...

"...mister65 na Iskrica.com pripada muškarcu od oko 60-61 godine koji živi u Baden-Württembergu, Njemačka.ID: 946879 . heteroseksualan. oko 80 kg. oko 185 cm. Boja očiju: Smeđa. Boja kose: Crna. Izgled: OK, pazim da sam fit. Ovdje je jer: Nadam se da ću započeti dugotrajnu vezu..."
starkelja koji godinama visi ovdje i javlja se, a onda se deaktivira odmah poslije slanja poruke.

opet trolovima nije dost. jave se, ne stigneš odgovoriti, a krele na ignore. bit će da starček ima neku specifičnu vrstu psihopatologije. ono tipa skrivača: sad me vidiš. sad me ne vidiš. svašta, valjda se ne zna sjetiti ničeg pametnijeg, ha, ha.

nepismenjak. kukavica. trol. beskičmenjak. možda neki bivši.
nije mi jasno čemu otvarati profil, a onda ga deaktivirati odmah poslije slanja poruke. to čak nje budalaština, nego pokazivanje vlastitog kretenizma. što takvi misle, da su nas zajebali ako su se deaktivirali, pa mi nemamo komu odgovoriti?

šporkax : - Nitko nije ni ostao,ja se javljam..Trazim Ljubav...nicu za duzu vezu..haha
optičarka: - oo, friški iskričar ;) situacija kakva? žena, djeca, škole, faks, hobi, bucko? ljubav ili ljubavnicu??
šporkax : - Tu sve bogodane,a sve rastavljene 50 plus,ostavljene i glume ,traze prinza na bijelom konju...
optičarka: - pa ljubavnice su samo za prstenovane.
šporkax : - Napisao sam ,trazim Ljubavnicu..bez filozofiranja,i prodavanje magle..
optičarka: - nisam od nabrojenih. ne paše mi biti ljubavnica. jasno.
šporkax : - Nisam Ti ja muz.ni decko da se deres..mrs

A na mom profilu jasno piše da molim da mi se ne javljaju oženjeni! u to bismo mogli ubrojiti još i nepismene, one koji ne razumiju što čitaju i one koji ne mare za to. i one sklone generaliziranju, predrasudama i verbalnom nasilju.

- ne volim obojene rase, arapi i crnci smrde
- nisam nikad volio svoju ženu, ostala je u drugom stanju pa smo se ženili, mene su učili da je obitelj svetinja
- moji se nisu rastali jer je obitelj svetinja, mama je rekla da ne želi ni mrtva pokraj muža biti pokopana, tražila da je pokopamo u zg i ja sam ju pokopao
- vidiš, oni iz istre su u grob stavili svoje malo dijete koje je umrlo; zašto, kakvo pravo imaju ga tu pokopati, nije mu tu mjesto, neka ga pokopaju tamo u istri
- imam u petom mjesecu nenadani trošak. tehnički i registraciju. i sin mi se ženi, moram i tu nešto dati; neću biti na veselici, samo u vijećnici na potpisivanju.
- kako ne razumiješ, nemam novaca, urolog košta 150 eura, a još ultrazvuk, lijekovi (viagra) 70
- vidiš ovu sliku, to je manee, a vidiš ovu, to je goblen kojeg sam radio s mojom mamom
- nizozemci me samo hoće iskoristiti, hoće vrhunskog stručnjaka, imao bih 7000 eura, mogao bih brže otplatiti stan, ali ja neću, pet puta sam polagao njihov glupi ispit za jezik, šta oni hoće od mene, znam, hoće me iskoristiti, nemate vi pojma ovdje kako vam je lijepo i jeftino
- ja moram ići u njemačku po hranu, znaš koliko to košta, i moram svaka dva tjedna dolaziti ovamo, a to košta 500 eura svaki put
- ne želim polagati taj odvratni jezik, ja nisam učio njemački i zaot mi je to jako teško, to su stručni tekstovi, ne znam što oni hoće, da shvatim njihovu kulturu, što me briga za njihovu kulturu, da se asimiliram, neću
- neću ići po pomoć u hrvatsku ambasadu, tamo su sve srbi

s

da. kad se radi o pameti. no, kad se radi o mudrosti, ne lažeš nikako, nikada. jer nema potrebe. jer ne nosiš laž u sebi. ne odgovara tvom habitusu.




nemoj se prevariti! po pitanju bloga, mislim. ono što piše je pokušaj umjetničkog iznošenja zapaženih detalja o ponašanju ljudi, životu općenito, prikaz i tuđih i osobnih iskustava. zapravo, nema tu nužno potpuno osobnog stava, nema rezona iščitavati mene kao osobu kroz ovaj blog. možeš zaključiti isključivo o mojoj pismenosti, sposobnosti opisivanja i iznošenja nekih pojava i prizora, tu i tamo neki moj stav, neke stvari su potpuno izmišljene, neke konstruirane na temelju samo detalja koji nisu nužno direktno vezani uz priču. viš, to je česta pojava kod čitatelja: shvaćaju nanpisano kao dnevnički, intimni zapis nacifran pjesničkim sintagmama. a to je stav onih koji na pisanje, općenito umjetničke pokušaje, gledaju kao direktni izraz piščevog života, lika& djela. t.1. oni koji su malo dublje ušli u tu problematiku dobro znaju da je bit u tomu da pjesnik/umjetnik/autor/votever ima začudnu sposobnost ulaženja u tuđe misli, motive, empatizira s nekim, razumije pozadinu nečega, dakkle sposoban je shvatiti bit neke pojave. pod t.2.: sposoban je napisati/naslikati/načiniti/kvalitetno odraditi/etc. refleksiju onoga što je bio sposoban percipirati. uz obligatne dodatne štiklece, cifreke, šljokice. ili bi naprosto ono što je oblikovao..., nakon percepcije, obrade, dodataka iz vlastite empirije i emocionalnog hangara, uz kuhanje sastojaka, a kasnije fine dorade u vidu brušenja i glanca,...uz vještinu mudrog ravnotežnog i skladnog slaganja auzmiša u formu intelektualnog materijala vizije, sklopova riječi, ideje, konstrukcije... iznio pred čitaoca i gledaoca, slušaoca i taktilizatora.
poznajem pjesnike koji prekrasno, duševno, mudro i intrigirajuće pišu. ali su totalne guzice i ljudska govna. a ako ja pišem o govnarskom slinavom muškarcu koji ganja komade s gnušanjem, to ne znači da su to moja iskustva, da je moj neki bivši to činio, ili da su mene tako napastovali.

no ima jedna nužnost u svemu tomu: ukoliko autor nije sposoban za razumijevanje nekih događaja, emotivnih stanja, zapažanje i ispravno tumaćenje pozadine, onda će neminovno napraviti suhoparan i nekvalitetan posao. svako djelo, točnije, način, stil, upotrebu riječi, navođenje na određene zaklučke, izazivanje osjećaja kod čitaoca, napravit će kvalitetno onaj koji je sposoban misliti na takav način.

je, viš, meni sedi zabranil pripovedati na njegovomu terenu, a samo sam komenzirala njeggvu pesmicu, i pohvalila kak je lepa, edukativna i pedagoška i kak se baš lepo opisuje kaj se smije , a kaj se nesme delati. kaj buš, po ne znam koji put me skidal, pa opet stavljal pa tak, nikak da se odluči.

a kaj se dotikavle lažnog svedoka, ionak nis tam išla osim na brzinu na kavicu. znaš dis e dobro jede? v restorančeku tam v dvorišču, u petrinjskoj prek puta matičine. fina domača klopa, niš skupoga, a najedeš se do guta. a ondmah pokraj ona fina slaščiščarna, gore se možeš zavalit u fotelje i pijuckat kapuciner.

a po pitanju fiškalof, to su ti uglavnom jako suhoparni tipovi. meni ti više pašeju dečki stihoklepci, kaj puno čitaju i pišeju i onak suviše umetnički navudreni. onak kak je naš sedi, viš ga kak je llepi, vodil me na krasne koncerte, i sme se spominali o raznim piscima, i uvek spelavali nekakšne huncutarije. a sad se jako plačem jer me je zblokiral na svojem blogu, šmrc, onda se bu pojavila i nekakva svingerica, morti i balerina, ili, kak sam se skorom upišala od smeha, kak je jedna bivša blogerica (ma bu se vrnula, sedi, naj suzice roniti) rekla da "mora da nauči da pleše blues", ha, ha!
na, tak.

ne češljaj mi oblake

ne češljaj mi oblake
neka hodaju sami
pusti ih, zar ne vidiš
kako su plahi i mirni večeras
kao moje misli
što htjele su
tebi
u pohode

ne – ti reče-
ne primam
goste neuredne
donosiš trunje u kosi
mirise iznad smijeha i očiju
kišu na jeziku
ruke pune pjesama
i noge teške
od prošlosti.

Najprije bi izravnao oblake
Isplahnuo nebo
do bijeloga
Stresao svaki list sa grana
što pružam ih
kao darove
Pomeo svaku travku s
mojih riječi
ono što ostane dobro zagladio blanjom
Da ne viri sramotno iverje mojih želja
A onda mi ostaklio dušu rozenkvarcom
Dahnuo, krpom obrisao
pomno
do visokoj sjaja

Pa bih stajala tako ispod praznog neba
Sjajna u tvojem velikom dvorištu,
dragocjena sadnica okljaštrenih vrhova
čista od misli,
čista od duše,
čista od sjećanja
oprana
od sebe
i svojih oblaka

neću posluhnuti zov tvojeg mamca za patke
i neću ti doći u pohode
tek pružit ću
ruke
daleko
i grliti
svoje čupavo
nebo.

čarobno zrcalo

ona
je carica
i ima čarobno zrcalo
u kojem se ogleda svaki dan
i svaki dan načini smotru svojih trupa
ona ima uspješnu političku karijeru
sve neprijatelje je dotukla osobno
uz diplomatski smiješak ili buzdovanom, svejedno
najljepša je od sviju žena
nema ni bore ni staračke pjege
ne muče je koljena ni jutarnja ukočenost
ona vidi pred sobom
krasne osmijehe i blistave zube
jer tako želi njeno ogledalo
zaslužuje ih svojom bezgraničnom dobrotom
i strpljivošću, naravno
ruke u obožavanju, smrznute čekaju
njen ushićen poklik da bal je otvoren
ona će tada odabrati svoje mezimče
i blagonaklono ga s carske visine
dotaknuti rubinom na vrhu zlatnog žezla
automatski će izračunati potencijalni trošak po riznicu
livreja za ađutanta
narudžba za cvijeće
večera u budoaru
sa šuškanjem radoznalih sobarica o jelovniku
ah, zabava uvijek košta
ogledalo neće ni trepnuti
ona je carica
koja stoji pred ogledalom
i divi se svojem carskom veličanstvu
a iza njenih carskih smežuranih leđa
stoje dvorani u stavu mirno
i šapću:
carica je gola
carica je gola
carica je gola!

objed bez ivana slamniga

eh, da mi je sada
„jedne noći u kojoj se se kovitlale
Pruge indigo i smeđe...“
Imati obje noge, uzajamno,
Duge, duge noge do vrata
I onda šepesati na obje,
Na tvoju i moju
I pjevati pjesme ivanove,
Glasno pjevati riječju
Pomiješale bi se noge
Pomiješale bi se boje
I plava, morski plava smeđu zalila
Smeđu boju riblje krljušti
Ribe smuđa što skriva se
U mutnoj rupi potoka,
mirnoj kući bez prozora zastrtoj vodom
smeđa je riba sad na tanjuru
i ne treba mi noga da je pojedem
ne čekam nikog,
odvajam meso od kosti i jedem
ti nećeš ovamo doći
da blagujemo zajedno

Nepomazana


Zanijekat ćeš me svake večeri
Dok skidaš čarape
i čeprkaš između prstiju
to je obična automatska radnja:
ipak bi trebalo oprati noge

zanijekat ćeš me još nekoliko puta
dok lutaš ekranom i gledaš šarene slike
poslije ponoći, u nesanici,
i čitaš riječi za koje bi žarko želio
da prestanu biti tako poznate

probudit će te prostata
baš nekako u doba prvih pijetlova
primit ćeš u ruku svojeg ukvasalog pjetlića
i zanijekati me
ta to je samo proradio bubreg

na prvu zvonjavu vekerice
uzet ćeš prve riječi, nizati ih
i zanijekati da si ih slagao, prevrtao
dlanom gladio, iznosio iz svoje utrobe
kao tople kruščiće meni za doručak

dok hodaš ulicom okrenut ćeš glavu
od boja koje te okružuju, zanijekat ćeš
da baš takve postoje u mojim očima
žuriš i nemaš vremena,
posao, sastanak, bivša, buduća...

ne brini, nikad nećeš visjeti naopačke
zbog svojih grijeha, zanijekati mene,
nepomazanu, to je bar lako
kao oprati noge, isprazniti mjehur, pojesti doručak
i naručiti eskortnu pratnju s dobro poznatog broja

Ne voli me
Tako blizu
Ne stižem uvući pandže
I presti
Kao pospana mačka
Koja se konačno vratila
Iz dugih skitanja
Odveć je hladno danas
Mjesečina previse svijetla
I oštra
Za moje oči od zaleđenog cvijeća
I ruke zastale u zraku
Kao balada o narajami i
Čipka na odjeći lijepih lutaka
Postavljenih u pozi dobrodošlice
Ne voli me tako blizu
Ne znam stajati da se dive i gledaju
Mog brlog je prepun paperja mrtvih ptica
Nezagrljenih sjena
Prstenja nikad izvađenog iz kutija s baršunom
Prinuda zaborava škodi ljepoti, znam
No tako je čudesno ljekovita i nužna
Kantarion za sve boljke
Slomljene kosti
Odjeke vriska kojeg ne možeš čuti
Naravno
Ovdje ti neće pomoći ni žiroskop
Ni x-De tehnike
Metode za nepoznati mrak
i nesuvisle zagrljaje na mjestu
gdje me uopće nema
I zato ne voli me
tako blizu.

a kaj se tiče one pjesme o kiselom zelju, bajdvej, pjesma se odnosi zapravo na jednu davnu zgodu, kad je jedan naš eminentni pjesnik, koji se inače pod nekim nickom javljao i ovdje svojevremeno, a škica uredno i opsesivno i dalje, pa čak i piše pjesme o ovom malom kjniževnom forumaškom zakutku, inače izuzetno blagotvoran za očuvanje naše kulture i književnosti, posumnjao da ga truje njegova vlastita sestra. kiselim zeljem! došo starčić kod osobe zadužene za tu problematiku i žali se, sumnja da ga sestra polako, ali sigurno truje kuhajući mu svaki dan jela koja smrdišu. vidim ja, stari čist zdravo i čilo zgleda, trbušinica, odijelce, doduše ponešto tijesno i pohabano, u licu rumen, bistrih očiju, na glavi razbarušena masna kosa, no, nema veze, ionak su svi pjesnici malo čudni po pitanjuo sobne higijene (predrasuda, znam, predrasuuda!). i pitam ja njega jel bio kod doktora, da mu se pregleda krvna slika, uzmu uzorci za toksikološku analizu, pogleda sastav tvari u organizmu, pa ako se nešto sumnjivo najde, onda je to osnova za postavljanje osnovane sumnje da ga se truje. uostalom, obratio se ipak na krivu adresu, mi se ne bavimo takvim analizama. treba se javiti i na policiju, na svoju pp po mjestu stanovanja, da oni naprave što treba, pa da podignu tužbu. aaah, komplicirano, veli veliki pujessnik, a jel bi ja to mogla ovako, nabrzaka provjeriti? i uzme on veliku vreću, a u vreći velika rajngla. otvori poklopac , a ja se skoro onesvijestim od smrada: iz rajngle me zapahne smrad ustajalog kiselog zelja! brže--bolje sam poklopila taj smrad, zamotala natrag u vreću, podigla jedrog i energičnog starčića s pomno isfriziranom bradicom i jedva ga izgurala kroz vrata van, sveudilj ga ljubazno savjetujući: odite najprije doktoru napravit krvnu sliku, a onda odite na policiju pa se njima pojadajte. još sam ga s ceste čula kak gundra: ali ona me truje, već deset godina me truje, možda i duže... jbt! možda je i istina! napoleona su trovali, pa je odapeo tek puno godina kasnije. no, kažu, ne od otrova, nego od čira na želucu. etogac!

ma žalosno u svemu tomu da dotični junak kace s kiselim zeljem i nije tako sitan pjesničić, dao je puno za hrvatsku kulturu, očuvanje vrijednih usmenih i pisanih ostataka baštine, sam napisao sjajne sonete, vrsne verse, genijalne zbirke. no, valjda mnogim takvima fali jedna sitna dimenzija, ili je imaju preveč. npr. skromnost ( ne us smislu samozatajenja i glupog skrivanja zbog sramežljivosti) illi taština (velika kronična rak-rana svih onih koji žive uz umišljene ili stvarne veličine). čula sam da se sposvadil s mnogim svojim okolegama, pa mu je teško najti izdavača.

no, treba valjda biti dovoljno drčić pa se pobrinuti sam oko trgovine kulturom i oko toga.

K P KulturaS:

Poštovanje Mislm d a nisu u redu tvoje učestale provokacije na račun Kulture snova. Molim te da to vše ne čiinš.

ja:

provokacije? žao mi je ako je to tako shvaćeno. uostalom, tko to shvaća kao provokaciju? ako se radi o kulturi, književnosti, pismenosti i svemu onome o čemu valja diskutirati, onda ni kritiika nije nepoželjna. ukazala sam na jedan loš vid koji se u kuloturi pojavljuje, a to je žalosna situacija kad ljudi nisu u mogućnosti sudjelovati u kulturnim događajima zato što nemaju financijskih sredstava, a naše je društvo žalosno takvo da im ne omogućava sudjlovanje. to je zapravo ne samo književno, nego i političko pitanje, i pitanje materijalnog vrednovanja nečega što bi trebalo biti imanentno duhu i intelektu. činjenica da netko nema love i da zbog toga ne može sudjelovati u kulturnim događajima je problem, zar ne? ako ti to osobno smatraš provokacijom, onda je problem, naravno, negdje drugdje, zar ne. a posao je samo posao, egzistencija, i na žalost često se nema na to utjecaja. sine ira et studio. srčdačan pozdrav

K P KulturaS:

Ti znaš problem fnancrnaja kulture, pa tvoje opaske nisu ok. A tamo s e ne diskutra o književnost već o nečemu drugome... Ne želim ulazt u diskusiju ..samo sam te zamolio i to je sve LP

Ja:

ako se pretendira na kulturu, onda se ne forsira sudjelovanje novcem. i ako smatraš svoju grupu kulturnom, onda su dopuštene i takve teme. ako nisu dopuštene, onda je to ograničavanje samog naslova grupe, a to je kultura. jer samo stavljanje pjesmica, lajkanje i izdavanje knjiga i izleti nisu dovoljni da bi se nešto zvalo kulturom. no, ti si biznismen, kao i mnogi drugi koji se kulturom bave kao zanimanjem. nema tu diskusije. to su fakta.

K P KulturaS:

Mi nismo kultura....m sjmo jebena grupa kkoju svaka isfrustrirana osoba može u zdrav mozak... N eželim s tobom dskutirati o tome... Samo sam te zamolio...a kao ti se ne svđa ova stranca i sl...isključ se ...a ako nastaviš provocrat...ja ću te onda sključiti...n ažalost to nače ne činim... Moj razgovor o ovoj tem je završen Ugodan ti dan

draga moja
ja sam umro

sama činjenica da čitaš riječi nekog tamo pokojnika
ne mora nužno da bude tragična
ne
sjećam se jednog Čovjeka
iako nerado koristim velika slova
(kažu da se iza njih kriju mali ljudi)
za njega to moram
taj Čovjek
nesrećnik po zanimanju
odgovarao je jednom drugom čovjeku
isto nesrećniku po zanimanju
na beskrajan niz pitanja
na kraju
(jer na kraju se uvijek sakrije pokoje veliko slovo)
taj čovjek pitao je tog drugog Čovjeka
kako ste tako kontradiktorni
vaši stavovi
vaši stihovi
vi
uvijek ste u protivrječju sa samim sobom
taj Čovjek je odgovorio tom drugom čovjeku
moguće je
jer imam dvije ruke
i mnoštvo svjetova na njima

dakle
draga moja
ja sam umro
sama činjenica da čitaš živahne riječi nekog tamo pokojnika
ne mora da bude nužno tragična
ne
znam da si primjetila da nerado koristim tačke i zareze
i ostalu nadzvučnu signalizaciju
(jer često se baš iza nekog od njih zna sakriti najiskreniji uzdah ili riječ
ptica ili stih)
za Tebe to moram
na kraju
(na kraju se od njih da napraviti jedan cijeli pulsirajući svemir)
kažu
ja sam umro
draga moja
i opet ostao živ

a kako je to moguće

ja sam umro
draga moja
već nekoliko puta
i opet ostao živ
jer imam ruke
Tvoje
dvije
i mnoštvo cvjetova
na njima
iz kojih mogu ponovo da proklijam