biti gay ili kapi vremena

Zašto kapi vremena? A ne recimo bačve vremena? Ili vjedra?  Zato što, barem meni, vrijeme ne leti nego curi. Jer kad se poklopi da si sve što i ja, zajebano ti je do pakla.
Nekako ljudi mogu prihvatiti tvoju spolnu orijentaciju kao takvu, iako bi ju oni mahom htjeli promijeniti. Svi se nekako trude tebe, svog prijatelja, malo drukčijeg od drugih, izvesti na pravi put. Onda taj «malo drukčiji frend» ni motorički nije poput ostalih. Tada, taj malo drugačiji frend postaje samo drugačiji frend. Kad se još taj drugačiji frend bavi jednom sitnicom koje se većina ljudi boji, a boje se zato što im je  strana, a strana im je jer je ne razumiju, onda više nisi čudan nego uvrnut. A kad si uvrnut, vrijeme curi, ne leti. Zato kapi vremena.
 
«Kapi vremena, prosute ko šaka semenja, po širokoj njivi Gospodnjoj.»

Da, znam, najgora prilika je propuštena prilika. Ne bih si baš lako oprostio da, za deset godina, pogledam natrag i vidim što sam sve propustio. Ima neka pjesma od Elementala u tom smislu. Definitivno ću iskoristiti tu priliku.
 A inače sam se čuo sa svojom najboljom prijateljicom koja živi u Zadru. Složili smo se da nam se događa tzv. fenomen prve sudbine iz Sainfelda. O čemu se radi? U epizodama kad je sainfeld tek počeo, oni, Jerry, Kramer, George, Elaine i Newman, su bili samci. Kasnije, kad god bi netko od njih prekinuo sa «boljom polovicom», to bi opravdavali fenomenom prve sudbine. Kao a priori nisu zaslužili biti emocionalno sretni jer su maliciozne osobe.
Tako i mi, ne mislim maliciozni, kao rođeni ubojice nego ono kadri svakome se narugati. I pričam ja ranije to malome i on ne razumje kako smo to mi odvratni.
Inače, vjerojatno ste već skužili, ja sam fuckin' scientist. I danas mi je odobren jedan projekt na 6 godina, čista statistika. I, naravno da sam sretan zbog toga, neizmjerno. Što me dovodi do nečega što je netko od vas i rekao «stalno nešto prolazi», tako sam i ja, već manje zaljubljen.
Nagovijestio sam mu danas da mu, prije rastanka želim nešto reci ali da mora ispuniti par uvjeta. I onda sam stao jer mu je došla kolegica. Uvjeti bi bili: da proba shvatiti koliko je teško tako nešto priznati, onda da proba shvatiti kako put od mene do njega nije jednak putu od njega do mene i onda još da kad mu kažem da su mu usne najljepše koje sam ikad vidio da «ne dela bedaka zmene», fino sam ja to sve isplanirao, nema što.

Pričao sam s frendom (gay) o tome kako se nalazi u sličnom sranju kao i ja. Naime, od Nove godine mu se nabacuje nekakav lik za kojeg on ne zna da je gay a niti taj lik zna to za njega. I svaki put kad se sretnu taj lik mu dobaci nekakav «sexy osmjeh» a on se obespameti i tako već mjesec dana. Ovaj je čak nabavio i broj mobitela dotičnjaka.I piše mu, povremeno. Sad, i sinoć mu se obratio a ovaj mu još nije odgovorio. Raspad sistema.
Iako, ne znam čemu moj podsmjeh, kad sam i sam u sličnoj situaciji. Evo kako stvari stoje: između tog dečka koji meni «mami uzdahe» i mene postoji golem jaz. Prvo u godinama. Onda, profesionalno, naime, ja imam takvo zanimanje da bih mogao biti njegov šef a igra slučaja je htjela da mu dođem kao konzument njegovih usluga.
Nadalje, moje konzumiranje njegovih usluga će potrajati još do srijede. Ako uspijem udobrovoljiti više instance, još idući tjedan. I onda gotovo. Ja prestajem konzumirati njegove usluge, odlazim na par mjeseci u jednu instituciju, u koju ako ne odem sam poluinvalid, u međuvremenu on seli iz moga kraja, mijenja posao, stan i upisuje višu školu.
Za oproštajku mu namjeravam reći da ima najljepše usne koje sam ja ikada vidio. Bilo žive, bilo mrtve. A vidio sam i jednih i drugih. Nisam baš načistu da bih ih želio dotaknuti, ali znati da to smijem bez nekakvih kobnih posljedica bilo bi super.

Izjava: to je ispravno i zdravo razmišljanje u mnogome podsjeća na Staljinovu Rusiju, Bugarsku Todora Živkova ili Turkmenistan do prije par mjeseci. Čak i u semantičko-sintaktičkom smislu nalazim poneku sličnost između toga i onoga «samo put Turkmena pravi je put». Uglavnom, shvatili ste.
Upravo protiv toga su se borili naši bližnji, upravo tome u inat su poginuli desetci tisuća ljudi u ovom i milijuni u svim drugim ratovima. Dolje jednoumlje i svi oblici unitarizma. Draga ivana29zg, za neke stvari koje ja mislim a ti ne, mogao bih konstantirati da je način na koji ja razmišljam zdrav i jedini ispravan, ali upravo u tome što je imbecilno konstatirati takvo nešto i leži sva čar plemenite ideje demokracije.Ne bih želio upasti u isprazno kaćiperenje. Sad ja tu nešto mudrujem o pluralizmu.
 
Činjenica je da ste većinom mislili reći sve pozitivno, čak i ivana29zg, i nisam ja taj koji sanja o novcu, nego on. Ja imam neke puno duhovnije ideale, on mašta o tome da «sjebe Bila Gejca». Ja sam donekle i kumovao toj ideji tvrdnjom da ništa nije nemoguće. I fakat nije. Još kao dijete maštao sam da ću kad odrastem biti to i to. Pazi, nijedno dijete ne želi biti to. Cure žele biti frizerke, eventualno doktorice a dečki ili vozači formule ili automehaničari. Ali ne. Ja sam želio biti baš to. Sad, kolika je bila šansa za takvo nešto? Veoma, veoma mala. Želim reći kako je sve moguće, čak i drvena peć (premda je jednokratna). Ali da bismo nas dvojica uspjeli ipak bi trebalo previše. Mislim, ništa nije previše kad postoji uzajamna želja. Međutim, ja sam s tom željom na vi, a on bi i ne bi.

Ne znam, vjerujem da su nekima od vas pederi simpatični, nekima manje, nekima čak vrlo antipatični. M'kay. Osobno mislim da nema ljepšeg za vidjeti od dvoje ljudi koji su zaljubljeni. Bez obzira na spol. Odmah, vjerujem da nema ništa tužnijeg od toga kad dvoje ljudi ne može biti skupa a dragi su si. A tako nas dvojica. Uopće nismo konzumirali odnos a ni nećemo. A intelektualno silno nadopunjujemo jedan drugog. Ne znam da li me razumijete. I mislim da je žalosno što takvih dvoje ljudi mora jedno drugome reći zbogom. A zbog čega? Načelno zbog sjebanih svjetonazora. I zbog novca, ali…duga je to priča. Zbog novca su pokretani svjetski ratovi, kako bi onda dvoje pedera istome odoljelo?
Kod svakog sam vidio glad za istim ali kod njega je ona ipak posebna. Posebna do te mjere da ja mislim da je opsesija. Isto kao što je moje razmišljanje o njemu opsesija. Baš sam neki dan ustvrdio da, kad si pred tridesetima i u situaciji da o nekom razmišljaš po 12-13 sati dnevno, onda se probudiš oko dva po noći pa negdje do 4-5 misliš o njemu svakako imaš patološki obrazac ponašanja i ili si u preuranjenoj krizi srednjih godina ili si na drugi način lud, uglavnom to što ti je opisano u udžbenicima psihijatrije.(za zlobnike homodeksualnost nije u međunarodnoj klasifikaciji bolesti od ranih sedamdesetih).

Hm… navodno se za dobrim konjem prašina diže. Time meni i laska to što su moja razmišljanja uspjela probuditi ponekog duha.
Poruka onima koji tvrde da se kuži da sam iz Rijeke jer da je tamo in biti gay _ bite me! Naše je društvo, dragi moji, još godinama od toga da igdje bude in biti gay. Nažalost. A inače nisam rođen a ni odrastao u Rijeci, već u jednom manjem gradu u kojem je biti gay puno manje moderno. A opće raspoloženje ljudi je puno mržnje prema nepoznatom, odnosno stranom. U Rijeci mi je samo puno ugodnije bivati. Pa tamo živim, radim i djelujem J. I plaćam porez istoj državi kojoj i vi, moralni čistunci.
Tu dolazimo i do toga koliko je zapravo loše i krivo biti gay. Kad bi to bilo tako nepoželjno svojstvo, kroz generacije, mehanizmima genske kontrole, rekombinacijom DNA i gen-supresorima, iz humanog genoma bi, bar bi trebalo tako biti, nestala nepoćudna svojstva. Upravo kao što je isčezao rep, vratno rebro, rogovi ili nekakvo drugo obilježje koje se nađe u kopnenih sisavaca a u čovjeka ne. Jer, kotač evolucije neumoljiv je, i svi, bez obzira na spolnu orijentaciju, smo još u osnovnoj naučili da je evolucija proces koji se ne može zaustaviti kako nekom odgovara i da se taj proces događa sada i ovdje. Već vidim kako oni od vas koji nisu mogli ili željeli pravo shvatiti ovaj dio grme u smislu: «vidi, budala tvrdi da je biti peder evolucijski napredno.» Mislim da će dobrohotna osoba znati protumačiti kako je pisac htio reći kako je nekome Prirodi, Bogu ili Kozmosu cilj da to svojstvo, iz političkih, ekonomskih ili nekih desetih razloga opstane a da je na pojedincu onda da to nauči tolerirati. Dosta biologije idemo na književnost.
 Nisam baš najsigurniji koliko je uspjela moja usporedba sa Quasimodom. Da sam znao kakve će to konsternacije izazvati među pukom koji o Qusimodu zna samo ono da je imao grbu, bio bih se usporedio sa Pepeljugom ili nečim drugim što vam je mama pročitala. I nisam ja nikakva nakaza. Osobno ne volim baš usporedbe ni sa kojim likom iz francuske književnosti. Osobno, karakterno sam nešto između Pečorina i kneza Miškina J. Uostalom, svi mi smo izašli iz Gogoljeve  kabanice.
 Nadalje, Molotovljevi kokteli i ostali oblici gay-basha su Vaginalluft u usporedbi s onim sto sam ja sve prošao u posljednjih 5 godina. Mnogo toga i nije vezano uz to što sam gay. I jesam ormaruša ali upravo zbog činjenice što nam je društvo, zahvaljući onima koji ga sačinjavaju, toliko u kurcu da bi mi većina stvari bile teško dostižne, ako ne i nedostižne da nisam.

Dakle, neću ga uspjeti nagovoriti. Na neki način sam se pomirio sa time da je trenutno, za njega bolje da ode. Ja ipak ne mogu biti toliko sebičan i tražiti od njega da promijeni plan daljnjeg života zato što je, let's face it, igrom slučaja sreo mene. Sigurno on to tako nije planirao. A jebi ga, ponekad ispadne kako ne planiramo. Šmrc…

Ne bih to bio ja, kad, kad sam se već zaljubio, to ne bi ujedno bilo i nesretno. Sjetit ču se, pritom jednog citata iz Zvonara crkve Notre-damme, gdje Hugo kaže za Quasimoda: «i proklinjao je sudbinu što mu dodijelila takav usud, da stalno promatra sreću drugih ljudi a da sam nikada ne bude sretan.» razlog mojoj nesreći ne leži u tome što postoji drugi, ili nedajbože druga, ili nekakav treći razlog već jednostavno taj što on za 3 mjeseca seli u drugi grad, mijenja život iz korijena.
Ja sam trenutno u fazi nagovaranja ga da ostane ovdje. Za sada i nisam baš optimističan. Ali, momentalno mi je baš fora, provodimo dosta vremena skupa. Kvragu, nisam bio ovako zaljubljen od osnovne.
Life really is a bitch!

Kako je zapravo lijepo samo biti živ. I usnut, zaspat, pa i snivat možda. I u tom snu sanjat da je s tobom sve u redu. U tom snu biti toliko opušten da cak povjeruješ da te netko nije nogirao nakon skoro 6 godina veze. Da bi to mogao sanjati moraš biti fakat opušten. Onda bi sanjao i da se nisi opet zaljubio, jer ljubav je patnja. A ta patnja boli.
Mislim da je razvidno da sam se zaljubio. Možda je malo manje razvidno da sam pred manje od mjesec i pol dana prekinuo pet i pol godišnju «vezu». Smatram totalno nerazvidnim to da je dečko u kog sam se zaljubio 6 godina mlađi od mene. Što je 6 godina, reci ćete.I tako sam ja jutros u 7:00 imao trenutak spoznaje. O istome sam odmah morao obavijestiti prijateljicu, koja je vjerojatno, kao i većina normalnih ljudi spavala. Naime, spoznaji je kumovao i razgovor s mamom jedne druge prijateljice koja mi je u biti kolegica s posla. Njen nevjenčani suprug je nekakav intelektualni mediokritet, a naš posao je takav da intelektualne sirovine ne mogu baš prepoznati plodove našeg rada.
I onda se meni prispodobilo kako je svijet u kurcu a ljubav kurva. Shvatio sam kako je zapravo dobro sto me xy nogirao jer sam si ja sam jednom davno obećao da ću biti sretan bez obzira na cijenu. A on me je bio prestao usrećivati.
I jest on nogirao mene, zbog nekih mojih nedostataka, odnosno postupaka, ali bolje je da je tako. Moja sreća je moj prioritet, nitko ne garantira da ću ja s malim biti sretan. Zapravo, nitko ne garantira da ću ja s malim uopće biti, ali zbog radi vlastite sreće bolje je da je ovako.

GAY SU VISE MANJE O.K. ILI GAY JE OK
 
Ovo bi se isto tako moglo imenovati i: «svaki Cigo svoga konja hvali». Fakat, nemam malo godina i u tom ne bas kratkom zivotu upoznao sam siaset gayeva. I mahom su to ljudi kojima ne bih ni nacrtanu ovcu povjerio na cuvanje. Ali, u svakom zitu ima kukolja i vice versa u svakom kukolju nadje  se i poneki klas zita.
Tako i medu gayevima. Stalno sam tvrdio kako, da bi pcela naisla na cvijet koji ce oprasiti mora obletiti i pomirisati brdo cvijeca. Upravo tako, gay osoba, za partnera nevezana nikakvim konvencionalnim sredstvom, ima priliku, koju individualno koristi. Da obleti veci ili manji broj cvjetova. Rezultat tog oblijetanja su, veci ili manji broj njih, drustveni kontakti.
Medu njima, u gomili kukolja, raste pokoja stabljicica zita.
Konkretno, u mom polju kukolja postoji jedan klas zita, i upravo zbog tog jednog klasa tvrdim da su gay
vise-manje o.k.