Mic, mic...

Nekim ljudima je više stalo do mrtvih nego do živih.
Krivo posloženi prioriteti.

A, valjda zato što je žive skuplje uzdržavati..

Treba poštivat i jedne i druge....

nema to veze s prioritetima!
trebamo znati poštovati nečiju ljubav, pa i prema mrtvima jer naše mišljenje da li je ona potreban ili ne, nebitno je

ipak ću još nešto napisati...

ma kako možeš vagati nečiju ljubav kroz vrijednost emocija i o ljubavi pričati kroz prioritete?
kad naučiš, pa i tebi slični, voljeti, samo voljeti, bez da svoju ljubav prema nekom važeš njegovom ljubavi prema tebi, kad naučiš niš očekivati u reciprocitetu, ego će ti biti jako mali, a ti velika..

Juy, (pričam o mom životu!!) , teško nađeš prioritet, jer tuga to na veliko usporava, a kasnije sam došla do spoznaje da sam sama sebi , moje emocije prioritetne. Volim se sjetiti svih mojih preminulih , sa ljubavlju !
Ne možeš nikako, a da ponekad i ne usporediš mrtve sa živima , jer i to je ne sporno dio mog života kojeg se ne želim odreći!
Naravno na način da ne povrijedim meni bliske .
Ljubav je ipak LJUBAV.

Ovo ovdje je uvijek isto.
Kao pokvareni telefon.

Vise se ovo nece citati, ali da kazem, ljubav prema mrtvima je jedno, a odnos prema zivima je drugo.
Ne kazem da se ne treba sjecati, itekako, ali to nema veze sa stvarnim zivotom.
I onaj tko postuje mrtve, trebao bi i zive...