Mic, mic...

Link

Link

Link

Link

Link

Link

Link

Link

Link

Link


Link


Link

...traze se dva mačića, koja su ostala negdje na gomilici, negdje u makiji, ili u šumici blizu mora, dok ih je Mamica selila s jednog mjesta na drugo.
Nešto se strašno s njom dogodilo, jutros se pojavila, krvave i raznesene utrobe.
Veterinar kaze da ju je vjerovatno udario auto, dok je prenosila mlade, ali mi to ne znamo. Za sada je mir i tišina u okolici, iako i dalje osluškujemo, ne bi li čuli, mijauke 6 tjednih mačića...ali, ona im je tako rekla, da se moraju ščućuriti i ne mrdati, dok ona ne dođe...
Ali, kada ogladne i ožedne, mali siročići, će se možda i oglasiti, pa ćemo ih nahraniti i napojiti...ako su živi

Jebemu, nikako da se pomirim sa smrću i da je i to dio života, naročito ovih ovdje mačaka, koje jedu samo dok traje turistička sezona i nekim čudom prežive do sljedećeg ljeta i iz godine u godinu, dolaze u 'svoju' kucu...e, ova mamica više neće...iako, ja imam nešto njenog, jednu njezinu sekicu, moju Mrljicu, koju sam prije tri ljeta donijela iz Istre u Ameriku...

Link

Link

Link

Link

Link

Link

Link

Link

...bilo je hladno, jos je snijeg pokrivao zemlju, bilo je rano jutro, polumrak...osoba s duboko navucenom kapuljacom, trcala je sirokom cestom, kao uostalom svakog jutra...zamijetila je neko komesanje i crna ptica, uznemirena, uzletila je, a iz kljuna joj je bilo ispalo nesto...osoba s kapuljacom se sagnula, uzela je to 'nesto', stavila u njedra i otrcala dalje...

...dobila sam malog zecica, jos su mu okice bile zatvorene...zacudo, nije bio povrijedjen od pada i cinjenice da se nalazio u vraninom kljunu...bilo je to malo bice dugacko jedno 5 cm, drhtavo, tamne dlake...

...kupila sam posebnu bocicu i dudicu, te mlijeko za takve zivotinjice i prvi put nahranila zeku...stavila sam ga u prsa, jer je cijelo vrijeme drhtao...i tako izmedju hranjenja i grijanja, zeko je narastao...poceo je jesti mrkvicu i ostalo voce i povrce...odlicno je napredovao i jako narastao, dok se jednom nisam vratila kuci i zatekla izgrizenu zicu od televizora...znala sam da je idili kraj...a postao je i bezobrazan, grebao je mene, koja sam ga othranila i odgrijala na sebi...ali, ne kaze se uzalud, da divlja zivotinja, uvijek ostaje divlja...tako i moj zeko...
pustila sam ga u sumicu ispred kuce, iako mi se srce cijepalo od bola...slijedecih par dana, ostavljala sam mu mrkvice i mlijeko, u nadi da ce doci, ali nikada nije...ali, bio je to vec poveliki zeko...jedino se nadam da se dobro snasao u zivotu

Link

Link

...a kad bi počela Samba Pa Ti, to je bio znak da počinje stiskanac ili kako smo mi to zvali sentiš:

Link

...a tako sam lijena svaki dan do mora, koje mi je 3 minute od kuće...
a ako i odem, idem na neko udaljenije mjesto, gdje se ljudi kupaju goli, na stijene, gdje imam svoje mjesto već godinama, svoju udubinu u stijeni, u koju uvalim ručnik....
a kad mi dosadi na suncu, mogu se povući u borovu šumu, ali ja radje idem doma u bjelilo i šuštavost plahti i u polumrak svoje spavaće sobe...dignem noge u zrak, prekrižim ih, naslonim laptop na prsa i oslonim na noge, i evo, javljam vam se....

...dakle, kad sam imala 54 do 58...

tada mi se činilo da sam stara i da me nitko ne želi zbog toga i imala sam kojekakve komplekse...

...sada kada pogledam te fotke, mislim si, e, da mi je vratiti te godine, upotrijebila bi ih bolje...e, bi li učinila nekako drugačije????

...evo sad imam ove godine, 63 i ništa ne radim, mislim na emotivnom planu...jednog dana će mi biti žao i za njima, za tih 63...koji mi je vrag?????