More

Divna je vecer iza nas. Mnogi su se ljubili, neki i zarucili, a mi smo vodili ljubav. Oh Boze, kako sam te ljubio... kako sam te silno ljubio... u tvojim usnama zapisao svoj zivot.

Spavala si licem u stranu, ruke u visini glave. Tvoja kosa rasula se po bijelom jastuku. Bilo je je svugdje, slobodna kao i Ti. Mirisala je na more.Umjesto da je mrsim i da te ljubim, pustio sam te da spavaš slobodna kao što nikad nisi bila. Promatrao te. Prizor je predivan.

Uskoro ćeš mi doć. Radujem ti se ka dite. Plovićemo zajedno ovim našim morem. Ostani tu zauvik.

Slatko poput tvog poljupca, nešto mekano poput tvojih usana, mirisno kao tvoja kosa, nježno poput tvog pogleda. To ti sada treba, to sad želiš i ja ti evo dajem. Znaš sve. Znaš da te volim. To je sve što ti treba. Ponesi to sa sobom kad otploviš na otok.

VOLIM TE

Tebi pišem ženo moja, koja ljubavi si puna prema meni, prema životu, svakom danu koji se rađa. Osjećaš, kao i ja, da nam duše rastu jedna prema drugoj, da smo bliži svakim novim danom, svakim pogledom, dodirom i poljupcem. I baš kao kad vodimo ljubav, tijela nam se isprepliću dodiruju, spajaju, plešu istim ritmom i žarom, osjećam svakim danom da i duše nam prate isti ritam. Volim te nježno i šaljem sočan jutarnji poljubac.

... samo za tebe...

Osjećam se tako bezvezno danas cijeli dan. Pomislio sam, pa čak i pokušao zatražiti malo pomoći, malo podrške, malo ruke i razumijevanja od osobe kojoj to nikad sam nisam pružio. Neznam šta mi bi da sam to tražio. Zapravo znam. Trebalo mi. Isto ka nekad i njoj. Pa me nije bilo. Sad sam osta sam. Kakav sam se i rodio. I kakav ću umrijeti. Hehe, a tko neće? Učite od mene ljudi. Nemojte bit sebične svinje. Nemojte umrijeti glupi i usamljeni. Nemojte umrijeti nikako hehe.

Plesao sam večeras. Sve neke ljepotice oko mene. Zgrabio sam jednu po jednu i zavrtio ih u krug. Pratile su me lagano, poneke čak i vedro i sve se trudile da iz mene izvuku još jedan ples, još jedan pokret. Bože, kako u njima nema topline, kako su samo prazne njihove oči, kako su im ruke suhe i hladne... Viruj mi jubavi, nema mi žene do tebe.

Ljubavi, sinoć si mi rekla nešto lijepo. To je opet ugrijalo moju dušu. Pokušao sam ti odgovoriti kako, al znaš da riječima ne rukujem kao ti. Mnogo  mi je lakše kad te gledam, duboko, lijepo, i zaljubljeno. Znaš kako.

Iznenadila si me jutros ovom pričom koju si mi ispričala pri jutarnjoj kavi. Premda si mi već mnogo sličnih ispričala, ova mi je posebno lijepa i tečna, u jednom sam je dahu saslušao. Tvoj pogled u moju dušu napisao je ovu priču. Sjećam se tog pogleda i nikad ga neću zaboraviti, iako znam da ćeš me još mnogo puta slično promatrati. Volim te jubavi i želim da me i danas podariš jednim takvim tvojim pogledom.

Već dugo vrimena se nisam tako dobro osjećao po povratku s mora. Žena me dočekala tako lipo i ugodno, ma ona to zapravo uvik zna tako  napravit, samo ja to ne vidim iz tog ugla svaki puta kao sada. I ovo pišem da njoj zhvalim što me sinoć tako lipo jubila i svila se uz mene, a ja joj milovao lice i grudi, jubio joj oči, nos i čelo i ništa nismo govorili a znali smo sve. Evo jubavi, ovo ti sad pišem da ti kažem koliko sam sretan, jer sam to sinoć samo dodirom uspio reći.

Ljubavi moja, uskoro ću te vidjeti. Zagrliti ljubiti... Znaš li da nema veće sriće za me nego li je vratiti se s mora i zaroniti u tvoj zagrljaj, u tebe. Znaš. Ti sve znaš.

Volim te, ljubim te, prekrasna si, najljepša. I mome srcu najdraža.

Vratila si se. Meni si se vratila. Otišla si da bi se vratila. I volim te zbog tog, znaš? I zbog tog jer si prekrasna duša, što veliki svijet u sebi nosi, a sa svakim jutrom pomiče njegove granice. Volim te zbog zvijezda kojima noću svijetliš moj put, zbog toplog zagrljaja kojim me svaki put dočekaš. I zbog toga jer me voliš, kao nikad nitko do sad.