Mic, mic...

...da si nađete, mladu curu s ooogromnim sisama, ogromnom guzicom, malim strukićem, da se ševi ko grlica, da radi, zarađuje više od vas, da vas uzdržava, a vi je tu i tamo poseksate, ak vam se posreći onaj dan u tjednu, kad vam se napola digne...

...ma ništa od toga vam se niti približno neće dogoditi...jer mlade cure ne idu s dedekima, osim ako nemaju neke koristi od njih, ali to jeveć drugi slučaj...

Dragi dnevniče, nikad nisam bila na jedrenju na taj način, da sam ja pomogla dignuti i spustiti jedro i obavljati poslove oko toga.
Kad se ugasio motor, nastala je tišina, samo se čuo šum napetih jedara i počeli smo juriti.
Ogroman brod, nisam to zamišljala tako veliko. Ima i kabinu za spavanje, ali ne znam bi li mogla baš bezbrižno spavati.

Nakon dva puta otkazanog jedrenja, zbog lošeg vremena, jučer je osvanuo krasan sunčani dan s dovoljno vjetra.
Divno je bilo sjediti pored milog bića i osjetiti vjetar u kosi.

Čudno je to, voziš se kao po moru, a nije more. Boja je siva i uopće mi se ne sviđa. Ali za one, koji ne znaju za drugačiju boju mora i ovo je dobro.
A jučer je i za mene to bilo super. Naročito zato, što je društvo bilo super, društvo s mojeg party-ja. I naročito zato, što sam sjedila s njim na timunu.
Pokušao me naučit engleske riječi za dijelove broda, u početku sam ih zaboravila, poslije nakon par piva, više nije bilo važno.
Opalilo me jučer - sunce.
Dragi dnevniče, nakon izleta sam došla kući umorna, ali zadovolj(e)na.
Odmah sam zaspala, ali sam se oko 3 sata probudila i ne mogu spavati i eto, zato sada pišem.
Mislim da bi to bile sve, što se jučerašnjeg dana tiče. A što će danas biti, tko zna, jer je pao dogovor da idemo danas popodne kod prijateljice na terasu. To će biti ludnica.

Sjedimo tako dragi i ja jučer na terasi i pričamo uz čašu crnog vina, nakon što smo pojeli punjene raviole s gljivama u bešamel sosu, ja pričam kako je taj moj krevet specijalan, zove se tatami, kako je sastavljen bez ijednog metalnog dijela, samo drvo, kako sam ga sklopila, tj. stavila jedan dio u drugi, a kaže on, da, neku noć sam snažno udario u mraku i pokaže mi svježu ranu na donjem dijelu potkoljenice...
...i ja znam da nisam smjela, ali je meni to bilo tako smješno, zamislila sam ga kako baulja u mraku, svaki put kad se sjetim, smije mi se...tim više, što se to meni dogodi svaki put, kad se vratim s nekog dužeg putovanja i zaboravim na opasnost...
...a trebala sam kao i ove falše Amerikanke reći, awww, darling, I am so sorry...
...al' brate, nisam takva, nego sam naša i što na umu - to na drumu, nemrem si pomoć

...je li istina da u Hrvatskoj ne prodaju lubenice bez koštica?
Tj. kao ove ovdje s naznakama koštica, par malih bijelih, mekanih i sve skupa se jede, a ne one crne tvrde, koje moraš pljucati...
Kad sam zadnji put ovdje pitala, nitko nije bio niti čuo da postoje...

...ove su stigle iz južnih krajeva, točnije rečeno, sa Floride. A vaše?
Stigle su na isto mjesto, s kojeg su otišle jesenas, jezerce u Mall-u i sad se gnijezde i za tjedan - dva, imat će guščiće.)

Link
Link

Mislim da bi za ban trebali postojati kolko-tolko, ujednačeni kriteriji.
Ne znam ovog puta, ne znam što je bilo s Paske i tko je i zašto prijavio i kako se dogodilo ovo zadnje baniranje, ali znam da sam u prošlosti znala nekog prijaviti zbog prostota i vrijeđanja ili laganja o meni, a da se nitko ne bi oglasio.
A bilo je gadno.
Ovaj zadnji put, kad sam i postavila odvratne poruke na blog, prije neku večer, javili su se s obavješću, da su mu dali žuti karton. Hvala.

Znam da postoje neka opća pravila, kao, ne smiju se objavljivati dosijei javno, osobni podaci, laži, klevete i šta ja znam još, Ostalo je na adminima i njihovoj savjesti, kako će odlučiti.
A i admini su ljudi. Na van, sve ovo s nama izgleda kao jedan mravinjak, gdje se ne zna, tko pije, tko plaća, a opet je sve skupa u nekoj ravnoteži...ali nije, mi točno znamo tko i šta...

Ako netko ima prijedlog, kako biti što pravedniji, nek se izjasni.

Kažu, ako prođeš ispod duge, ostvarit će ti se želja...šta se dogodi, ako prođeš ispod četiri duge odjednom, jel' se računa pod jednu ili četiri želje?

...uživam, radim i neke vaze, kad dovršim, stavljam...

Link
Link

Link

...ima nas premalo vlasnika, jedan drži oko 70% zgrade...kakav ugovor, kakvi bakrači...nitko mi neće pomoći, trebala bi tužiti Sudu, advokat, sekiracije, a frajer opet nema ništa za uzeti mu, jer su mu stanovi na ovrsi već desetak godina i nitko ne ovršuje...nemam grijanja, jer stoka zitnog zuba, nije plaćala plin godinama...iz Plinare prijetili da će eksplodirat instalaciju ne cesti, jer ih lik nije puštao u zgradu.
Odnijeli brojilo, ne isključili, o d n i j e l i....poslije se grijao na peć, pa izgorilo pola stubišta, Stambeno u Savskoj, diže ruke, kaže da nije nadležno.
Najgornji kat, hladno ko u kusnici...čudo da se cijevi nisu zamrznule.
Sva sreća da ne živim u tom stanu. A stan u centru Zagreba, zgraga fenomenalno izgleda izvana, a raspada se.

I vi meni o međuvlasničkom ugovoru, haha.
Georgi je dobro rekla, ne znam jel baba ili ona druga georgi. Super je rekla.
Jebo vas međuvlasnički ugovor...
Krov nije curio, neko poplavljivao, promijenila cijeli krov o vlastitom trošku. Još cure krovni prozori. I to bi morala.
Međuvlasnički ugovor, vic.
Međuvlasnički ugovor, zvan čežnja.