'stroj koji može beskonačno dugo vršiti koristan rad, bez dovođenja energije izvana'.

"janko, voljeti sebe ne znači sebi ugađati. niti očekivati da te netko drugi voli, poštuje i uvažava jer tako želimo. podsvijesne želje da dominiramo svojom okolinom vode nas u sebekažnjavanje i neljubaznost k sebi samima, i to je, eto, nekako, postalo pravilo. osoba koja tvrdi da voli sebe, a zapravo se bavi sebeugađanjem, nijeza nikoga osoba vrijedna spomena niti ikako može biti partner nekome u životu. no osoba koja radi na sebi, izgrađuje se karakteno i ima neku specifičnu svijest o tome da je presebeljubiva, već ima šanse preživjeti koju zimu uz nekoga. također, voljeti sebe znači steći sigurnost i samopoštovanje i prestanak sebekažnjavanja iz pustih razloga naših djetinijh trauma i zaostajanja u prošlim trenucima, ili konstantnoga planiranja budućega. tko voli sebe, zauvijek živi ovdje i sada i svjestan je svojih vrijednosti, granica i ponizna je osoba u svojoj mudrosti. jer poznaje svoje limite. dakle, ako imaš dijareju jer neki new ageovac kaka kako treba voljeti sebe, a nema ideje kako bilo kome to objasniti, samo znači da do danas nisi imao sreće sresti prave učitelje, a kako newageri vole reć, nisu ti ni trebali jer nisi bio spreman. moš mislit. belj
ja osobno mislim da si u pravu, međutim morao sam eto ovo gore napisati jer me ego tako zeza.
sada o temi..
svatko od nas koji ovdje "visimo" ima ideju što je ova virtuala, nasuprot "reali" oko nas. ali nemojmo zaboraviti, dragi moji, da je sve, ali ama baš sve virtuala. i taj tzv. realni svijet je čista virtuala, dokazivo i matematikom, i fizikom, i psihijatrijom. ono što je bitno to je emocionalni život i masa emocionalnih energija koje se ulažu od sviju nas. a čovjek je čudno biće koje će se radije povezati sa svojim emocijama nego sa svojim duhom koji ionako obitava u nama.
dakle, kada slijedeći puta netko od nas pukne, tješite ga, volite i pomažite kao da vam je prvi susjed, ne budite bezosjećajni i mislite da fejka. on je stvarno ošo u kurac, jer ponavljam još jednom, nema razlike izmeđ virtuale i reale, sve je to u glavama...našim..
ljubim vas i grlim."


vladanazg Online sada!


i sad te je lijepo čitati

E tak,to je poruka jedne neblogerice na pvt-u.
A znam da nisam jedini koji je dobio sličnu poruku.
Jer ljudi nas čitaju (btw,na nekim sajtovima postoji broj pregleda i broj ulogiranih i lijepo se vidi čitanost bloga) i stvaraju dojam o nama. Kao pojedincima i kao grupi.

Neki će sad pomisliti kako im puca kiki za to ,što tko misli.
Imaju pravo na to,naravno.
Nitko nije bezgriješan. Ok.
Na stranu opravdanja za ponašanje svakog od nas. Ne postoji arbitraža pa ni pravo da se osuđuje.
Ali da bi bar jedan dan u godini mogli reći oprosti a da se poslije zbog toga ne kajemo,mogli bi.

Imao sm sreću da sam ovdje sa nekim ljudima bio u svađi ali smo imali prilie to ispraviti....jer je postojala obostrana želja.
I ništa više nije potrebno.
Pa ako ja kažem oprosti osobi koju sam stavio na ignor(na 1 dan,doduše a ona to ne zna) možda bi i ona mogla reći oprosti ,za laži da sam sve ogovarao.:)))

Teško je vjerovati u takve događaje ali...zna Pandora zaštojoj je dno kutije tako duboko.
:)))

Ps. Ok,ne morate se ljubiti zaprav.
Samo zašutite u pravo vrijeme.:))

Najbolji njegov prikaz.
Fali samo nervozni haker i nasljednk ličinke
Da se podupru.:)))

Ono,kao novogodišnja odluka....svekoliko hr pučanstvo obično odluči ne jesti,ne piti,ne seksati....moja je drugačija.
Potaknut iskustvom i promjenama u żenskom viđenju poželjnog mužjaka,odlučih nabaciti još desetak kila i ostvariti granicu snova od 100 kg žive vage.
To je valjda lako,sudeći po mojoj generaciji.
Legneš,piješ,jedeš,piješ pivo,ležiš.....i budeš san stotine žena.
Još i k tome dodš obrijanu glavu...eto ostvarenja sna.
Dakle do sljedećeg Valentinova me ne ometajte na pvt. A onda vam vraćam one košarice.:)

A noć titra na granama bora...sunce je palo u dubine mora....šapat....samo šapat na uhu očekujem....nježan.....strastven.....o,kako lažem sebe dok more se mreška na moji stopama.....da li je more možda tuga potopljena suzama nesretnih...ili je samo put, dubina....tamo gdje svjetost se spaja sa tamom..tamo gdje upijam more iz očiju ....da osmijeh podigne buru....a glas donese tebe....dio slobodnog neba sa krila anđela....pod oblakom da te čujem....kao slijepac ljepotu pod prstima

To je vrsta koja nikad neće izumrijeti.
Oni preživljavaju zahvaljujući sebi i i svojoj sposobnosti da vide svijet prilagođen njima samima.
Znaju pronaći obožavatelje ,slatkorječivošću privući i zadržati. Manipulirati s njima, njihovo je zadovoljstvo.
Isprika je nepoznanica a opraštanje nije u genetskom kodu.
Savršeni ljudi odlaze očekujući da se za njima plače i da ih se moli da se vrate.
Kad izostane očekivana reakcija,vraćaju se s izrazom kao da se ništa nije dogodilo.
Savršen svijet je mjesto koje su oni stvorili.
Imaju savršenu djecu i savršeno mjesto življenja...jer su oni tamo
Tako se svi osjećamo savršeno u njihovoj blizini.

E da...mali princ je peder.:ppp

15°C sasvim ugodno.
Jest da malo trese al,tko za sitnice mari.

Ti si dobar čovjek-
govorili su mu uvijek,tapšali po ramenu i gurali u prvi plan,gdje god je netko trebao pomoć.
a on je šutio i pomagao.radio i trpio ne želeći se zamjerati ljudima.
puštao je da se hvale,povrđivao sve što su govorili,
dok su se drugi svađali on je šutio i stajao sa strane. za to je dobivao podsmjeh.
i ka dgod je netko sa strane vidio da ga može čutnuti,šutnuli su ga.
kao i svemu,i tomu je došao kraj.
više nije htio šutjeti.
više nije htio pustiti da ga guraju kako oni žele.
i više nije bio dobar.
bio je bezobrazan.
bio je uobražen bio je nepoželjan.

a on je gledao i mislio:
-kako vi ,tako i ja.
pa nek nam Bog sudi.

Bila je subota i bilo je vrijeme.

Ni sad nisam siguran da li je prošlo.

Onako,kao sati i minute i dani.

Ili kao vjetar ,kiša i snijeg.

Znam da si bila ti i da je ostao trag.

Ni zima ni ljeto.

Samo kamen kojim vrijeme

upravlja po svom.

konobarica je donijela uobičajeni kapućino bez pitanja.
znala je stol,znala je novine i piće koje pijem.
nikad nismo razgovarali,tek kulurno-dobro jutro,izvolite i doviđenja.volio sam dolaziti na to jesto jer mi nitko nije smetao.poznavao sam te ljude,naravno,ali bila je to generacija na DOBAR DAN,ostavljali su me na miru kao i ja njih.
ovo jutro bilo je drugačije.njen pogled nijer otkrivao ništa ali govor tijela je upućivao na to kao da mi želi nešto reći. i stvarno,uz piće je išlo i:
- izvoli, usamljeni čovječe!
prešao sam pogledom po sali,pogledao i nju:
- sala je puna.
-istina ali u hrpi ljudi ti si uvijek sam.
što mi je preostalo nego nasmijati se,zahvaliti iako ni sam nisam bio svjestam da li je to nešto na čemu uopće treba zahvaljivati.
uzeo sam svoje novine i počeo čitati ali...njene riječi ostavile su trag. kopkale su po glavi,tražile put:
-"zar stvarno? jesam li odvojen od svijeta? !
volio sam komunicirati s ljudima. doduše,birao sam društvo ali nisam odbijao nikoga ako sam ima imalo zajedničkih tema za razgovor.
kako onda da sam sam!?
nisam se smatrao boljim od ostalih,niti koga gledao s visoka.
možda je samo trag neke duše, dok je birala tijelo,ostao izražen u meni.
neke davno ostravljene duše da luta kroz vrijeme i traži mjesto za odmor.
mjesto gdje će zauvijek ostati.

ja sam posljednji i prvi
što odlazi tragovima beskraja
vampir što slijedi miris krvi
u ruci drobi pijesak vremena
u prah nade i očaja

ja sam konjanik bez sedla
sudac iz magle, porota iz dima
vez bez konca,zraka sunca jedna
silni val,mjesečev sluga
u uvali samotnoj ,oseka i plima

ja bit ću život ,ti bit ćeš moja sjena
moj zadnji dah,u očima sjaj
ko što je u životu stalna samo mjena
ti bit ćeš meni livada cvijetna
moj drugi život,kad ovom dođe kraj.

kažu.ljubav pokreće svijet.i katkad te gura u svim pravcima.i naprijed i natrag i skreće s puta.tražiš svoj put ka dobru i zlu a ne znaš što je ljubav.... to isprva budu jedne kečke za potezanje.jedno beljenje i trčanje kroz hodnike škole. onda papirići ispod klupe i crveni obrazi kad te pogleda oko plavo,onako sa strane. slijedi iza toga gel u kosi i neki novi "papak" na nogama i kad joj namigneš u prolazi ...šeretski praveć se da ti nije stalo. mračni haustori ili prolazi između zgrada.... ili poljski putevi tamo uz rijeku i kreket žaba.rastanci i suze. dolasci i molbe da ne ide. dugi razgovori u sitne sate telefonom....zakletve da baš ti si ono što su zvijezde zamislile. i ako je ljubav za nama išla kako smo mislili,jesmo je zapamtili? znamo li je prepoznati kad nam opet dođe ? slaba i nijema.maglovita i spora....da li vjerujemo da nas takva može usrećiti?

U ovo moderno doba svi imaju neke pametne telefone koji nam "olakšavaju" život pa tako na tom komadu nečega možemo

pronaći sve što trebamo za kupovinu,školu,posao,dijete....čak nas može odvesti na pravi put...bukvalno i preneseno.

Sve to je još dostupnije ako imamo pravu aplikaciju.

No ,svako malo ta pametna tabakera nam javlja:

- Dostupna je nova poboljšana verzija xyzu....ažuriraj.

Eh,kako je to zgodno,uvijek imaš nešto staro a novo.

Kad bi se to moglo prenijeti u život,stvarni život,mogli bi tu mogućnost iskoristiti za poboljšanje odnosa s partnerom...ili

,poboljšanje partnera.

Ne sviđa vam se njegovo ponašanje u društvu?

Ajmo,aplikacija ta i ta,verzija 2018,klik...i eto njega popravljen i naštiman.

I tako prekonekoliko puta...i dnevno ako je potrebno.

Tko zna,možda u nekoj bliskoj budućnosti neki android bude obavljao sve poslove koje smo do sada mi radili.

(Naravno neki "ljudi" su nezamjenjivi.

Od njihovog JA teško da će biti napretka)

Nije to slika u nekoliko poteza,kao olovkom ili kredom. To se slika godinama i strpljenjem.
To je slika prirode koju počneš u proljeće pa crtaš detalje dugo ,dok se priroda mijenja.
Mijenjaju se boje, oblici, stanja. Godišnja doba ,kao sudbine,izazivaju drugačije osjećaje. Ponekad je ljubav vruća poput ljeta. Strastvena,gori kao suho drvo.
U jesen bude promjenljiva,dobiva druge tonove i plamen strasti se mijenja s vjetrom i kišom. Sve je hladnije kad snjegovi prekriju srca. I tužnije kad bure zaviju kroz tijelo a vatra u tijelu gasne. Tek žar tinja negdje dolje pod pepelom. A u novo proljeće sve opet propupa. Bude se iznova novi plamićci sakriveni u listu drva života i ptice se pjevom glasaju .
Kad uspiješ u tu sliku stopiti sve boje,sve glasove i oblike cijele godine,ljubav će dobiti svoju vrijednost.

O našem slikanju ovisi da li će to biti dijamant ili zlatnik.
Bakreni novćić ili kameno srce u grudima