Mic, mic...

...svake...

Napisala sam pismo djedu Mrazu sa svojim skrivenim željama...

...mama kaže da ne smijemo biti nezasitni, dvije-tri željice su sasvim dovoljne...jer, ako ih je previše, djed Mraz ne ispunjava želje...a i ove su upitne:
...djede Mraze, ja mi htjela rolšuhe, ako mi možeš donijeti, one njemačke, s kuglagerima, teške, kakve ima moja najbolja prijateljica Gordana, ali ja želim imati svoje vlastite, da se mogu voziti, kad poželim, a ne da moram moljakati...a mogu i obične...

...onda mi donesi onu veliku Krašovu čokoladu s lješnjacima, onu u staniolu i crvenom omotu, staniol ću sprešati kad pojedemo čokoladu...ja ću pojesti lješnjake, a čokoladu ću dati sestri...ona će meni za uzvrat dati bombone, koje više volim...

...i treća želja bi bila onako općenita, i u to nisam sigurna, da mi ti, djede Mraze možeš nešto pomoći...
...poželjela bi, da nas tata ostavi na miru, neka nas više ne tuče za svaku sitnicu, naročito moju malu sestru, jer je ona jedno malo dijete...ja mogu malo potrpiti, jer ja već imam 8 godina i jaka sam, ali ona ima samo 3 i nakon toga ju boli trbuh od straha... ja znam, kada tata dođe kući i kaže, bit će škandala, izvuče remen iz hlača, i počne zatvarati prozore, da susjedi ne bi čuli naše plakanje, znam da ćemo fasovati, iako ne znam za što smo krivi...
...eto, ovo je moja treća želja, koja je zapravo najvažnija i trebala sam je staviti na prvo mjesto...ali, valjda ćeš to djede Mraze shvatiti...

...nešto mi ipak nedostaje, ali, ne mogu baš sve imati..

.

...kao i svake...moja je najbolja prijateljica Gordana, već okitila bor i jako joj zavidim...
...mene svi pitaju, 'kitiš li', a mene je sram reći, da ja bi, ali ne smijem..
.
...mama je kupila bor, eno ga na balkonu, čeka staru godinu, da bi ga mogli okititi...jedva čekam da se počnu otvarati kutije s kuglicama, sa sjajnim ptičicama s bijelim repom od staklene vune...pa svjećice...s godinama je dosta kuglica razbijeno, a nove nisu kupljene, ali zato imamo sve više šećernih bombona...ja to volim, jer pojedemo bombon iznutra, a ostanu visiti prazni papirići...treba znati, kako izvaditi bombon, a da se ne vidi, da ga nema unutra...

...dragi dnevniče, znam što ću napraviti, okitit ću bor za Božić...ne mogu više čekati

...dragi dnevniče, jako sam plakala, jer me tata istukao, kad je došao s posla i vidio okićeni bor...srušio je sve i skoro sve kuglice su se razbile...ove godine će visiti samo šećerni bomboni...rekao mi je, da mi ne slavimo Božić, da si to već jednom utuvim u glavu, a ja sam si obećala, kad budem velika, da ću ga ja okititi, e, baš na Božić i bit će mi okićen mjesec dana, najmanje...eto

Link

Link

...zašto bi netko, tko živi 30 godina izvan Hrvatske, trebao glasati i odlučivati na neki način o sudbini vas, koji ste tamo, svaki dan svoga života i saftate se u vlastitom sosu, svaki dan...ne znam...meni to nije moralno...

...da, Hrvatska je moja zemlja i nitko mi to za sada ne može zabraniti, rođena sam u Hrvatskoj, volim ju do bola, suze mi dolaze, kada stižem...ali jbg, ne živim tamo

...i sama sam bitch, jos uvijek...i ponosim se time

Link

...posalje mi Link na privatnu galeriju, i misliš, vidjet ćeš mu sliku...a ono, slika spomenika...tako i drugi, slike koječega...a valjda je i to bolje, nego da mi pošalju sliku organa...pretpostavljam

...ne počne odmah...malo pričekati...uživati...zakon
Link

Link

Link

Link

Link

Link

Ajd da vidimo, tko ce se buniti!

Link

Eric Clapton Autumn Leaves

Link