'stroj koji može beskonačno dugo vršiti koristan rad, bez dovođenja energije izvana'.

-"Jednom sam ja...."-tako počinje svaka naša priča,dobra ili loša....neko sjećanje davno što se vraća u naše glave nakon mnogo vremena...i nikako ne blijedi. Pa je često stavljamo u ovo vrijeme kao da je želimo ponoviti...produžiti,
I iijepo i ružno....lijepo zato jer nam nedostaje taj trenutak koji se možda neće ponoviti a ružno ,jer osjećamo da moramo ispraviti neku grešku,počinjenu zbog mladosti ,neiskustva ili neznanja.
Pokušavamo vremenom stvoriti savršen svijet lišen pogrešaka i muka koje su nam nanijete....i usprkos tome što smo davno sebi rekli "nikad više"... Obnavljamo tu riječ ,opet i opet,kad se greške ponavljaju....spajamo ono nekad i ono sad i vidimo da vrijeme stoji i samo mi prolazimo kroz njega....hvatamo se u zamke postojanja i samo želimo ostvariti onaj " nikad više"

Pa mu usput dade i ženu (ili je to vražji posao). Pa ona poželi biti muško. Jer joj smeta njena visina,izgled,manjak pažnje. Pa nastane nekakav stvor koji sliči ženi jer ima sise i dupe veće negoli bi trebalo,a za sobom voda muško oduševljeno njenom bistrinom...u blizini potoka ,valjda.....pa on neko vrijeme trpi taj povodac...brnjicu nije stigao ni dobiti.....a kad mu dopizdi slaže svojoj ženskoj zamjeni muškarca da voli drugu....e ondak ona ženski pati i iznese svoju bol u javnost.
Njega se ništa ne pita.
Jer je muškarac.
Jer mu zbog toga ne bi vjerovali.
Jer je sigurno njegova krivica.
Jer je griješan.
Jer ...

Curice se baš raspričale.
Pseudopsihoanaliza s repom.

Pašče konfesa se raspjevala.

Ne možeš me voljeti toliko dugo,kao i prvog dana-rekla je uvjerena u svoje misli.
-Ne volim ja tebe pet godina ,kao i prvog dana-rekao sam uvjeren u svoje misli-ja te volim desetljeća,stoljeća možda,kao prvog dana.

A taj dan je bio odavno....toliko da se više i ne sjećam....toliko ,da se više i ne sjećaš, kad se to zbilo.....i ne reci ,da prave ljubavi nisu tužne…...jer da su prave ne bi bile tužne....ne reci to više nikad.
Ne reci da te ne osjećam....svaki tvoj dah i kucaj srca...od ranih jutarnjih sati kad skuhaš kavu i povučeš prvi jutarnji dim do noci kad zaspiš uz televizor i upaljeno svjetlo....svaki tvoj miris ,da ne osjećam -ne reci.

Ne reci nikad ono što ne znaš,jer ja sam tu...nikad bliži i nikad dalji...i ne sumnjaj..ja sam ti zraka sunca kroz spuštene roletne...ja sam ti vjetar sa sjevernog brijega....što ti opet lice dodiruje.

Najnoviji biser.

Tko je to rekao?

Tko vam danas vodi politiku?

Prirodno je gurati kurac u šupak muškarca a nije prirodno biti ćelav(to se radi radi škrtosti,uštede na šamponu,regeneratoru i frizeru),smrdljiv(to je sigurno iz zle namjre a nikako od rada),debeo(iz čiste zloće,samo da možeš reći-ja sam veći od tebe).

Promijeniti nick,lagati,cviliti,glumiti,mrziti....a biti nitko.:))

Kakav je njima problem biti muško!?

...dajte slikajte komada s nogom u gipsu.....javni je skup,nema beda.:))

tako su se zmajevi seksali sa dinosauricama...zečevi sa vidrama....galebovi sa ribama....vlasnici sajtova sa doktoricama ...i još mnogi čudni parovi uopće...a meni nekako pada na pamet....baš mi fali materija.,antimaterija nema baš puno prilika za ljubav...i širenje iste...kao što nemaju svi šansu naći svoju srodnu dušu...ko lonac i poklopac....maca i vratanca...bonnie i clyd...snjegulica i jedan od patuljaka....ups,malio sam fulao....ali tko zna....treba biti fleksibilan,zar ne!?