'stroj koji može beskonačno dugo vršiti koristan rad, bez dovođenja energije izvana'.

kao se muški samo daju navuć,;)))))

prsa su joj bila bujna i bijela...koža se nabirala preko njih, lagano sam razmazao mast preko njih a zatim sve okolo gore prema vratu pa onda sve niže....razmaknuo sam joj noge pa trljao...najprije jednu onda drugu....one su se razdvojile automatski i pojavio se otvor zaštićen viškom kože...obradio sam i taj dio a zatim prstima ušao u nju...prvo dva prsta a zatim i cijelom šakom...lako se okretala u nutrini ....istrljao sam sve stijenke unutrašnjosti,nekoliko puta vadeći ruku unutra ,van...okrenuo sam je na drugu stranu i sve to ponovio sa vanjske strane ,po leđima....

osim soli i masti posipao sam je mirodijama i kokica je bila spremna za pečenje.

rol je zagrijan i ručaK će brzo biti gotov

AKO MI PRIČAŠ IZA LEĐA,
U DOBROJ SI POZICIJI DA ME POLJUBIŠ U GUZICU!!

...Sve nježne riječi svijeta sačuvao sam za te, moja zvijezdo sjajna....

I onda dođe trenutak kad se bojim da to neće biti dovoljno.

Jer, riječi su samo riječi...

Samo ih slušaš i nadaš se da su istina.

A ona se negdje skriva između jave i sna.

Tamo negdje u sumraku ...između načina koji skrivamo u sebi ...svoje strahove da ćemo biti povrijeđeni ,opet....

.....i želje da si kažemo gdje je ona slaba točka na nama...koju kad dirnemo...poteče iz nas bujica što razara putove...

Tvoje i moje....građene bivšim greškama.bivšim ljubavima,bivšim snovima...

....što su posustali na preprekama od leda...

....želim da estane taj strah iz tebe i mene...

onda riječi same nađu put ...visoko podignute...

Na zastavi od djela.

Link

Glas mu je lagano vibrirao kad se javila i on počeo pričati. Nije

bio siguran ni što je rekao ni kako je to zvučalo. Bilo je to prvi

put da je zvao nakon nekoliko mjeseci. U želucu mu je gmizalo

tisuću crvića. Ne leptira nego baš crvića. Lagano su

puzali,migoljili se,izazivajući onu poznatu slabost,samo je sve

bilo usporenije,toplije,znojnije. Da,i znojio se po čelu usnicama i

pod pazuhom. Nije vjerovao da se to može dogoditi ali onog

trena kad je utipkao njen broj znao je da svo ono prošlo ,

zgubljeno vrijeme nije bilo ni dio onog što bi mogao podnijeti.  I

kad se javila,znao je da je svemir samo obična ,bezvrijedna

mješavina plinova što se sudaraju,eksplodiraju,mijenju bez

ritma i smisla.

Ona je bila iznad svega.

i idem malo leći

MA PUSTI NEK TRAJE....KAD JE LIJEPO, DOBRO JE
ne pokrivaj sunce, dok grije,svojim suzama i bolom...odnijet će vjetar tugu kao da briše ceste...hrapavi asfalt zaliven,srcem od stakla sjat će nakon osmijeha kojim daruješ sebe i druge...
ma, pusti sad sive boje, neka ih odnesu vode brzim svojim tokom...daleko u pijesak i blato da zakopane budu.
dodaj malo slatkog u kolač koji praviš,neka se izgubi gorčina...umijesi svojim rukama život kakvog želiš....idi....kupi neke dobre cipele
napravi frizuru od koje će umirati prolaznici...neka šapuću za tobom
" jesi li vidio onu!?"
a zatim trgni glavom,podigni bradu i u sebi digni onaj prst kojim probaš taj kolač,da li je dovoljno svega u njemu...
pusti nek traje onaj trenutak kad znaš da voliš i nitko ti to ne može uzeti iz grudi

to je samo tvoje
i ne bacaj strah pod svoje noge poput klipova koji će se mrviti pri hodu...klizi...lebdi nad poljem nevolja u transu koji ti daje srce...pa ako i padneš...
to je tek tren prije negoli ćeš ustati i...
pokoriti svijet pod svojim nogama.

Da nam budeš lijep,pametan i debeo kao i uvijek.
I da ti. Ne idu na kikija mrziteljice svega oko sebe ,napose muškadije i da ostaneš skroman kao do sad.



(Ok,ok,nije.mi rođendan,samo se zezam. al uz gajbu Pana možda se predomislim):)))

Snovi ponekad nisu samo dio svijesti na koji ne možemo utjecat.
Snove nosimo u svpjim rukama...u svojim djelima...u svojoj želhi da izgradimo dio svemirakoji će imati naš trag.
Naše riječi,naša djela kad dopremo do srca drugih ljudi.
Nepoznatih ljudi koji će se uz to osjećati bolje.
Tako će i drugi znati uzvratiti istm načinom.
Ponekad svoje snove moramo prepustiti i podijeliti jer možda se poklope sa drugima i budu jači te postanu stvarnost.
Opipljiv i vidljiv dio svijesti koji nas usrećuje.

Sretno vam u 2017-oj i nek vam se ostvare snovi.:))

svaka rit dojde na šekret

pratim ovo zlo koje se šunja po blogu pojavom nekih individua pa pogledam blogove godinu unazad..
pisanje,zezancija,komentiranje.
sve se pitaš jesu li to isti ljudi ista razmišljanja,!?
isto mjesto?
ili sam samo s godinom izgubio smisao za humor ili sam se prilagodio tuđem ponašanju.
možda je ova zima zamrznula nečija srca a potakla mržnju u njima.
no,ide opet jedna nova i nova nada da se ne ponovi kraj ove.