O životu

31 07 u 91 godini života umrla je moja mama.
02 08 je sahranjena u prisustvu svoje djece,unučadi
praunučadi,njenih sestara,zetova,snaha,rodbine,prijatelja
i mještana našeg sela.

PS.Ovo urla je,nema je više,još nije u mojoj svjesti.
Ostaće da živi u sjećanju 10 još živih svoje djece te
27 živih unučadi,kao i u praunučadi,4 njenih živih sestara
zetovima,snahama,prijateljima i mještanima sela.

U 4 mjesecu sam podneo zahtjev za prekid
primanja tuđe njege i pomoći od mia da bih
podneo zahtjev da istu primam sa centra za
socijalni rad.Dobio sam od mia potvrdno
rješenja sa 30 4.Uprkos tome dobio sam od
mia tuđu njegu i pomoć za 5 mjesec,a dobit
ću i za 6 mjesec.Iz toga ispada da ću im morat
vrati primanja za 5 i 6 mjesec.
Neznaničano objašnjenje mia je da im trebam
doneti rješenje o prekidu primanja sa mia.To sam
i uradio danas.Predao sam rješenje službenici
na šalteru.Prvo mi je rekla da su mi primanja
ukinuta,zatim da ja ne primam tuđu njegu i pomoć
sa mia već ličnu invalidninu.Ličnu invalidninu nisam
nikad primao sa mia.Sve sam to pokušao da objasnim
službenici,da i dalje primam tuđu njegu i i da ne primam
ličnu invalidninu.Nasmijao sam se kad je počela da viče
na mene.Po njenim rječima kad ja znam sve zašto sam
došao kod nje.Mirno sam joj odgovorio da tu nisam zbog
sebe već da njima pomognem da isprave grešku.
Tada je jedna druga službenica odnjela rješenje na kat više
gdje ja ne mogu kolicima.Uskoro mi je vratila rješenje i ljepo
mi objasnila da je neka greška u sistemu i da će biti ispravljeno.
Eto pa ti budi dobar i pomozi drugima na svoju štetu.
PS.Nemam samo ja taj problem već više nas koji smo
podneli isti zahtjev.Na sreću izvukao sam živu glavu:))

Naravno idealan muškarac i idealna žena ne postoje.
No kad bih birao idealnu srodnu dušu za mene
ovako bih je opisao.
Žena 55 do 65 godina.Umirovljenica,simpatična,sitnije
građe,vesela.Voli se šaliti,ne voli se svađati,spremana
na kompromise,puna povjerenja i razumjevanja.Voli da
sluša narodnu,pop glazbu i bećarce.Voli izaći u kino
pozorište,koncert,pored rjeke i u park.Voli društvene
igre poput čovječe ne ljuti se,remi i šah.I ono najvažnije
želi zajednički život.
Kako bi vi opisali idealnu srodnu dušu za sebe?

Malo je ljudi koji će isto odgovoriti na pitanje
što je sreća.Za nekog je to zdravlje,za drugog
novac,za trećeg ljubav,za četvrtog obitelj itd.
Narodna izreka kaže da je svako kovač svoje
sreće.Narodna izreka kaže da sreća prati hrabre.
Neki kažu da sreću treba zaslužiti.
Jedna pjesma kaže
Pogledaj me Bože s neba
daj mi ono što mi treba
daj mi zdravlja,sreće malo
snaćiću se za ostalo.
U svakom slučaju želim vam puno zdravlja i malo
sreće,pa radite s tim što znate i želite.

Svaki treći brak se razvede.U zadnjih desetak godina
se povećala starost za ulažak u prvi brak za šest godina.
Otprilike za toliko se povećala i starost roditelja za
prvorođenu bebu.Prosječno trajanje razvedenih brakova
je oko petnes godina.Oko 42 % razvedenih nije
imalo djecu.Nakon razvoda 83 % djece pripalo je majci
na uzdržavanje,11 % ocu,a samo 6 % imaju zajedničko
uzdržavanje djece.
Ovi mi podatci govore da se kasno ulazi u brak/vanbračnu
zajednicu.Da postajemo roditelji.Da puno više gledamo na
tjelesnu ljubav nego na dohovnu ljubav.Da je puno brakova
bez djece,što nemogućnost imati djece,što ekonomska
situacija,što da nećemo djecu radi poslovne karijere i
obaveza oko djece/lagodnog života i provoda.Zadnji podatak
mi je najgori.Taj da samo 6 % ima zajedničko uzdržavanje
djece.To mi puno govori o odnosu među razvedenima što
sigurno prenose i na djecu.
Što vi mislite o svemu ovom? Dali se brak razvodi nakon
15 godina zbog toga što ljubav toliko traje ili što nakon 15
godina zajedničkog života pokažemo svoje pravo lice?

Link

Ja planiram,a sudbina odlučuje :))

Danas sam planirao da skuvam rižu sa dinstanim
pilećim mesom.Haha ja i kuvanje,do nedavno
nespojivi pojmovi.I tako danas izvadim meso da se
odledi.Dok se meso odleđuje odem na brzaka u
najbližu prodavnicu.Čekam red na blagajni kad zvoni
telefon.Zovu iz banke,kažu da moram doći do banke
da mi ažuriraju podateke u suprotnom će mi biti
blokiran račun.Što bih drugo nego pravac banka.
Moram napomenuti,račun sam otvorio u Žepču
federacija BiH.Sad živim u Banja Luki,republika
Srpska.Mislio sam da mre zovu iz banjalučke
filijale ali ne,zvali su me iz Žepča.U banci mi kažu
da moram do cipsa po potvrdu o prebavilištvu da
bi mi nakon toga ažuriralli podatke.Nema mi druge
nego do cipsa.Sitna kišica pada,a ja u vom autu
istina čudnom autu invalidska elektromotorna kolica
odjurim do cipsa.Izvadim potrebnu potvrdu i nazad
do banke.Obavim sve što trebam i pravac kući.
Izgubio skoro tri sata vremena,a ručak još čeka da bude
spremljen.Po povratku kući kupio sam picu i malo pre
jeo.Sad pišem ovaj blog,a meso nek još čeka,ono je sad
na drugom mjestu,nek čeka dok se odmorim i ugrijem
pa ću kuvati večeras.

1.Reci joj ime,
nestat će.
Što je to?

2.Kad ga trebaš,
baciš ga,
kad ga ne trebaš
izvadiš ga.

3.Nikad nije bilo,
a uvijek će biti,
Nitko ga vidio nije
i nikad neće vidjeti,
A ipak ga svi žele dočekati.


4.Lakši je od pera,
ali ni najjači čovjek
ne može ga držati
dulje od 3 minute.

5.Pliva u vodi,
po kopnu hodi,
a iz kuće ne izlazi.

6.Bez obzira kolika je, nema težine.
Ali stavi je u bačvu
i osvjetlit će je iznutra.

7.Niti jurim, niti žurim,
uvijek sporo idem,
Ali točno na vrijeme,
uvijek na cilj stignem.

Vjerujem da svi znate što se jučer događalo u Srbiji.
Mislim o tragediji koju je izazvao 13 godišnji učenik
ubistvom u školi 6 djevojčica,te jednog dječaka i
jednog zaštitara.Pored onih koje je ubio još je bilo
ranjinih među kojima i nastavnica povjesti koja je
umrla.Tako da je dosad smrtno stradalih 9 osoba.
Kad je rječ o današnjim događajia mislim na napad
jedne 15 godišnje djevojčice nožem na jednog školskog
kolegu i nastavnicu koja je pokušala zaštti dječaka.
U tom događaju su povređeni dječak i nastavnica.
Danas ima učenika koji daju podršku jučerašnjem učeniku
koji je izvršio ubistva.Osim toga danas su neki učinici
s lažnim poštoljima glumili u učionici da pucaju a drugi su
glumili da su pogođeni.Smijali su se i šalila na račun
jučerašnjih događaja.Zatim najava jednog dječaka iz
Bihaća da će isto napraviti,te jednog dječaka iz Srbije
koji je pravio spisak nepoželjnih drugova.
Sve ovo me navodi na par pitanja.Prvo ko sve ima pravo
na oružje kod kuće i pod kojim uslovima.
Drugo pitanje je kakav odnos roditelji i djeca moraju imati
prema obrazovnim radnicima.Mislim da taj odnos mora biti
s punim poštovanjem,a ne napadom na obrazovanog
radnika/cu braneći svoju djecu.
Treće pitanje je ko i kako mora da odgaja djecu.
Jesu li tu roditelji,škole ili dječiji vrtići.Koliko roditelji imaju
vremena za djecu pored svog posla.Četvrto pitanje je
pitanje dječiji prava.Kada,do kada i gdje djeca smiju izaći bez
starijih osoba.
PS.Pišem sve ovo kao razmišljaje kako umanjiti mogućnost
da se ovakvi i slični događaji ponove,ne samo u Srbiji već i u
drugim državama.I sam sam mislio da se ovakvi događaji
nikad neće desiti na prostorima pre svega BiH,HR i Srbije
iako sam znao da se dešava pre svega u Americi.

Imam utisak da su danas ljudi otuđeni jedni od drugih.
Sve se manje druže uživo.Gledam po ulici svi drže telefone
u rukama,u kafiću sjede u gledaju u svoje telefone umjesto
da gledaju jedni u druge,da pričaju.Čini mi se da i mi na Iskrici
živimo više u virtuali nego live sa svojom rodbinom i prijateljima.
Dobro ima i od net koristi.Mnogo možemo saznati uz net,neki
rade uz pomoć neta,možemo pričati sa svojima u drugim državama
puno jeftnije.Ipak čini mi se da smo previše vezani za net i tv.
Što vi mislite,dali internet i tv zbližava ili otuđuje ljude?
Kakva su vaša iskustva po tom pitanju?

Što je to ljubav?
Kažu za ljubav bih učinio sve.
Kažu da nije bitno gdje s već s kim si.
Kažu da ljubav traje tri do pet godina,a onda
prestane ili pređe u naviku.
Kažu da ljubav boli.
Jel to zaista tako?
Da li bi se zbog ljubavi preselili iz voljenog grada
u selo ili obrnuto iz voljenog sela u grad.
Ukoliko zaista ljubav traje par godina pitam se u
čemu je njena vrednost,zašto je ona najvredniji
osjećaj u životu mnogih ljudi.
Ne bih se složio da ljubav traje par godina,već
zaljubljenost.Rekao bih da se ljubav gradi na
zaljubljenosti i prijateljstvu i tek tada dolazimo do ljubavi
koje traje dok nas smrt ne rastavi.
Ukoliko zaista ljubav boli zašto mnogi traže ljubav.
Moje je mišljenje da samo jednostrana ljubav boli,a da
obostrana ljubav donosi sreću i smisao našeg života.

Što vi mislite o svemu tome?

Što mislite kome je se lakše i zašto,upustiti u novi brak ili vanbračnu zajednicu.
Onima koji imaju odraslu djecu ili onima koji nemaju odraslu djecu?

Znam da nekima smetaju cajke i da ih ne vole.
To je njihovo pravo i nemam ništa protiv toga.
Neznam uopšte što spada pod cajke.Ja volim
slušati stare pjevače narodne glazbe,pjevače
poput Mitra Mirića,Miroslava Ilića,pokojnog Šabana
Šaulića ili Duška Kuliša čiji je koncert zabranjen.
Ne volim recimo rok ozbiljnu/klasinču glazbu ili
operu,no ne vidim zašto bi bili zabranjeni koncerti
roka,opere ili klasične glazbe.Nek svako sluša
ono što voli,nek budu raznovrsni koncerti.
Što vi mislite o tim zabranama pre svega u Puli?

Nabrojte razloge za/protiv drugog zajedničkog
života u bračnoj/vanbračnoj zajednici.
PS ne mislim drugi puta sa istiim partnerom/com.
Evo ja ću prvi.
Razlozi za ZA:
Imaš u ponoć s kim pričati,ima ti ko skuvati kavu ili čaj
imaš s kim otići u kazalište,bioskop ili šetnju.Imaš nekog
do čije ti je sreće stalo i brineš se za njega/nju.Imaš se
kome pohvaliti/požaliti.
Razlozi protiv:
Imaš daljinski samo za sebe,ne radiš nizakoga,ne ovisiš
ni o kome,ne pravdaš se nikome i imaš svoj mir i tišinu.
Ne prilagođavaš se nikome.Živiš kako ti želiš,ideš gdje i
kad ti želiš i vraćaš se kad ti želiš.
E sad mi fali ono što nisam ni spomenuo.Fali mi da me neko
primi za ruku i da me zagrli.Da mi kaže ne boj se ja sam pored
tebe,ja sam na tvojoj strani i sve će biti u redu.
Umjesto toga kažem samom sebi,ispuši tu zadnju cigaretu
zatim provjetri sobu dok se spremaš za spavanje i Laka ti noć
Tape,a laku noć i vama koji ovo čitate :))