postumno

...ovih, jel, osoba homoseksualnih uvjerenja mi na profilu ko štuka četresprve nad bijeničkom cestom. u nizu onak. kreću se u organiziranim skupinama.
Meni se spava. Danas će bit dan a la drug Tito na čelu kolone. Plamne zjenice i vikanje s visa da se do krka čuje naprijed. I bez pljuga sam dva sata. Život je težak. Lčjudi su zli. Kosjenke trule u patikama Regoči im zaprašuju usjeve. Opći je emotivni dojam tratinčičast, samo mi glava zajebata onak ko kad složiš svu rubikovu kocku osim jednog reda.
šasanjošterono moro itno podijelit sa svijetom i šire. ništa zar? jel opće djeljiva nula s tim? tolika pitanja pitanja svuda a nigdje kapi da popiješ. znanja. o moja znanja... idi mi s imanja varivariva... odo po pljuge. aj vi počnite plesat dok ja. pa ćemo onda.



Link

U frižideru zalegla boca viskija
sjeti se, nikad nedjeljom,
bolje krušku s krhotinama boce
tope se u ustima
a kruška je malo tvrda
Addamsova ruža vlada stolom
tanginčikično se igram svojim strunama
da ih kušam
podle su to lasice
razigrano se dobacuju tonovima
ali manje su disonantne
ovako u duetu
kad se izbezobraze
dignem ruke i slušam tvoju dionicu
onda budu ljubomorne
pa si vrate pripadajuće note
božić mi se dalje slijeva niz zavjese
do crescenda gdje leptiri grabe za dupe
a divlji konji piju zelene zelene čajeve
ili su tek odrazi krošanja
oscilatori sjaja u očima
nokti na mekoći mošanja
sviramo kurcu, ali u ritmu tanga
ipak si od pjene i ipak si manga
(samo da vidim jesi li upamtila)
da sam ti zaboravio reći
kako ti glas postaje hrapav
kad se gađamo koljenima pod rebra
kao tajlandski boksači
probudiš se smeđim plamenom
i kažeš ulazeći
s akvarijem pokraj boka
delfin i vilin konjic na lancu
neće me izbjeći da zaboli
a labud pomisli na ćirilicu
i kaže mene zub već voli
prostrano je u kući od zmija
nema udarca pred kojim se uzmiče
i nema svetinje s kojom se šale ne zbija
ako se ljutiš naljuti me
ako me nema prešuti me
ne traži da ne mogu podnijeti
znam što možeš odnijeti
i kad je zdjelica uz zdjelicu
a vrh cipele i štikle
pruženi daleko odlaze od para
to je tango, med i papar
a za to imaš dara


Link

Imam ja tako peć na drva i sad jal dimnjak jal mistični čimbenici al nekad neće nekad proguta metar drva učas, nekad kad puhnem u žar poskoče samo iskre, nekad mi pepeo prhne u oči, a nekad zapucketa pa plane tako da čujem kako vuče kisik ki turbopunjač na passatu ša ga je Mladen moro prodat kad se sjebo na kladi. I sves nešto mislim da baš volem interaktivne peći, da vidim kontraste, da ne gore za mene mimo mene jer su onda ćelavo društvo, a vako kad plane koža peče, a pepeo u očima, ajebiga. smokey eyes su in. ili su bile. il će bit. a možda je od onog čilija ša ga ovi sami spravljaju za šišnut na rižu malo. ma je kurac. ujebenti, nedjelja je, kobasice, di mi šuze!?

Kontam i nacija
U čudu gleda
Nesvjesna brale
Golema nereda
A ona stoji
Deset u nokdaunu broji
Dekorirani neapsolvirani
Ponuđeni i svoji
I možda sam samo pohlepan
Kad zadrto ne puštam ništa
A samo po dvije ruke
Glava kita mozak
Dekoracije i drugo ništa
Kontam i nacija
Konta minaciju
A čojstvo i junaštvo
Odbija im dominaciju

Kokošja noga se paprikaši i počela je mirisati, što me navelo da još jednom odlučno istaknem kako sam protiv iznesenog te opravdanost stava potkrepljujem linkom iz kojeg je razvidno kako nisu u pravu, kao i to da su dlakavi. ćelavi, čupavi, loši roditelji, autori, Hrvati i aviomehaničari te usto ne volu druga Titu: Link

S dodatnom sinkopom u koraku na izlazu uz krčme uz cestu gdje smo srknuli kavu i pojeli brzu štrudlu a svirali su meri trošelj i halilić na nezaobilaznim zvučnicima od kutije za kekse i meri je zamolila reci mi i rekao sam joj pred jutro s jednom nogom na kamen uz cestu nad svjetlucavim gradom daleko u kotlini i povukao još par dimova onako snen i mlačan od spavanja u autobusu, rekao sam joj da je 180 stupnjeva kruga upravo savršena točka za tangencijalna napuštanja i lijevim očnjakom zagrizao usnu ulazeći u autobus dok se desni kut smiješio ničemu posebnom, nasmiješene prirode poradi i svitanja i poznatog mirisa i više ništa nisam rekao jer je točka na 180 upravo ona prava i riječ više tvori krug a to nas čini skučenima i nesretnima i bolje je da druga polovica ostane zalog, netažen dio gladi, trag vatre, zmajski znamen srca koja plešu ne gubeći ritam, jer... ritam ti je, buraz, bitan.

Link

-Razvodi se, rekla je Drina. Razvodi se, a ovo joj je mama ziher došla pružat moralnu podršku.
-Je, sigurno, podrža je Kosjenka i dobaci joj osmijeh trzajem glave da ga uglavi u temelje rečene podrške jer je zimi tlo smrznuto i tezu nije lako dobro učvrstiti.

Mlađa žena koja je s potencijalnom majkom sjedila dva stola dalje bila je slika očaja, ali naizgled ne i prilika, jer je bila na samom vrhuncu razdrtosti, bijela poput kreča, a suze je uspijevala obuzdati samo sporadično.

Pokušavajući ih navesti na krivi trag, Milivoj zaplete prijekorni kostrijet o mogućnosti bolesnog djeteta, odmjeravajući crne tajice uz snažan poriv da nekako izrazi sućut, no dobi lokalni ućut.
-Viš da je u crnini, pokuša ne skidajući pogled s crnih tajica.
-Ehm, ovaj… nije, zamijeti Drina.
-Možda je negdje onako, skroz uživo i izbliza vidjela Iskričara, odluči Kosjenka pokušati s vlastitom tezom.

Posve nesvjesna komentiranja i složnog buljakanja sa stola udaljenog metar i po, blijeda plavuša iskoristi do kraja šesnajstu papirnatu maramicu pa užurbano usta dotaknu prstenjakom i malim prstom da se uvjeri kako suza nema koje su dotamo isplakavale njenu bol pa užurbano usta, napuštajući lokal s potencijalnom majkom.

Prekasno, drhtaj tajica u predjelu lijevog koljena dok je plavuša* odlazila (*izvor informacija - Kosjenka) nepobitno potvrdi ono što je već na prvi pogled imalo samo jedno razumno objašnjenje.

A sve je započelo samo dvanajst minuta ranije, dok je Inge majci razdragano objašnjavala kako kod njijzi u Svidn nemaju takijeh kul dućana za krpice ko u sigeckom Darth Maulu, nego samo mnogo Ikea, sve jednu do druge, na što je majka zabrinuto upita nisu li bar ponegdje prošarane nekim dućanom za mobitele, ali Inge prpošno i s mnogo razumijevanja za neukost stare majke objasni da su mobiteli u Finskoj. Donekle umirena, majka se uzdrža od pitanja o načinima pripreme piljevine ispod peke na švecki način, prisjećajući se da Šveđani s benzinske imaju kondome s voćnim aromama koje uvijek nose u ruksacima poradi okrijepe na dugom putu. Nije se s kćerkom htjela upuštati u razglabanja o Šveckoj, osjećajući krivnju zbog davnih galebičarskih dana kad je ignorirala Svenova duga očajnička pisma o tome kako su tog ljeta u Pirovcu začeli dijete jer je bila gladna i zanijela se aromom jagoda te bi prije proljeća trebao doći u Hrvatsku kako bi dijete dobilo državljanstvo i sve povlastice koje je nosio jugoslavenski pasoš.

Nije morala brinuti, jer je Inge već na početku druge dekade milenija ugleda Milivoja kako se sa stolicom okretno poput risa izvlači iz opkopa koji je priječio kajmanima da uđu u novi milenij, no trenutno joj posta jasno da je čitav manevar nedvojbeno izveo samo da bi oraspoložio raskošne plavuše za svojim stolom i suze su nezaustavljivo potekle čak i prije no što je konobar donio kavu njoj i majci Štefici.

-A kod nas u Svidn gibts kajne tak obzirnih fraiern, kroz suze je objašnjavala majci, ispoljavajući svoju susretljivu prirodu njemačkim iskrivljenjima hrvackog jer majka nije dobro govorila švecki (zbog čega je Svenu trebalo 34 godine da pojasni situaciju u kojoj se obreše uslijed nadahnuća nakon Mišinog koncerta varljivog ljeta 1977. u Pirovcu). Kod nas ti ima samo…

-Dućana IKEJE, razumijem, klimala je majka. Ali, čuj Inge, pa to su samo dvije plavuše, pokušala je razumno nakon što je odmjerila Kosjenku i Drinu. Nisam valjda zaludu plaćala dva para tajica i čekala da ti u Amadeusu nadoštukaju nogavice…

-Ali, ali, ali… djeluju strahovito posesivno i ratoborno. Kod nas u Šveckoj nema tako ratobornih i posesivnih plavuša, kod nas ima samo dućana IKEA(TM) i… briznu Inge iznova u neutješan plač, koji je mjestimice jenjavao, no kad joj se na odlasku Milivoj plavim okom punim razumijevanja koje kao da je predivno moduliranim baritonom zborilo „ma se bu v redu… bejb“ duboko zagleda pravo u stražnju stranu koljena pa i više, znala je da će ostatak zimovanja u Hrvatskoj biti ispunjen samo suzama i tugom, a Europi preostaje tek nada kako će Šveđanke u sljedećem mileniju imati više sreće.


Link

Nacrtala ga je u kupaonici tamo negdje preko grane, vjerojatno u pari na ogledalu, pločicama ili uz plavičasto svjetlo TV ekrana kao kartu Kanade i dvaput ispisano ime na podmetaču za čaše kad se još ima malo a želi mnogo što je shvatljivije od komplementarnog dijela u kojem preziremo mnogo dok intenzitet želje jača kako je ono što nemamo manje osim ako se ne uzoholimo nakon šesnajste vožnje pa ubacujemo disonance kao zločesti klinac koji još ne zna što ne zna ni što neće doznati ali zna što će odbiti znati pa s radošću konstruira nevolje kao da iz šaka sipa sitne matice u zupčanike i otkriva glazbu u njihovom škrgutanju. Glazba je matematika ali skalabilnost znači da svaka neharmonična porcija može biti kompenzirana drugom za one kojima kurac puca zašto pero kuca i traže glazbu koja ih kuša dok je kušaju i pero se gnuša dok ga se latentno gnušaju i slušaju, pomno slušaju.

I, da, naša se janjad maskira u vukove, vukovi u janjad, to nije paradoks nego iskupljenje pred licem Medijana, obročna otplata disonance i ljudskost, ljubavi željna i ljubavi vrijedna, razbucane i postojane, blage i gladne jer je nota more iako je jedna.

Oprosti, imala sam previše nikotina u ustima i jastuk mi je smrdio na znoj ali cijelog me dana pratio taj tvoj pogled kad sam ti izvukla zdjeličnu kost iz zubi i krenula se oblačiti, bio si nalik na poluodraslog psića tako zaustavljen između ljutnje i velike neshvatljive nepravde što mu je oduzeta igračka. Na ulici mi je hladan zrak legao na oči i odnosio podbuhlost i bila sam nemirna kući i htjela svijetlosivi zimski mir i zube u jednom, a zatim sam pojela kutiju napolitanki s čokoladom i do podneva vrijedno i brižno prihvaćala male misli za ramena kao vrtićku djecu na izletu do planiranih htijenja i bile su vrlo nestašne ali iskustvo pomaže. Kakav si sutra?

U redu je, zvali su me ovi ipak, bilo je mraza na šajbi ujutro, nisam dresirao misli ali otišle su od mene i ostavile me na autopilotu, svakog dana netko uđe i zamijeni mi misli ležernim sadržajima za uz kokice, a ima još i novogodišnjih zaliha piva pa pijem raznolike kave i dijelim polupoljupce i poluugrize i uspio sam ne zalutati do Westgatea i naći lijepe metalne male motore za gratis sina i igrati whack-a-mole i naletjeti na Sonju i prodati joj „pa baš gledam reko čini mi se poznata ova žena ho ho ho“ i zabavljati se mislima tipa kako bi bilo da kažem „meni se na ulazu u shopping centre žene kojima noge dobro izgledaju u tajicama uvijek čine poznatima“ ali bila je s majkom pa sam s juniorom išao tražiti surf'n'fry i mislim da je to vrlo slično onome kad se ti onako bjesomučno stisneš remenom kaputa da bi putovala kroz dan u komadu samo što ja putujem u krdu, ali slažem se, zimi je u Zagrebu zrak poput tolerantnog svećenika i sve te gomile nas mimoilaze se na ulicama uz moderato cantabile s jazzy varijacijama pa kutevi usana ostaju u smiješku. Zvat ću te popodne.


Link

Ono što bi bila sol kad su se duboko u zimi pramenovi dima ovijali oko njenih ruku obilježenih crvenom zemljom među kukuruznim klipovima koji su prekrivali pod, da povuče aromu, da je sačuva za jednom kada, jednom kada, ne znam kad, ali strah da jednom te arome neće biti tako je težak da ponekad zasiječe sad i danas sunčanog dana kao da je stara zavjesa.

Znao sam zijevnuti crno veliko i okruglo da poput utvare sve to progutam odmah ali kroz utvare propada. Možda, možda kad bismo želuce obložili solju, da ne stanemo nad prolivenim na kamenim pločama s nemoćnim rukama poput šiba tužne vrbe. Da ostane i ne blijedi, da ponudi isti okus jednom kada.

Od srca vam želim da igrom slučaja zalutate u moj kvart, zamijetite da sam zaboravio buhtlu s čokoladom pod stražnjom šajbom, zapitate se spontano potaknuti dobrom naravlju vam nedostaje li kome i prisjetite se ovog bloga pa mi je dobacite dok podgrijem malo mlijeka. Gepek je otvoren. :)

Ako je i pun puno je da te ralica zaspe solju dok se prtiš uzbrdo Slanovečkom, ali hej, sat vožnje rominjavim zimskim Zagrebom je kad se i radio pogodi dovoljno dobra stvar da ti dođe da zvrcneš pokaznu i pitaš jel gospon Jurica mrti treba još nekaj osim fotelje, morti da mu penkalu odnesem…

Inače, glede regulacije prometa, neovisno u kojem pravcu idete, ne javljajte se na mobitel od Šuškove do Heinzelove. U toj zoni doznajete da ste krivi za Ruandu, kung fu, dekadenciju Zapada i šphrahfhelerh najbrže plave zmije na svijetu. Nazovu li vas isti ljudi iznova ali van ovog zloslutnog Bermudskog dvokuta pomislit ćete da ste putovali kroz vrijeme. Uzevši u obzir temeljnu fiziku naučenu iz Supermana II, lako je moguće da ste aktivirali Improbability Drive ™ u Škodilaku.

S druge strane, na cesti sve to postaje pitko i kontekstualno čitko. U mraku kabine samo komplementirate zelena svjetalca jednim narančastim, dobro povučete pridržavajući si ramenom mobitel na uhu i gledate svjetlosne akvarele na mokrim avenijama, božićne ukrase i vlastiti palac koji na volanu lupka ritam stare pop poskočice.

Štenad čeka kući. U odlasku ste skupili još Cole, vina i drangulija u nekom novoizniklom periferijskom Terakonzumu. Sipi susnježica, večeras ništa od nove runde vatrometa na nasipu, Mali Medo keksi (wink@mjesečeva) toplo mlijeko i video igre pa da tata odradi još par sati jer će mu stavit ostatke ostataka u škripac iza Nove. Pa makar bio i malo sentimentalan i rasplinut trenutno, dakle sušta suprotnost uobičajenoj proaktivnoj desničarskoj zvijeri. Sretno vam ovo sad Novo kaj ide. Ne miješajte celer i mrkvu, kao što to i Zekoslav reče.


Link

Ja sam jednom imao pernicu, bila je baš tako ružičasta i svijetloplava od neke ko silikonske gume i to znam i di sam uzeo bila je gore na Šalati u bifeu za rizle ali sam stavio u nju onu ogrlicu kad sam joj potrgo da je popravim i ono jutro sam… istina, nema veze s tobom. Samo ta roza svijetloplava pernica iako nisi roza i svijetloplava i nemaš silikone.
Uglavnom, ljude se da povuć. Entuzijazam je mama, sadržaj je sporedan, trebaš neke vokale za uzlijetanje i aliteracije za ilustracije flekserice na rebru. Oće to, manjak koncentracije, tipkanje kao po tipci telegrafa, tri duga tri kratka tri duga i revolt made in tuga pa se cerite jer je formalno pravno gledano bliže smijehu od tišine i lovite si repove kao zaigrani merkati i tek na opni kugle od sapunice nešto dalje kao sferični omot vaše scene pišete za sebe ljubav ili ravnodušnost a nekako uplašeno kao paperjasti zečići slutite da ste trajno odlebdjeli van sfere i da to nije bila samo halucinacija zbog neaktivnosti, jer eto, i kad se merkati najljepše zaigraju samo jedna su od diorama nad kojom bdijete, a to je možda malo puno za nas.

Bilo je nekih ptica grabljivica
I kave s cimetom
ozlijeđenih zglobova
tvrdih riječi opaljenih preko izdahnutog cigaretnog dima
vožnji na perzijskom tepihu zlatnih i crvenih niti
s grlenim smijehom od kivija
obaranja ruku više no teniskih čarapa
tihonajtišeg jutarnjeg osluškivanja
kao sunce pada poput zlatnog brašna
I nije da neće više biti
recimo, ono kad si se okrenula na bok
i ono kad nisi ništa tražila
kao da sve imaš
i ovo kad je u autu nastao kaos
od psećeg i dječjeg veselja
na parkingu aerodroma
kad urednije arhiviraš
mnogo bolje vidiš
nije da nije
u redeniku ćoraka
uvijek poneki od srebra
kao oduvijek
pazi, i sutra je sutra
nije da nije

Zašto mi je trezvenost tako nalik živi?

Sunčane očale pod vjetrobranom i snijeg i sunce u Gorskom kotaru i golema fotelja i pas u autu i kolač i kava na Tuhobiću i pljuga i pogled na zaljev i neke klince koji su se lijepo smijali i grudali.

Povlače me u trezvenost i smijeh svi od jučer. I onda me zaliju novi.

Činilo ti se junački? Ozbiljno.
Ozbiljno te volim.
Ozbiljno te bolim.
A kad mene voliš
Živa sam prije no što zaboliš

Rekla je, ispod glasa
Zaista misliš da si još dovoljno nevin za to?
Pamtim joj oči, pod kutem, lica preko koljena, prema stolu.
Dupli zavoj usne. Preko šale bi do voli da ne boli.

Na jugu tamne oči.
I koža koja nije od žive.
Ne razmiče se pod dodirom.
Puna ruka dodira. Jednost.
Zrelost strast i čednost.
Bolit ćemo se, vidim. Znam.
Ako zaledim živu.
-40, kad nije sve šaljivo.

A šala sipi, kao reflektirajući prah za crte na cesti.
Šalim se za ekranom.
Šalim se na cesti.
Savršena rima, pravo dobre vijesti.

Sve kao naručeno.
Zastrašujuće.
Čak i mlada virtualna noćobdija iz daleka
Tek toliko da još malo gledam šalu
Daleku. Jako sam naučen na šalu.
Iza puno šale ima puno šale.
Vlada izobilje.

A Palunko posred dvora
Od Cara mudrog, cara šaljivog
Drhtavo poručuje pelin.