čudan čovjek čudnog imena

obavljam sve vrtlarske radove besplatno cijelu sezonu za dvije karte za balaševića. Hvala.

obavljam sve vrtlarske radove besplatno cijelu sezonu za dvije karte za balaševića. Hvala.

Kad nam se sretnu prsti
u bestjelesnim sferama snova,
tama mi postaje teška
a tijelo u lancima požude
podiže posrnulo sjećanje.
kad te poljubim tamo,
gdje su ograničenja autsajder,
koža te osjeća,
oči te promatraju
dok grizeš usnu i suzdržavaš suze
na slatkom kraju spajanja.
Pa ti s prvom paučinom jutra
vidim leđa
i raspletenu, neurednu kosu,
kako nestaju bučno
iza sumaglice tramvajskog stakla.
U ovakva suluda buđenja
rujem po ladicama memorije,
da se uhvatim fragmentom
užitka
za uzdižuće skute dana.
Umivam krmelje
pa zurim u lice.
Nema bora dvostrukog života.
Strast ne poznaje kajanje.
Ljubav je vješta u krinkama i
trajanjima
od sitnih intervala minuta do
čitavog života .
Ona je tu.
U meni.

Dopusti da pokušamo isplesti
čvorove žudnje od naših udova
samoće...
da izblijede bludne noći
prolaznika posrnulih pod
krinkama imaginarne strasti...
Dopusti...ne boj se...
Ja sam tijelo s nebeskim libidom
čežnje ...nevino u
kricima...podatno u
nježnostima ...
kruto u sladostrašću...naivno u
davanju.
Iza mojih dlanova lebdi trag od
uzdaha...kristalne kapi radosnica
zbog dodira...mirisna
šaputanja na tihom vrhuncu
srastanja...
Ne boj se...
Samo ti postojiš
ovdje...sada...večeras...
Samo tebi nudim odmak od sivila
asfaltnih koraka...od nemirnih
prstiju zbog vlažnih foršpana
samotnih snivanja...
Samo tebi...sada.
Ne boj se zbog sutra...
Možda više ne bude traga tvog
lika na displayu zjenica...
Možda u jutarnjoj polusvijesti
buđenja ruke ti se umire na koži
izmučenoj od lutanja...na
raskoraku otkucaja i nečujnom
prekidu disanja...
Možda ...
Tu smo...sada...zatočeni u
darovanoj čestici vremena...
U vječnosti nema strahova.

imam poznanika koji ide na oba koncerta i ne ide mi u glavu kak možeš uživati u jednom koji je pjesnik i autor, narodskiji od svih naroda i narodnosti, i drugom koji je a jebiga, to kaj je. Na ovim prostorima, zemljama balkanske tektonske ploče, dva su Autora znali To reći a da masovnost ne bude prizemna i sramotna. Đole i Johnny

mislite da se cijene goriva ravnaju po onom njihovom objašnjenju? Kurac. Kurvinska vlada je dopustila dizanje cijena da bi još nekaj ušićarila prije nego proda ostatak ine. Jedan d(iesel)mol me razvali. Treba donijeti zakon za bajbukanu zbog neostvarenih obećanja, odnosno laži. Neću im psovati mater jer ne vjerujem da ih je tak odgojila ali njihovoj djeci jebem i mater i oca, svakog člana obitelji i frenda koji je dobio dio kolača. Da im jebem sve hadezeovsko, kao i svima koji ih se boje.

Identično tišini između dva
udarca zvona,
stvarnost staje,
i istovjetne misli o nježnosti
susretnu se u hamamu
oslabljenih i legnu na tanjurić
vage vremena i prostora
tvoreći kratak balans realnosti
i želje,
kad sam s tobom kao utjeha.

1.
Suvislost još tek noktima grebe
uspaničena zbog neminovnog
poraza.
Titraji lampica. Nehajno
razbacane užarene volframove
kose, kao suvišna šminka na
ostarjeloj dami, zrinjevačke
platane uvode u grotesku.
Buka. Ljudi.
Promašeni smisao rođenja boga-
čovjeka zgusnut je u profitnu
nasladu i rashod iskrenih
osjećaja .
Kriška Geinog satelita, kao
krivulja kapule, Mjesec je tanak.
Sjaj je prepustio zvijezdama.
Ljudi vole svjetlucavu masovnost.
Noć je ohola, zove runde,časti
planetarne grinje prije nego ih
usisa u ponor valutnih minusa.
Stranci, bezimeni zagrljaji, radost
degustacije fermentirane flore.
Pokoran sam hedonizmu, običan
nesvjesni čovjek. Praštam im
boga u kletvama.
Tiha sjena u zelenom, laštim šank
laktovima, pijan, vjerujem
osmjesima. Naivan. Svoj.Rijetkim
posrtanjem u mislima dočekam
se u tebi.
Sretan tiBožić.
2.
Vrijeme je predvidljivih želja.
Dobro je šareno u spektru boja
na papiru.
Mir je u nizu ništica.
Nitko mi ne želi tihu nježnost
usana, topli dah na vratu, hvala
što postojiš . Već dugo.
Glamuroznost zapada
kontaminira ljudskost dok
ravnoteža napušta kretnje.
Savijam se prema naprijed.
Reverse evolucije.
Lupom prisjećanja od točkastih
sjena radim lica, a bdijenje
rastanka s godinom
skicira nadanja. Pijanstva su
varljiva kao loto spam u inboxu.
Iako znam da ovu ponoć samo
pucnji i mašta pirotehnike čine
različitom
od ponoći jučer i da će jutro,
prkoseći željama, iz magle i
slabašnog leda mlaka,
izvući samo bunilo, još sam jedan
istrošen glas promukle mase.
Na rezervi snage, nazdravljam ti
iz separea birane samoće. Već
dugo.
Hranim izmoreni ego usnama
koje ne pripadaju tebi.
Hladne, tuđe ruke, šiju dolčevitu
već sutra zaboravljenih dodira.
Otimam se glasovima.
I, dok odmičem cestom, onom
linijom koju bojaju sukobljena
sivila pokisle noći i zore vidljivog
daha, a ostavljeni zvukovi slome
se u točki tišine, palim cigaretu, a
ti iskočiš iz iskre jeftinog upaljača
kao Domaći i sjetno me poljubiš
daljinom, da ne mrznem u
prvom sječanjskom jutru.
Bajkovita vizija pred san.
Sretna ti Nova.

koliko vas više vjeruje ulju nego svinjskoj masti?

Pa koliko budala ima kod nas koji tvrde da to nije cajka? Zašto uporno dopuštamo da nas pobosanče? Nemojte mi samo kenjati sad o šovinizmu.

jel miceki mogu imati problema zbog pretilosti? Moj si je htio polizati nogice i jajčeka pa nije mogao, dahtal je ko da je maraton trčal.

kada kloneš izbačena
katapultom spoznaje iz svijeta
opipljivog na astralnu granicu
željenog , pusti par ilegalaca
maskiranih u suze, osjeti me
sjećanjem , dotakni me
osmijehom
i ništa više
tek na povratku u zemlju zbilje,
mahni jednom,kao da brišeš kapi
s prozora da uhvatiš zadnji drhtaj
sutona

Ponukan jednim komentarom odlučih upitati drage dame koji im je nadomjestak prisniji. Prst ili vibrator? Baš sam pajcek, radoznali pajcek.

ako voliš,riječi šapući nježno a
djela nek grme od ljepote..
ako žudiš,žudi za
dostižnim,ideali su
bestjelesni...
ako plačeš,plači u samoći,ona
ti jedina neće nuditi savjet...
ako razmišljaš,ljubi tišinu,ona
jedina ljubi tvoje misli...
ako si usamljen diši polako i
duboko,zrak se jedini daje
svima jednako....
ako očekuješ, spremi se na
razočaranje,očekivanja streme
ka nemogućem...
ako ne vidiš izlaz, nasmiješi
se,osmijeh je vratar sreće...
vjeruj u sebe...i spašen si

Žudnja ti priznaje.
ipak, nenavikla na samoću
predaješ se gravitaciji
i u stilu zajapurenog rujanskog
lista
prislanjaš kožu leđa na pamuk
postelje.
Nasmiješiš se prstima na grudima,
ja sam onaj koji naopačke baca
virtualni osmijeh,
ti si daleka toplina, nedostižna u
hladnom dahu izdisaja godine,
ruke ti klize u meandre
sladostrašća .
Palim autolaž.
Zamišljam te tako da obmanim
sebe.