'stroj koji može beskonačno dugo vršiti koristan rad, bez dovođenja energije izvana'.

Je li još neko vmrl?

Tko je koga zvao?

Kad već znate jesam li sretan i ne,jesam li ovdje zbog pjesme ili zbog toga jer volim čitati kako vam je u životu dosadno. Uzmite dio mog života koji živim onako kako želim. Onaj dio u kojem ljubim kad želim,kad spavam po svom,kad ležim gdje želim. Uzmite i moj novac koji trošim kako želim i moj ručak koji sam napravio sam.
Uzmite i visibabe u mom vrtu i živicu koju će uskoro trebati podšišati i voćke koje će se obrezivati.
Uzmite dane koje provedem u društvu nekog tko uživa u mom društvu i zajedno čitamo i komentiramo nebulozne ili dobre blogove koje nitko ne komentira. Ostavite sve svoje mržnje prema onim koji nisu poput vas i uzmite dio gledanja na svijet koji ne valja ,sa smijehom.

Uzmite štogod želite....Ali nemojte mi opet govoriti da nisam sretan ako sam ovdje.
Jer ja ću opet stvoriti svoj sretan život bez vas ...I s vama,jednako.

Pri upoznavanju,na kavi,i kažete neko ime bez veze,jel si pišete negdje kome ste što slagali???
Ili već unaprijed znate s kim ćete opet izaći pa nije bitno.

A vaša imena imaju veze s blogom koliko i vaš blog sa ....blogom.

Zakaj je uvijek najdosadnije za vrijeme gableca!?
To sam se naveliko štel pitati. Al nisam. Jer ne radim u holdingu il' nekoj sličnoj firmi koja plaća neradnike na račun poreznika,pak onda nema cajta za filozofiranje i baljezganje.
No čim ulovim vremena (i prije toga naučim kak se vrijeme lovi) eto i mene u te vode....

Nemam pojma dal' su to bile kiše
Ili samo vjetar...Znam da nije bilo more niti je itko bio kriv..
.Ne znam da su to bili zvončići i visibabe ili je nešto drugo visilo u zraku....
Niti dal' su stope u blatu bile samo moje i put me odveo namjerno krivo.....
Ne znam mnogo toga u životu ali znam da opet uživam ....kao rijetko do sada jutra su manje siva i dan je puno kraći...
A proljeće kaže drugo...
Dok ja šutim i nosim svoje proljeće u sebi.

sva tri bloga danas:)

Kad ti se bivši skupljaju na blogu....ponos ili dosada???? :)))

Pokrila je oči rukama a iza dlanova se čuo prigušeni vrisak...nešto između cviljenja i plača...ushita i nevjerice.
On ju je gledao odozdo više od minute i jedino je mogao izustiti:
-"Nina,reci nešto!"

***

Polako su se uspinjali stubama pored uspinjače,držeći se za ruke,disali otežano,ne samo zbog stepenica i uspona po njima. Već je neko vrijeme to planirao ali nije nalazio pravi trenutak.
Danas je odlučio. Tri godine su zajedno,žive skupa 6 mjeseci i nije vidio razloga to odgađati.


***

Pitala se zašto je htio danas ići u šetnju po gradu.
Za nekoliko dana je Valentinovo i mogli su se tada provesti,to bi bar bilo logično a ne ići po ovakvom danu u šetnju. Štros je bio prazan,nigdje žive duše ,osim tipa s gitarom koji je sjedio na prvoj klupi šetališta.
Nešto je prebirao po žicama,nije se moglo razumijeti ovako ,iz daljine.
-Koji luđak !?-pomislila je dok su se približavali.Bivali su sve bliže i osim njihovih koraka,čula se i melodija.
sve poznatija.

-"Ako tražiš nekoga, nekoga za šetanje
onda ja sam čovjek za tebe
imam sedam milja duge korake
lake kao oblake...."

Malo je produžila,tek korak ,kad je On zastao.
Stala je,okrenula se i vidjela ga kako kleči na jednom koljenu i u ruci drži kutijicu.


***

Osmijeh joj se još uvijek nije micao sa lica kad su silazili s Gornjeg grada a misli nikako nije mogla srediti...samo joj se vraćao taj trenutak kad je čula riječi:
-"Hoćeš li se udati za mene?"-
Pih,Valentinovo!? Kao da je važno Valentinovo,običan dan kao i svi drugi."-pomislila je i nastavila lebdjeti iznad stuba.

Ccc,nije ono što ste prvo pomislili.
Toliko ih je meni pogledalo profil...Kad se već hvalite.:)

Umjesto kilometarskog bloga....pojedite se svi skupa.:))))

u Šibenik.
jel se ima tamo što vidjeti?