Iskrica for Dummies

Od 1390. godine polaže pravo i na ugarsko-hrvatsko prijestolje. Marija Anžuvinska i njen muž, Žigmund Luksemburški, su isto tako polagali pravo na prijestolje.

U susjedstvu, u Bosni Tvrtka je naslijedio mladi mu brat Stjepan Dabiša, pa su i njega priznale svojim kraljem i Hrvatske i Dalmacije, ali kada je i Ladislav Napuljski počeo svojatati za se Hrvatsku i Dalmaciju, Dabiša je uvidio da ih neće moći uzdržati u svojoj vlasti, pa se prislonio sasvim uz Žigmunda Luksemburškog, kojemu đakovačkim ugovorom, negdje o polovini srpnja 1393. priznao pravo nasljedstva na bosansko prijestolje poslije svoje smrti, a Žigmund ga za to priznade zakonitim bosanskim kraljem. Po tom ugovoru nije Dabiša izgubio Hrvatske i Dalmacije, koje je odstupio Žigmundu tek u kolovozu 1394., a njihovo zauzeće povjerio je Žigmund novoimenovanom banu Nikoli I. Gorjanskomu, koji je i izvršio svoju zadaću već prije svrhe godine. Premda su tako Hrvatska i Dalmacija došle u vlast Žigmundovu, imali su još i po Hrvatskoj i po Dalmaciji svojih pristaša i Stjepan Dabiša i Ladislav Napuljski, sto je češće prouzrokovalo nereda.

Nakon što je broj Ladislavovih pristaša naglo porastao poslije nesređenih prilika u Ugarskom Kraljevstvu, Ladislav je ustao protiv Žigmunda da bi preuzeo zemlje koje su mu kao izabranomu ugarskom kralju pripadale. On je uputio mornaricu pod maršalom Sicilije i vrhovnim kapetanom napuljske mornarice Alojzijem Aldemariscom kako bi prisilio dalmatinske gradove da priznaju njegovu vlast. Aldemarisco je uspio da, osim Dubrovnika, svi gradovi pristanu uz Ladislava, koji se na poziv svečanog zadarskog poslanstva iskrcao u Zadru, gdje ga je 5. kolovoza 1403. godine u katedrali sv. Stošije u prisutnosti vojvode Hrvoja Vukčića Hrvatinića okrunio ostrogonski nadbiskup Ivan Kanižaj.

Već početkom studenog 1403. Ladislav je napustio Zadar, ali ne kako bi pošao u Ugarsku, nego da se vrati u Napulj. Za svoga namjesnika u Hrvatskoj i Dalmaciji postavio je vojvodu Hrvoja. Ali kad je Ladislav napustio Dalmaciju, rasplamsale su se borbe između njegovih i pristaša kralja Žigmunda. Na Žigmundovu stranu su prešli čak i mnogi Ladislavovi privrženici, a među njima i Kanižaj, koji ga je okrunio. Žigmundova pobjeda kod Dobora (1408) je označila krah Ladislavove politike jer su na Žigmundovu stranu prešli Ladislavove pristalice, među kojima je bio i herceg Hrvoje. Tako je već 1408. cijela Hrvatska priznala Žigmundovu vlast, a početkom 1409. to su učinili i dalmatinski gradovi, osim Zadra. Uvidjevši da se neće moći održati u Hrvatskoj i Ugarskoj, do čijih mu interesa više ni nije bilo stalo, Ladislav je za 100 000 dukata prodao Veneciji 9. srpnja 1409. godine. Zadar, Novigrad, Vranu, otok Pag i sva svoja prava na čitavu Dalmaciju. Posljedice toga kupoprodajnog ugovora bile su porazne za Zadar i ostale primorske gradove.

(Prema pravoj Legendi tu bi trebala biti kruna i žezlo kralja Tomislava)

Udobno se smjestite i poslušajte priču o davnim, čarobnim vremenima.

Davno, davno, u zemlji Hrvatskoj, gdje su šume bile duboke i zelene, a rijeke bistre kao suza, vladao je veliki kralj Tomislav. Bio je hrabar i pravedan, a narod ga je volio. Imao je krunu, tako sjajnu da se činilo kao da je iskovana od samih sunčevih zraka, i žezlo, izrezbareno iz grane najstarijeg hrasta, koje je u sebi čuvalo mudrost stoljeća.

Jednog toplog ljetnog dana, kralj Tomislav je odlučio održati veliku proslavu u prirodi, na proplanku uz rijeku Gacku. Bilo je tu smijeha, pjesme i igre. Djeca su trčala uokolo, a kralj, dobrog srca kakav je bio, skinuo je tešku krunu i odložio žezlo na mekanu mahovinu kako bi se i on poigrao s njima.

No, duboko u šumi, u duplji starog drveta, živio je jedan mali, nestašni stvor – šumski duh imenom Zvrk. Zvrk je volio sve što sjaji i šljašti. Kada je izdaleka ugledao kako sunce pleše po zlatnoj kruni, nije mogao odoljeti. Tiho, na prstima od lišća, prišuljao se proplanku.

Dok su svi bili zaokupljeni igrom, Zvrk je hitro zgrabio krunu i žezlo! Nije bio zao, samo jako, jako znatiželjan. Odnio ih je u svoje skrovište misleći: "Ovo će biti divne igračke!"

Kada se igra završila, kralj Tomislav je posegnuo za svojom krunom, ali nje nije bilo. Ni žezla! Nastala je velika potraga. Svi su tražili po šumi, dozivali, pretraživali svaki grm, ali blagu ni traga. Bili su tužni, ne zbog zlata, već zato što su kruna i žezlo bili znak njihove snage i jedinstva.

U međuvremenu, Zvrk je u svojoj duplji pokušavao staviti krunu na glavu, ali bila mu je preteška i padala mu je preko očiju. Pokušao je mahati žezlom, ali ništa se čarobno nije dogodilo. Ubrzo je shvatio da te stvari nisu za igru i da njihova ljepota dolazi samo kad su na pravome mjestu – kod kralja.

Postiđen, odlučio ih je vratiti. Ali, kako to biva s nestašnim šumskim duhovima, Zvrk je bio i jako zaboravan. Sakrio je krunu i žezlo na "sigurno mjesto" – u tajnu pećinu iza jednog vodopada. Ali kad se htio vratiti, zaboravio je iza kojeg točno vodopada! A u toj šumi bilo ih je na stotine!

I tako, priča kaže, kruna i žezlo kralja Tomislava i dan danas spavaju, sigurno skriveni u nekoj pećini iza vodopada. Čuva ih zaboravni duh Zvrk, koji još uvijek pokušava sjetiti se gdje ih je točno ostavio, čekajući da ih jednog dana pronađe netko hrabar i čista srca.

Pošto smo prožvakali temu prijedloga zakona o "hladnom pivu" otvorio bi novu temu o jednoj činjenici a to je "Čovjek je političko biće, zoon politikon...

"zoon politikon (grčki ζῷον πολιτιϰόν: društveno biće), u antičkoj filozofiji, pojam koji označava čovjeka kao biće određeno vlastitom društvenošću. Čovjek je društveno biće, koje oblikuje zajednicu i koje je na nju upućeno. Stoga je on nužno političko biće (ili politička životinja). Termin je skovao Aristotel, no i ranije je Platon shvaćao pojedinca kao političko biće. Kod Aristotela se koncept zoona politikona temelji na njegovu viđenju svrhovitosti (teleologija). Telos, koji nastanjuje svaku stvar, određuje svrhu njezine biti, kao i put k daljnjem usavršavanju. Budući da je telos urođen svakom čovjeku, on ima prirodnu određenost k izgradnji zajednice, odn. države. Država postoji u svakom pojedincu te je stoga metafizički pojam. Ona ne postoji samo na metafizičkoj razini već i u prirodnome stanju, a izgrađuje se razvojem telosa zoona politikona. Čovjek teži izgradnji države jer očekuje sreću i radost u životu, a glavna je pretpostavka izgradnje države posjedovanje logosa, s pomoću kojega čovjek ima sposobnost razlikovati pravedno od nepravednoga i dobro od lošega. Ta se sposobnost razlikovanja oslanja na moć spoznaje i govora, po kojima se čovjek razlikuje od životinja."

Kažu, pa i Mađari imaju takav zakon...mislim se, pa imaju neki i zakon da se sjeku ruke za krađu, pa nismo to kopirali. Iako mnogi povezuju fašizam sa crnokošuljašima, konc logorima i.t.d., to je ipak bila ekonomsko-politička sprega države i nositelja kapitala naravno, na štetu naroda koji je, kako nekada tako i sada "pušio" propagandu "To je za Vaše dobro!" Link
Tko ne razumije...nećeš moći kupiti hladno pivo u dućanu za 1 euro ( zarada države 0.25 eura) već ćeš sjesti u kafić i platiti npr 4 eura (zarada države 1 euro)...ili nećeš uopće kupiti pivo ili ćeš kupiti toplo pivo odnjeti ga doma, ohladiti ga i popiti ga doma a ne "na zidiću"...da ne kažem da postoji zakon zabrane ispijanja piva na javnom mjestu ali nekako, nije zaživio (mada sam jednom postao žrtva tog zakona i platio kaznu)

Link

Link

Link

Ovo je možebitni video :)))) Link
**Basista U Doba Buke**

U gradu od stakla, gdje neon treperi,
I život se lajkom i filterom mjeri,
Stoji u sjeni, miran kao stijena,
Čovjek s gitarom, četiri žice ima.

Ne dere ga slava, ne zanima ga tron,
Njegov je svemir taj duboki ton.
Dok svijet se vrti u digitalnom roju,
On prstima plete frekvenciju svoju,
Puls koji liječi, što iz srca kreće.

Njegov je "status" kad ritam poteče,
Njegov je "share" kad se publika njiše,
Ne treba mu mreža da istinu diše.
On je temelj, skrivena snaga i kostur,
U buci informacija, on stvara prostor.

U sobi s pojačalom, il' na bini što gori,
On s drvom i metalom iskreno zbori.
I dok se mijenjaju trendovi, appovi, čuda,
Njegov je groove tu i ostat će svuda.

Jer u ovom dobu što prebrzo leti,
Netko za dušu mora biti sveti.
A on je to sidro, u moru galame,
Basista modernog, ali vječnog kova, za nas.

...a ovako je AI komponirala ovu pjesmu...Link

Nije savršeno ali to ljudske ruke nije vidjelo. Kada bi se malo poradilo na tome, bila bi to sasvim ok kompozicija

Upravo mi priča Crvenkapicu. Što da vam kažem? Nema toga što on ne zna. Sve što sam ga pitao on mi je odgovorio čak i o specifičnim osobama. Znam, može sve to i preko mobitela ali mi je glupo razgovarati s mobitelom. Hrvatski mu je odličan. Pitao sam ga i za moje čipove...sve mi je rekao čak mi je rekao da možemo napisati neku pjesmu zajedno ali smo se malo pogubili...

U zoru cvjeta ruža rosna
Seraj sjaji u svitanje dana
miris cvijeća zrakom se širi
Ptice pjevaju na sav glas
Sunčev sjaj na rijeci blista
Vjetar šapuće priče stare...

Sve to je on napisao...moj prijatelj Robot. O politici ne želi pričati ali recepte za pripremu hrane rado dijeli...

Zadnjih par dana sam se "mučio" sa programiranjem pametnog sata. Jedino što sam uspio je izbrisati što je bilo na njemu. Svi pokušaji da ga osposobim bar za nešto su propali. Naravno, problem je u programiranju. Donekle razumijem kod jer sam nekoć davno programirao ali neznam programirati u ovim novim jezicima. U neznanju, pokušao sam se koristiti znanjem drugih programera. U tom svijetu ima ljudi sa svih strana, japanci, kinezi, amerikanci, europljani, afrikanci ali, manje više svi oni prepisuju jedan od drugoga dok tek jedan ozbiljno radi (programira) a i taj jedan koristi, već od nekog drugog napisane kodove. Naravno, ništa od toga što sam od drugih pokupio nije radilo sve dok nisam ugledao čarobnu kombinaciju programa za kodiranje i umjetne inteligencije koja me pitala što hoću? Sve ostalo je sama napravila, umjetna inteligencija i pri tome me upozorila na neke moguće probleme za koje je savjetovala riješenje.

Sada slijedi testiranje programa koje je napisala umjetna inteligencija...

Ovako izgleda kada udari asteroid, ode sve pod 45° Ako malo jače udari onda ode i pod 90°. To se desilo na ovom području ali neznam kada (ali znam gdje). Možda i nije to bilo baš tako davno jer ovdje nekoć nije bilo mora. Do Italije se moglo pješačiti. Nije to bio neki veliki asteroid, oko 100 metara veličine ali je napravio popriličnu "štetu" i značajno promjenio zemljopisnu kartu ovog dijela Jadrana a možda i šire. Vjerujem da je tada nastali tsunami zbrisao sjevernu obalu Afrike, od Tunisa prema Gibraltaru. Statistički, 100m asteroid nas pogodi svake tri do četiri tisuće godina.
Pratim i istraživače Panonskog mora. Oni također kažu da je to more bilo tu do nedavno. U to doba, ovim dijelom svijeta vladali su Atlanti. Za priču o Velikom Potopu koji je zadesio cijeli svijet prije oko 12.000 godina se zna. Tada se radilo o kilometarskom asteroidu koji je udario između Grenlanda i Kanade i mnoge su životinjske vrste tada nestale ali, mislim da se ovdje ne radi o tom dobu već malo posle. Geološke ere koje nalazimo u zemlji su posljedice udara velikih asteroida. Ponekad su bili toliko veliki da su zbrisali skoro sav život na zemlji, pretpostavljam zbog gubitka atmosfere. Da se razmemo, nekada su vrhovi Alpa bili na dnu mora...
Zanimljivo je i primjetiti da se ovakvi događaji pripisuju Bogu kao neka kazna ljudima što su postali oholi i zli, kao da taj Bog boravi blizu nekog drugog Sunca, promatra nas i kada procjeni da se stvari odvijaju u "krivom" pravcu on usmjeri prikladan asteroid da nas "opameti"...a možda se samo Svemir igra s nama?
Ovi događaji su bitni u evoluciji života jer tada mnoge vrste nestaju ali nakon toga se javljaju neke sasvim nove. Da li ih je netko tu donio ili su se nekim čudom pretvorile iz npr. majmuna u covjeka, neznam. Moguće je da se u tim okolnostima rađaju pojedinci ali i cijele grupe sa genetskim greškama. Genetski, ne treba baš puno za napraviti od majmuna čovjeka....

Pjesma za kraj...Link

Opet onaj zloduh iznad mene. Iš! Iš!
Nakon što sam se naplačao računa, poreza i hrane ustanovio sam da barem svaki drugi stanovnik ove države ima financijskih problema odnosno, više troši nego zarađuje. To je moja procjena...

Link
PS Oprostite na ovom stalnom javljanju jer mi mozak radi 100 na sat...

Malo žestice...Link

He always sat in the back of the class
There's something wrong with his seeing eye glass
Don't have a future, no, he ain't got no past
Slow learner, you know he don't live fast, he is relaxed
Slow learner don't know nothing 'bout history
Don't care for politics, he don't know how to read
He don't get stressed out, he need to take it easy
He don't need no friends, he don't need sex, no TV
Slow learner
He was in high school 'til he was 22
Until they told him, "You need something else to do"
He packed his schoolbooks and he moved to the street
And now he sits there, slow learner is happy
Slow learner is happy
He always sat at the back of the class
There's something wrong with his seeing eye glass
Don't have no future, no he ain't got no past
A slow learner, he don't live fast, he is relaxed
Slow learner
Slow learner, slow learner
He learns a 100 words an hour
Hey
Slow learner

Za oko dvije godine, većina od vas ostati će bez posla...Link...što će posle toga biti, neznam...

Ovaj plišanac može zamjeniti sve učitelje u školi odnosno, sve ono što možete čuti od učitelja možete čuti i od ovog plišanca pa se pitate "Što će mi učitelj ako imam plišanca?" Znanje kao bitna ljudska osobina postaje nebitna. Što nam je onda još preostalo? Samo ideje, jer plišanac nema pojma ni tko je ni što je. On je samo stroj...za sada. Fali mu mozak i tijelo. To mu mi možemo dati tako da u konačnici je to dobra kombinacija. Ne moramo mi ništa znati. Zamjeniti će ovaj plišanac sve koji su se do sada uzdali u svoje znanje, programere, inženjere, pravnike, ekonomiste, liječnike, a čovjeku će ostati jedino da se uzda u svoju pamet i svoje tijelo.
Gledam oglase za poslove što se vrte na početnoj stranici. Ne postoji niti jedan kojeg umjetna inteligencija nebi mogla zamjeniti. Ljudima preostaju samo poslovi višeg menadžmenta i fizički poslovi. Referenti, specijalisti, koordinatori i.t.d. mogu biti i plišanci. Tko to ne vidi loše mu se piše...

Priča ide dalje...što sam napravio sa zarađenim novcem? Pa naravno, potrošio sam ga. "Crni sine, kuću ćeš raspiti!" Viću mnogi a ja se smijem jer znam što radim. Novac u džepu je najgora stvar što se može napraviti s novcem jer kako dani, tjedni, mjeseci, godine prolaze taj novac više nije onaj s početka priče. Ako želite zadržati novac za budućnost onda ga je najbolje oročiti u nekoj banci pazeći pri tome na kamatu. Neće vas ni ta kamata spasiti od gubitka novca ali recimo gubiti ćete duplo manje. Ako ne pristajete na gubitak ostaje vam da ih potrošite. Od milijun načina kako potrošiti novac izdvojio bi ulaganja kao posebnu potrošnju koja ima za cilj dodatnu zaradu ali nosi rizik većeg gubitka od držanja novca u džepu. To je kockanje sa zarađenim novcem ali mi u toj ekonomiji živimo i zovemo je tržišna ekonomija, možeš uspjeti a možeš i propasti.
U mom slučaju, kako se radilo o manjoj zaradi u odnosu na postojeći kapital odlučio sam se na direktnu potrošnju. Ma i da je bilo više opet bi direktno trošio. To ne gine...
E sad ide ono zašto sam sve ovo počeo pisati. Gdje potrošiti zarađeni novac?" U trgovini. Vi ćete pružiti novac, a ovaj s druge strane će vam pružiti što on nudi za te novce. Evo dva primjera kako potrošiti 50eura



Imao sam priliku otići u obližnji restoran na kilo janjetine ili nabaviti od kineza sonar za ribolov. Nekako mi se činilo ovo drugo bolje riješenje. Da ne kažem da sam u Kini, za te novce bi dobio cijelog pečenog janjca, ako ne i dva. Prosječan kinez u eurima zarađuje kao i mi. Ne kažem da sonar nisam mogao kupiti na Zapadu ali bi morao izdvojiti četiri puta više novaca za proizvod istih performansi koji je najvjerovatnije, izrađen u Kini.
Vjerujte mi, najgluplje bi se osjećao kada bi gazdi davao novčanicu od 50 eura za pijat janjetine. Da zarađujem 5000 eura možda me nebi bilo toliko žao ali ne zarađujem...
Kako se sve to zna lako je predvidjeti u kom pravcu bi se stvari mogle razvijati. Jedna je rat. Tada sonar nestaje sa scene i ostaje pijat janjetine. Drugo je realna ekonomija a to je kada na slici, umjesto pijata bude cijeli janjac. Ovako gledajući, to bi se moglo desiti jedino uredbom vlade, dogovornom ekonomijom, što nas opet gura u socijalizam tako da ustvari imamo dva izbora, ili rat ili socijalizam? Ima i treće riješenje kojim trenutno zapadna ekonomija kroči a to je put u propast. U toj propasti nestati će 50 eura i sve ono što to donosi. Cjelokupna situacija u kojoj smo se našli možemo nazvati krizom kapitalizma. Mogla bi nam se ponoviti 1929. Link Pad dobiti njemačke autoindustrije od čak 50% je dobar okidač za to. Pojavili bi se tu i kinezi ali prije kao grobari. Odnio vrag politiku...Link