čudan čovjek čudnog imena

Zanima me da li netko zna kolika i kakva su davanja za obrt ako si već zaposlen i poslodavac ti uredno uplaćuje sve? Ne moram valjda dvaput plaćati zdrav i mirovinsko? Hvala

Usitnjen dan vijori prema kraju. Sivo obujmljuje šutnje,
dok te blagim kretnjama budim iz nesuvisle tuge.
U prvom pixelu buđenja,
iza prozora skelet i šiblje oraha,
ne boj se,
prehladno je za tjeskobu.

svaka vam čast gospodine Miliću.

može li žena silovati muškarca? Mislim, s obzirom da da bi došlo do penetracije ud bi trebao biti krut, stimuliran pristankom. Bez analnih fora molim

sputan
uznik reminiscencija
kada sjever zaledi dah

moje predstavljanje
opozit postojansti

pijem, jer volim piti. Kakve to veze ima s alkoholizmom?

gdje smo izgubili čast?!

Dlanovi modri od tanina i kosa
okićena piljevinom za neke me
čine luzerom po defaultu.
Ja uživam u stvaranju, izgaram u
davanju, kopnim u snovima i
radujem se buđenju.

Oni...
Replike lica s naslovnica,
anoreksična tijela i um prepun
šarenih klica.
Liposukcija i dijetalna mora,
američki zubi i misli bez zamisli.

Nabubrene grudi žena lažne
seksualnosti i poklonjeni limeni
konji lijenih sinova urušavaju
vrijednosti života.

No ja sam samo anonimna sjena
jedne savjesti koja vidi što je
prava ljepota i ne želim ništa više
reći.
Osim..

.
na
I

Uživaš u mom muškom debaklu
dok mi se pogled crveni u staklu
greška sam po defaultu i mijene
koje su iskale njezine ruke
spore su poput Plutonovog
okreta oko Sunca.
Minute evoluiraju u godine.
Oduvijek plačem bez muke.

Sigurno vraćam do zadnje kune
jer ipak su mi potrebne ruke.
Jebiga my fensi šmensi frend.
Sjećam se, jednom smo htjeli
imati band.

No vrijeme služi za gubljenje ljudi
pa nam tako sada šankersko
bunilo sudi.
Ja sam prvoborac lirike i radujem
se oblaku kao ti euru.

Ne sanjam kmetovske konje
metalnog sjaja
već rasipam vjetar u grive
slovnatih ata
i nemam kao ti divovska jaja
ali volim raskoš i moć mog alata.

Sad je već kasno da odrastem
Jer znaš, frka me tvog odraslog
svijeta
koji s utokom po Zagrebu šeta.
Radije šaržer znakovlja na papir
saspem
i trusim pelin i vino kroz dim
cigareta.
I sretan zbog strofa ili par rima
savjesti mirne u ponoć zaspem.
Dok samnom bludi pijana sjeta.
Jer svijet dijelimo samo udisajima i
koracima.

No u mom zraku nema krvi niti
jecaja molbi
I nasmiješen se družim s
porazima
I liježem i snivam bez glave u
torbi.

«Đurđa!!Daj nam još pelin i
pivu!»
Ajde živio my fancy frend.
Sjećam se, jednom smo htjeli
imati band.

Život kao i dlan ima i backhand i
forhand.
Vratim ti lovu za vikend.
Nemaš frke, ja sam tek pjesnik a
ti reket brand.

Plovim pod stijegom nemira
Venere
i strasti borbenog Marsa
i mnoge me luke zovu u svoja
njedra.

I sve hridi i nimfe na putu bijahu
farsa
jer strascu tijela su zvale me k
sebi
a nemirom hranile umorna
jedra.

No u meni nema moci nevjere
i vali me nose uvijek ka tebi
i dalje plutam kao brod ukleti.
I ostajem dosljedan samom sebi.

Vječnost ću uvijek htjeti.

More želim kao cjelinu
a ne tek kapi što nude prazninu
i hlape kroz pore ili niz tragove
suza.

Dok negdje na obzoru
vjetrovi kriju olujama luku
u kojoj ceka me sudbinska
muza.

Beskraj blijedoplave sipa tihu
sjetu.
Dan je nijem.
Tromo ostavlja vrijeme za sobom.
Kap po kap.
Polako kao erekcija navike
supružnika .
Umotan u maligna sjećanja
zumiram humke marljivih krtica
kao uljeze na zelenom make up-
u ledina.
Akne underground scene
naturalne mistike.
Slijepi rovokopači dozivlju
svjetlost.
Ja sam stigmatik prošlih
povjerenja
na prozoru nemira.
Ipak, skrušenim pomakom glave
rastjerujem zablude i mijenjam ih
priznanjem.
Interes je u pitanjima.
Kako se ljubiš?
Pomisliš li ponekad bi li naša
bliskost
radovala kristale vode i
modelirala ih u
molekularne statue vrhunske
forme?
Koji dodiri sviraju kantatu
trncima?
Zašto je nebo plavo, sada ,
kada te toliko želim?
A tek je nekoliko umorenih
danas iza nas.
Slušam te između miroljubivih
stepanja kiše.
U šutnji, na stijenkama zdjele
apsolutne tišine.
U prostoru tvojeg bivanja.
U otopini slomljenog svijetla i
blage tame
i s lijenim dahom vjetra s
krovova,
nehajnim dodirom ruke projiciraš
moj stvarni oblik.
Ljubiš me nježno. Nesvjesno.
Bezusno.
Instrument je nebitan, opojnost
je u zvuku.
Esencija si umirenja.
San i zbilja ljuljaju se zagrljeni u
sentiš ritmu shvaćanja.
Scena pokladne zbilje.
Krinke pod maskama veličaju
buku.
Spokojan dan prelama privid.
Omamljenog naglom svjetlošću
labrador spoznaje vodi me u
zadnje sate
u kojima bih ti pričao,
možda kako mi je mali dodir
značio puno,
kako me libido truje da te
dotaknem
a svjesnost tvoje vrijednosti drži
me podalje
jer nekako, s cjelokupnim
uvidom u nas
od poznanstva do sada
mislim da je jedan od mojih
anđela
pobijedio zaborav
i utjelovio se u tvojoj ugodnoj
statici
a ja sam onaj koji zna slomiti
krhke ljepote
kolonija tihog gnjeva
i ne želim to dopustiti
makar sve trajalo samo do sada
ili daleko u budućnost
razlog našeg spajanja je mnogo
više od tjelesne privlačnosti.

Prvo bih joj rekao da Isus,barem koliko ja znam nije tražio naknade, dakle serem na heretično pitanje, njeno i kvazinovinarsko iz malih novina.Pošto mi je ametist, idealna žena, blokirala komentare ovdje ću vam otkriti jedan od načina zarade nekih proroka ili iscjelitelja. Došao si kod njega i nije tražio novčanu naknadu već buket ili aranžman cvijeća iz jedne cvjećarne. Nakon seanse ti odeš kući, zdraviji za cijenu buketa kojeg vraćaju u istu cvjećarnicu za slijedećeg beznadnog hlebinca. Perpetum mobile. S laticama.

Novopridošla svijest
razlog je deficitu želja.
Oprosti smjenjuju ponos.
Podčinjen dobrotom i
imaginacijom
blijede siječanjske sutone
pituram crvenom, a suputnicima
šturom objavom i ponekom
metaforom
poklanjam otkriće.

Sve je razložno.

je sretna žena