More

Opet sam nešto ružno rekao, opet mi nešto izletjelo. Ili: nisam ništa rekao, nisam ti govorio koliko te poznajem, koliko te želim vidjeti, koliko te želim čitati, znati da postojiš, da si tu jer ostavljaš svoje suze meni. I pošla si ća. Nisi znala da te volim. Nisi ni mogla.  Nisan ti reka. Nikad ti nisan reka.

Eh, koje me veselje sutra čeka; tvoj osmjeh, pogled, miris, dodir. Znaš da se radujem!

Znaš, danas kad sam te vidio, isti oni osjećaji, ista ona želja, ista nježnost koju sam ti davao pogledom, dodirom, poljupcem nekada, sve si to u jednom trenutku probudila u meni, kao da nikad nije ni nestalo, samo se sakrilo da netko drugi ne vidi.

Prekrasna si žena, prelijepa duša. Čitav ću te život pamtiti i voljeti. I čitav život žaliti što sam ti dopustio da me voliš do boli.

Volio bih te viditi danas srećo moja, ali ne samo viditi, nego i jubiti ti lice, grudi, vrat. Volio bih ti reći koliko mi fališ i koliko te želim, trebam, osjećam. Neću ti to govoriti riječima, niti pričati preko telefona, niti pisati ovdi kako bi to bilo, želim ti to reći pogledom, dodirom, usnama, jezikom.

Danas se stvarno loše osjećam. Ništa oko mene nije kako bih želio, a k tome me još napala i glavobolja. Posao baš ne ide, pregovori su naporni, gubim snagu, a sve mi se čini kao da stvari gledam kroz paučinu i to me silno smeta jer nikako da je razmaknem.
Kroz vjetrove takvih loših osjećaja, jedino što jasno vidim jest njena ljubav i to me vedri i snagu mi daje. Znam da me voli, želi, čeka, raduje mi se. Svakom malom znaku kojim joj dajem do znanja da je moja i da je volim. I ovo sada njoj pišem jer će je razvedriti, siguran sam, barem onoliko koliko ona vedri ovaj moj dan, ovaj moj život.

Tražim nešto preko interneta, neki inozemni posao moram zavrtjeti, onako jednokratno, pokupit neke pare i nestat. I sad tražim neke firme koje će mi pomoć na tom putu. Nađem jednu, relativno renomiranu, možda malo preskupu, ali svakako pouzdanu. Pa ajde da pogledam ima li što na internetu o njoj. Tražim, ima. Tražim najbližu poslovnicu i taman kad mislim da sam pronašao zavrti mi se pred očima:
Stranica je u izradi (možda je jednom i završim... tko bi to sad znal?)
I sad ti posluj s takvima...

Draga moja,
danas si me toliko iznenadila svojim novim izgledom da ne samo da te nisam prepoznao, već sam ti se obratio kao totalnoj strankinji. Oprosti.
Da znaš da ti vrlo dobro stoji nova frizura, nekako je još malo razigranija od one prethodne, gotovo se divlje njiše na sasvim malom povjetarcu, a to je baš ono što sam volio i još uvijek volim u tebi; tvoje znakove nemira i traženja, pomalo neotesane divljine, tako spontane i prirodne, pročišćene od glume i lažnih ponosa, tvoje razigrane oči i medena, uvijek žedna usta... koja volim i volim i volim ljubit... i znam da ću ih opet uskoro, možda danas, možda sutra, ali sada svakako, čim sklopim oči. O hoću!

prekrasnu, nježnu, zaljubljenu, a tako divlju u krevetu, tako iskreno srčanu i ludu, punu života, optimizma, vjere, nade i ljubavi.
Bog mi ju je dao, a ja je samo moram čuvati. I voljeti.
 

Pozvao sam je na kavu ništa osobito ne misleći osim da joj poželim sretan Uskrs i da je vidim nakon dosta vremena. Sjeli smo u mirni kut jednog sasvim običnog kafića i naručili kavu. Počeli smo o obitelji, vremenu, poslu i ostalim važnim stvarima u životu. No razgovor nije imao toliko važan ton kao što bi teme to zahtijevale.Neznam ni sam kako, počeli smo priču o moru. Oči su joj zasjale, pričala je o svom otoku, o događajima i ljudima koji je uz njeg vežu. Pričala je tečno s toliko topline i sjaja u očima, kao da se najednom promijenila i postala sasvim neka nova, do tad meni nepoznata osoba. Pratio sam je očima, slušao njen ton, nakon nekoliko minuta razgovora vidio sam samo njene sjajne oči i slike koje mi je opisivala. Nisam mogao vjerovati da me toliko opčinila, a opet bilo je nečeg tako toplog u tome da sam se prepustio. I ona je to sjetila, pa me povela na izlet po njenom otoku, ispričala mi sve tajne kutke koji su joj obilježili djetinjstvo i odrastanje. Pružio sam ruku, a o ne me vodila po svim plažama i uvalama njenog otoka.Starija gospođa odjevena kao konobarica prekinula je naše putovanje i vratila nas u sivilo kišnog popodneva. Njene oči izgubile su sjaj, ali nisu ugasile. Ipak je u njima ostalo tinjati barem malo onog sjaja u kojeg sam se na tren zaljubio i od sada znam sigurno kako ga ponovno vratiti.

Ti znaš da nisam od velikih riječi. Ono što osjećam, teško je reći. Pa ipak, želim da znaš da volim te. Mislim da su to riječi neke pisme Parnog valjka. Baš tako se i ja osjećam. Znaš, teško je meni opisivati koliko te volim i kako te volim; ne postoje riječi za to. Draže mi je vidit te, držat te za ruku, gledati tvoje tople oči, utapat se u njima. Volim te uhvatiti za ruku, osjetit znoj među dlanovima, među našim tijelima.Volio bi da znaš da u svojim maštanjima nisi sama. Želim te, kao i ti mene, onako kao što žedan čovik suhih usta žeđa za kapljom vode. I nikada se neće napiti...

Srećo moja, ti ni nemaš pojma koliko si lijepo razigrala moje srce večeras negdje oko pola osam poslavši mi dvije tako jednostavne riječi. Od tada se samo smješim i tako mi je lipo sve oko mene. Baš ti hvala na tome.

Pišem ti ovo jer si daleko, mada bi volio vidjeti tvoje oči kada ti govorim, kada ti nježno šapućem koliko te volim. Koliko sam jubavi pun, prema tebi, za tebe, zbog tebe. Ali ti to znaš, znam da znaš, smješkaš se sretna što je još jedna bura prošla i sunce nam ponovo gladi obraze. Prekrasna si ženo, a sada još i ljepša.
Ti znaš, ti dobro znaš da ću te uvijek voljeti ma kakvi me vjetrovi otpuhali na pučinu, na hridi, u neke daleke luke...
A ja znam da ćeš me čekati i još mnogo suza proliti i biti sama noćima, dozivati me rukama, slati poljupce vjetrom. Vjeruj, sve ću to znati osjetiti, sva će mi tvoja ljubav snage dati da ti se vratim i da te uzmem u naručaj jer sam Tvoj.

Volim dok mi dan započne s tvojim osmjehom. Mada nalazim sitnice po stolu koje mi govore da si sinoć dugo bdjela. Dok sam ja spavao. Znam da ti umor tupo zvoni u ušima, ali vidim te rasplesanu i sretnu i tiho se u sebi smješim, premda to ne pokazujem, zadovoljan jer znam da sam te sinoć  lijepo volio, potiho i potajno, ali nježno i iskreno, baš onako kako voliš.