Mic, mic...

Link

Link

...danas sam po prvi put kupila prekrasne zrele šipke, sočne...kad se rascijepe, iz njih curi tamno crveni sok, kao da ih je netko ranio... trpam u usta, šaku sjemenki, osjećam svaku posebno pod nepcem, zatvaram oči, stiskam i gutam kiselo-slatki nektar...koje zadovoljstvo...kad drugog nema

Gledam na TV, manijak im ubio kćer, na suđenju, roditelji mu oprostili...i ne samo taj slucaj...postala je neka moda opraštanja...ma šta je to, je li to moguće...za mene takav netko, može krepavati u paklu do sudnjeg dana, ako takvo šta postoji...kakav oprost...
neke se stvari nikad ne zaboravljaju niti opraštaju !

Probudila sam se, protegnula, s poznatim neugodnim osjećajem u ustima. Dlaka. Moja vlastita. Jer ovdje u ovoj kući, u ovom krevetu, nema nikog drugog, tko bi mogao ostaviti svoju. Mačka. Ali to nije njezina.
Ne pomičući vilicu, posebno ne usta, uzimam ogledalo, ne bi li vizuelno odvojila dlaku od usne šupljine, jer iako katkada nemam dlake na jeziku, ne volim da mi se iste skupljaju po ustima.

Ne mogu je pronaći. Pokušavam posebnim naporima mišića vilice i guturalnim zvukovima, istjerati dlaku, ali ništa ne izlazi. Dapače, čini mi se da sa svakim zvukom, pokretom i grčem, koji proizvodim, postižem suprotni efekt, da dlaka sve dalje kreće prema nepcu i ždrijelu i počinje me iritirati i tjerati na povraćanje. Glupo. Dlaka.

Na pamet mi pada spasonosno rješenje. Promućkati usta vodom i ispljunuti, možda i dlaka izađe zajedno s vodom. Uzalud.
A što ako progutam vodu, mozda krene u želudac, lakšim putem, kad već ne želi izići na usta?
Sada dlaku osjećam sasvim daleko, u ždrijelu, niti je izišla na usta, niti je krenula drugim putem.

Kruha, komad kruha!

Može i salame na njemu. Pa kad već stavljam salamu, mogu sve zalijepiti majonezom, a ionako mi se već danima u frižideru suši komadić sira, pa eto, može i to, a evo i kiseli krastavci. Sada mi se samo sandwich sjaji u očima.
Zvačem ga polagano metodički, nek svaki zalogaj potraje što duže. Možda si napravim još jedan takav, baš je dobar.
Pomalo zaboravljam uzrok pravljenja sandwicha. Uživam u slano - kiselom okusu sastojaka. Evo, jos da zalijem kavom i, super.

Odjednom me preplavi osjećaj oduševljenja i olakšanja. Nema više dlake, nestala je.

Od sad pa na dalje, kad god i gdje god pronadjem dlaku, neću više puno razmišljati, odmah ću pripremiti sandwich i problem dlake će biti riješen.

...e, tako mi je jučer jedna mirisao carry-on, više puta, ali ne samo meni, vrtio se uokolo, pomirisao je svaki komad prtljage, svakome, dugo...i naporno, iako je to za njega izgledala neka vrsta igre (i jeste, tako su ga trenirali), bio je ozbiljan i neumoran i drag, došlo mi je da ga uzmem u naručje i mazim...btw. tko želi samnom na kavu, mora promijeniti tri aviona i proći oko 8 000 km....primam predbilježbe

Link

Link

Sad me Štulić uhvatio...ide sve jedno za drugim...jedino mu je engleski katastrofalan, al nema veze :))))

Link

Jedan me lik 'optužio' da sam na Iskrici, zbog zabave...skrušeno priznajem da jesam, da, na Iskrici sam zbog zabave...

...onda me optužio da imam više profila, objasnila sam da nisu svi moji i da ne znam kako su došli kod mene, čak su i muški profili tamo, pojma nemam, pisala sam iskrici, nisu me fermali 5%...

...da bi mi lik lijepo rekao, e sad fino ides na ignore...pazi, zbog profila, za koje ne mogu objasniti kako su se našli kod mene...ma znaš kaj...goni mi se...baš me zanima, kakav bi taj bio u stvarnom životu sa ženom, bokte...
...mislim da bi Iskrica trebala ozbiljno promisliti, kolike su potencijalne veze propale, zbog toga, što netko ima nečje tuđe profile, pa mora o njima raspravljati s potencijalnim , djizuz

Pa koji je k. ljudima....pa jel se tu radi o životu i smrti...stavio me na ignore, jer imam profile koji nisu moji...mislim, jasno mi je da nismo kompatibilni, ali zašto mi još i diže živce?

...mislila sam da se to događa samo drugima...
...mračno je bilo, bila je štengica, nisam je vidjela, presjekla me strašna bol...sada mi je zglob zafačlan, noga na povišenom, ne usudim se niti pogledati...prije 10 minuta je bilo crno i natečeno, a sad...tko zna...a kako ću sada putovati, kako ću furati po aerodromima s mojim carry-on, kako ću letjeti po O'Hare, da uhvatim conection...fuj

Link

...tridesetgodišnja poznanica, htjela bih kupovati namještaj, krevete, ormare s osobom koju volim....draga moja, odgovaram joj ja, i ja bih, iako sam se već više puta kućila u životu, htjela bih još jednom, za do kraja....

Link

Neki dan mi neki lik posalje poruku, izgledas drsko na slikama...

...malo sam se lecnula, jer su mi svasta govorili, ali nitko jos, da izgledam drsko...jos jednom pregledah slike iz profila i ne vidjeh nista drskog...

...ali tako me je valjda on bio dozivio i ja tu ne mogu nista...a, mozda i postoji neka vrsta arogancije, koju ja ne mogu dokuciti... ili je to nesto drugo, kao njegova nemogucnost dopiranja do mene, pa me iz ciste nemoci naziva drskom...ili sam mozda stvarno drska...

...danas sam posla u Grad i zatekla se da hodam uspravno, dignute glave, i pomislila, mozda je to, to...mozda sam sada drska?
...a nisam bila tada, jer...bilo mi je vruce, bila sam zedna, bila sam osamljena, pomalo depresivna...i kad sam sjela u Gajevoj i narucila sok i cappuccino, slusala razgovor dvije prijateljice za susjednim stolom, doslo mi je da se dignem i kazem im...mogu li se pridruziti, htjela bih malo pricati...


Link

Link