O životu

Malo je ljudi koji će isto odgovoriti na pitanje
što je sreća.Za nekog je to zdravlje,za drugog
novac,za trećeg ljubav,za četvrtog obitelj itd.
Narodna izreka kaže da je svako kovač svoje
sreće.Narodna izreka kaže da sreća prati hrabre.
Neki kažu da sreću treba zaslužiti.
Jedna pjesma kaže
Pogledaj me Bože s neba
daj mi ono što mi treba
daj mi zdravlja,sreće malo
snaćiću se za ostalo.
U svakom slučaju želim vam puno zdravlja i malo
sreće,pa radite s tim što znate i želite.

Svaki treći brak se razvede.U zadnjih desetak godina
se povećala starost za ulažak u prvi brak za šest godina.
Otprilike za toliko se povećala i starost roditelja za
prvorođenu bebu.Prosječno trajanje razvedenih brakova
je oko petnes godina.Oko 42 % razvedenih nije
imalo djecu.Nakon razvoda 83 % djece pripalo je majci
na uzdržavanje,11 % ocu,a samo 6 % imaju zajedničko
uzdržavanje djece.
Ovi mi podatci govore da se kasno ulazi u brak/vanbračnu
zajednicu.Da postajemo roditelji.Da puno više gledamo na
tjelesnu ljubav nego na dohovnu ljubav.Da je puno brakova
bez djece,što nemogućnost imati djece,što ekonomska
situacija,što da nećemo djecu radi poslovne karijere i
obaveza oko djece/lagodnog života i provoda.Zadnji podatak
mi je najgori.Taj da samo 6 % ima zajedničko uzdržavanje
djece.To mi puno govori o odnosu među razvedenima što
sigurno prenose i na djecu.
Što vi mislite o svemu ovom? Dali se brak razvodi nakon
15 godina zbog toga što ljubav toliko traje ili što nakon 15
godina zajedničkog života pokažemo svoje pravo lice?

Link

Ja planiram,a sudbina odlučuje :))

Danas sam planirao da skuvam rižu sa dinstanim
pilećim mesom.Haha ja i kuvanje,do nedavno
nespojivi pojmovi.I tako danas izvadim meso da se
odledi.Dok se meso odleđuje odem na brzaka u
najbližu prodavnicu.Čekam red na blagajni kad zvoni
telefon.Zovu iz banke,kažu da moram doći do banke
da mi ažuriraju podateke u suprotnom će mi biti
blokiran račun.Što bih drugo nego pravac banka.
Moram napomenuti,račun sam otvorio u Žepču
federacija BiH.Sad živim u Banja Luki,republika
Srpska.Mislio sam da mre zovu iz banjalučke
filijale ali ne,zvali su me iz Žepča.U banci mi kažu
da moram do cipsa po potvrdu o prebavilištvu da
bi mi nakon toga ažuriralli podatke.Nema mi druge
nego do cipsa.Sitna kišica pada,a ja u vom autu
istina čudnom autu invalidska elektromotorna kolica
odjurim do cipsa.Izvadim potrebnu potvrdu i nazad
do banke.Obavim sve što trebam i pravac kući.
Izgubio skoro tri sata vremena,a ručak još čeka da bude
spremljen.Po povratku kući kupio sam picu i malo pre
jeo.Sad pišem ovaj blog,a meso nek još čeka,ono je sad
na drugom mjestu,nek čeka dok se odmorim i ugrijem
pa ću kuvati večeras.

1.Reci joj ime,
nestat će.
Što je to?

2.Kad ga trebaš,
baciš ga,
kad ga ne trebaš
izvadiš ga.

3.Nikad nije bilo,
a uvijek će biti,
Nitko ga vidio nije
i nikad neće vidjeti,
A ipak ga svi žele dočekati.


4.Lakši je od pera,
ali ni najjači čovjek
ne može ga držati
dulje od 3 minute.

5.Pliva u vodi,
po kopnu hodi,
a iz kuće ne izlazi.

6.Bez obzira kolika je, nema težine.
Ali stavi je u bačvu
i osvjetlit će je iznutra.

7.Niti jurim, niti žurim,
uvijek sporo idem,
Ali točno na vrijeme,
uvijek na cilj stignem.

Vjerujem da svi znate što se jučer događalo u Srbiji.
Mislim o tragediji koju je izazvao 13 godišnji učenik
ubistvom u školi 6 djevojčica,te jednog dječaka i
jednog zaštitara.Pored onih koje je ubio još je bilo
ranjinih među kojima i nastavnica povjesti koja je
umrla.Tako da je dosad smrtno stradalih 9 osoba.
Kad je rječ o današnjim događajia mislim na napad
jedne 15 godišnje djevojčice nožem na jednog školskog
kolegu i nastavnicu koja je pokušala zaštti dječaka.
U tom događaju su povređeni dječak i nastavnica.
Danas ima učenika koji daju podršku jučerašnjem učeniku
koji je izvršio ubistva.Osim toga danas su neki učinici
s lažnim poštoljima glumili u učionici da pucaju a drugi su
glumili da su pogođeni.Smijali su se i šalila na račun
jučerašnjih događaja.Zatim najava jednog dječaka iz
Bihaća da će isto napraviti,te jednog dječaka iz Srbije
koji je pravio spisak nepoželjnih drugova.
Sve ovo me navodi na par pitanja.Prvo ko sve ima pravo
na oružje kod kuće i pod kojim uslovima.
Drugo pitanje je kakav odnos roditelji i djeca moraju imati
prema obrazovnim radnicima.Mislim da taj odnos mora biti
s punim poštovanjem,a ne napadom na obrazovanog
radnika/cu braneći svoju djecu.
Treće pitanje je ko i kako mora da odgaja djecu.
Jesu li tu roditelji,škole ili dječiji vrtići.Koliko roditelji imaju
vremena za djecu pored svog posla.Četvrto pitanje je
pitanje dječiji prava.Kada,do kada i gdje djeca smiju izaći bez
starijih osoba.
PS.Pišem sve ovo kao razmišljaje kako umanjiti mogućnost
da se ovakvi i slični događaji ponove,ne samo u Srbiji već i u
drugim državama.I sam sam mislio da se ovakvi događaji
nikad neće desiti na prostorima pre svega BiH,HR i Srbije
iako sam znao da se dešava pre svega u Americi.

Imam utisak da su danas ljudi otuđeni jedni od drugih.
Sve se manje druže uživo.Gledam po ulici svi drže telefone
u rukama,u kafiću sjede u gledaju u svoje telefone umjesto
da gledaju jedni u druge,da pričaju.Čini mi se da i mi na Iskrici
živimo više u virtuali nego live sa svojom rodbinom i prijateljima.
Dobro ima i od net koristi.Mnogo možemo saznati uz net,neki
rade uz pomoć neta,možemo pričati sa svojima u drugim državama
puno jeftnije.Ipak čini mi se da smo previše vezani za net i tv.
Što vi mislite,dali internet i tv zbližava ili otuđuje ljude?
Kakva su vaša iskustva po tom pitanju?

Što je to ljubav?
Kažu za ljubav bih učinio sve.
Kažu da nije bitno gdje s već s kim si.
Kažu da ljubav traje tri do pet godina,a onda
prestane ili pređe u naviku.
Kažu da ljubav boli.
Jel to zaista tako?
Da li bi se zbog ljubavi preselili iz voljenog grada
u selo ili obrnuto iz voljenog sela u grad.
Ukoliko zaista ljubav traje par godina pitam se u
čemu je njena vrednost,zašto je ona najvredniji
osjećaj u životu mnogih ljudi.
Ne bih se složio da ljubav traje par godina,već
zaljubljenost.Rekao bih da se ljubav gradi na
zaljubljenosti i prijateljstvu i tek tada dolazimo do ljubavi
koje traje dok nas smrt ne rastavi.
Ukoliko zaista ljubav boli zašto mnogi traže ljubav.
Moje je mišljenje da samo jednostrana ljubav boli,a da
obostrana ljubav donosi sreću i smisao našeg života.

Što vi mislite o svemu tome?

Što mislite kome je se lakše i zašto,upustiti u novi brak ili vanbračnu zajednicu.
Onima koji imaju odraslu djecu ili onima koji nemaju odraslu djecu?

Znam da nekima smetaju cajke i da ih ne vole.
To je njihovo pravo i nemam ništa protiv toga.
Neznam uopšte što spada pod cajke.Ja volim
slušati stare pjevače narodne glazbe,pjevače
poput Mitra Mirića,Miroslava Ilića,pokojnog Šabana
Šaulića ili Duška Kuliša čiji je koncert zabranjen.
Ne volim recimo rok ozbiljnu/klasinču glazbu ili
operu,no ne vidim zašto bi bili zabranjeni koncerti
roka,opere ili klasične glazbe.Nek svako sluša
ono što voli,nek budu raznovrsni koncerti.
Što vi mislite o tim zabranama pre svega u Puli?

Nabrojte razloge za/protiv drugog zajedničkog
života u bračnoj/vanbračnoj zajednici.
PS ne mislim drugi puta sa istiim partnerom/com.
Evo ja ću prvi.
Razlozi za ZA:
Imaš u ponoć s kim pričati,ima ti ko skuvati kavu ili čaj
imaš s kim otići u kazalište,bioskop ili šetnju.Imaš nekog
do čije ti je sreće stalo i brineš se za njega/nju.Imaš se
kome pohvaliti/požaliti.
Razlozi protiv:
Imaš daljinski samo za sebe,ne radiš nizakoga,ne ovisiš
ni o kome,ne pravdaš se nikome i imaš svoj mir i tišinu.
Ne prilagođavaš se nikome.Živiš kako ti želiš,ideš gdje i
kad ti želiš i vraćaš se kad ti želiš.
E sad mi fali ono što nisam ni spomenuo.Fali mi da me neko
primi za ruku i da me zagrli.Da mi kaže ne boj se ja sam pored
tebe,ja sam na tvojoj strani i sve će biti u redu.
Umjesto toga kažem samom sebi,ispuši tu zadnju cigaretu
zatim provjetri sobu dok se spremaš za spavanje i Laka ti noć
Tape,a laku noć i vama koji ovo čitate :))

Protiču zadnji dani ove godine a nova već kuca na vrata.
Prisjećam se dočeka nove godine,bilo ih je svakakvih.
Bilo je novig godina koje sam dočekao sam uz tv coca colu
mezu i kolače.Bilo je i onih koje sam dočekao u društvu
prijatelja,obaveznu mezu kolače i piće.Pjevali smo veselili
poneko se i napio pa se sutradan nije sjećao kako se veče
završilo.Neke sam dočekao na trgu uz muziku uživo.
Najdraži su mi bili oni koje sam dočekivao sa svojom voljenom
mojom junakinjom.Ti dočeci su uvjek bili ljepi ma kako i gdje
smo ih dočekali.
No onaj koji pamtim i pamtiću ga zauvjek desio se mnogo pre.
Bio sam još uvjek djete,djete od nekih 15 plus minus godina.
Kako bi se to reklo bio sam tinahdžer.Okupili smo se kod komšije.
Većina je bila dosta stariji od mene.Tad nije bilo tv sa mnogo kanala
tek dva prvi i drugi program.Rođen sam u selu i odrastao na selu.
U to vreme se u dugim zimskim noćima na selu igralo prstena.
Za one koji neznaju kako se to igra.Napravi se deset kapa većinom
od starih šešira koji se odkuvaju da bi bili mekani ili se uzme deset
vunenih čorapa i ispod njih se krije prsten,obično željezni.
Igra se većinom u dva tima po tri igrača u svakom timu.Jedan tim
krije prsten,a drugi tim traži prsten.Prsten se mora naći u dve ciganke
to su dve kape koje se dignu dok igrač još krije prsten ili u prvoj podignutoj
kapi nakon što igrač završi s skrivanjem prstena,ako se ne nađe u cigankama
ili prvoj podignutoj kapi onda u pretposlednjoj.Za sve ostale kape bodovi idu
timu koji krije prsten.
I tako za doček nove godine igrali smo prstena,na podu na deci.Pored deke svi
suvo mesnati proizvodi koji se mogu naći na selu.Pored mesnatih proizvoda bilo
je voća kolača i pića,uglavnom rakije koju je domaćin pekao od svojih šljiva te soka
koje jedomaćica pravila.Na tv muzički novogodišnji program,a nama najdraži blok
bosanski narodnih pjesama uz šargiju i violinu pjesma koje su se pjevale po selima
mom rodnog kraja.Eto to je doček nove godine koji ću pamtiti dok sam živ.

PS.Koji je vaš najljepši doček nove godine koji će te pamtiti cjeli život?

Gledate li finale života na vagi?
Ja gledam i pitam se koliko učesnika neću prepoznati.
To samo znači da su se mnogo promjenili što je respekt.
Uložili su mnogo truda,prolili mnogo znoja,svaka im čast.
Mogu mnogo toga naučiti od njih.Za mene su svi oni
pobjednici.Kako je to Edo rekao pobjednici života.
Bravo za sve njih!

Davne 2008 ili 9 godine javila mi se prijateljskom porukom
jedna iskričarka i od te prve poruke počeli smo se sve više
i više dopisivati.Postali smo najbolji prijatelji,a dopisujemo
se i dan danas svakodnevno,makar samo na trenutak da
kažemo jedno drugom ima li novosti kod onog drugog.Kroz
to dopisivanje ja živim njezin život,a ona moj.Istina,davno smo
sa iskrice dopisivanje preselili na whatsaap.
Eto to je moj najljepši događaj na iskrici.Koji je vaš najljepši
događaj na iskrici? Ispričajte,ako želite i hoćete,ja ću to rado
pročitati.Do tada srdačan pozdrav svima od mene.