdi ,koji od svoje veličine ne vide prst pred nosom.

Zagorci smo,ljudi pravi
Kaj nam pak moreju
Si prolaze ,si odlaze
Al Zagorci ostajeju.

nema te danas na onom mjestu
nije ulicom prošao Osmijeh
samo je vjetar češljao krošnje kao da pita za tebe grane
da li su te vidjele
Nema te danas
nije ulicom prošao Zvuk tvojih potpetica
blijed je bio asfalt pod tuđim nogama gažen jer
nije bilo plesa tvojih nogu.
nema te danas
nije bilo ni Mene
prazna je bila klupa gdje smo sjedili
umjesto prve jutarnje kave zagrljeni smo šutjeli
kao da se opraštamo.
a samo smo se voljeli
kao djeca naborane kože i tamnih kolobara
oko očiju
zjenica u magli i obješenih vjeđa.
ja sam čekao da dođe starica
s kojom bi dijelio
ne život
dijelio sebe
na milijun piksela razdijeljena slika
a zatim sastavljena da postane TI
a tebe nema
ni tvoje Riječi
ideš li samnom dalje

Jučer odem do Lidlare. Ta Lidlara postala ka humanitarni hangar sa odjećom, tamo 90tih za vrijeme rata. Naprdili one željezne košare a u košarama nema čeg nema... od gaća za bebe do ronilačkih odijela za ronjenje na dubinama većim od 10 kilometra. Naroda oko tih košara, ka da se dijeli džaba. Kako ko uzme koji komad robe, tako ga odma diže uzrak i rukama širi da vidi el mu paše. Kako ko skuži da mu ne paše, odma ljut počne vrtit glavom lijevo-desno... jer jebi ga... ostao zadnji primjerak rozih štrampli na cvjetiće i bubamare, al nepaše mu nikako. Najgore su pak žene koje u lidlaru dovuku dijete pa ih zakači zadnji komad robe, majket mile, jedna mater uzela malog pa mu navlači dolčevitu... a dolčevita mala. Grebe mali rukama, oće se udavit, al mati ne popušta, viče „Taman ti je!“. Gledam ja malog, punašak onako, vidi se da puca od zdravlja, a dolčevita ga stegla... nit ima jadan zraka, nit je više punašak... pojela ga dolčevita jebate... mali ka da ima 10 kila. Napela se ona dolčevita nanjem, reko uzme li mali zraka punim plućima, dolčevita će eksplodirati... pobće nas dolčevita sve odreda. Onda je mati ipak skužila da je dolčevita mala jer je mali poplavio ka nožni palac kad zapneš njime o rub kreveta. E... al sad ga jebi, nemeže mati skinut dolčevite sanjeg. Sagno se mali, a mati sa leđa čupa dolčevitu. Išlo to nekako do pola trbuha, a onda kad je zapelo... malo falilo da se mati nogom upre o košaru sa robom, al joj valjda bilo neugodno. Vuče ona malog po Lidlari ka šoping kolica. Jauče mali, mati viče „Nije to ništa!“. Bile nekve brusilice na akciji... reko da kupim brusilicu pa načmem dolčevitu po boku, moždabse mali oslobodio... il da zovem GSS. Ja ne dovrši misao, kad mati taman skinu dolčevitu sa malog... a malom kosa ka Ajnštajnu... razletile se one dlake uvis od elektriciteta, u malome iljadu ipo volti, zuji ka trafostanica.
Baba je ipak najviše... logično... jer penzije su take da se jedino u lidlarovoj košari mogu obući... a što je najbolje... babe kupuju majice sa bejzbol motivima. Kad obuče taku majicu, ne znaš više el baba baba il ide u srednju školu.

Nego... ja htjede reći da sam bio na voću i povrću. Naletim baš na lijepe smokve. I tako... natrpam edno kilu smokvi u vrećicu... dignem pogled... a ono... nije kila 3 kune neg jedna smokva 3 kune. Alo!? Jedna smokva 3 kune!? To ti za kilu trebaju dva jamca na blagajni i kredit od 2 iljade eura. Da jedna smokva 3 kune!?... pa pičkat materna smokvo! Kaka je to smokva? Pa Elvis Prisli da ju je osobno žvakao pa pljunuo... neb bila 3 kune. Odakle je došla da je 3 kune komad?... iz Svemira u pizdu maternu?... ispala vanzemaljcu sa viličara dok je prolazio kraj Zemlje? Pa krutejebo, kila smokvi skuplja neg kila kokaina!?

Ovo sve ošlo u krasni kurac...

Savska instalacija.

Savska instalacija.

A neki se muče za par kg rajčica