postumno

„Kul ko krastavac“, pomislio je Bredpit ugledavši muzičku želju. Dakle, tema rekvijem. E, to bu moralo bit onak dostojanstveno tragičarski nekak. Jako se napregnuo i vizualizirao tipa u zlatnom kaputiću i trorogom šeširu i redenikom rolanih palačinki za svakim uhom.

Dakle, neki jako vole klasično onak s marmeladom. Ja sam kupio marmeladu na kojoj je pisalo da je od Aronije. I bilo je okej. Ako vidim neku od Žgljumbonjaka isto me imaju bez beda. S druge strane, vajnšato je zakon stvar kaj je je, al to sam lijen radit. A ima i drugih nadjeva isto. Ma znate. Ne trebam ih sve tipkat valda jebemu.

Uzmite si kakva vam paše al recite mi samo jesam zajebo to s trorogim šeširom. Brijem da šljaka al možda sam ga krivo zamislio. Jel neki igrač koji piše rekvijeme ko iz pičke stavi takav šešir kad ode platit račune i kupit grejpa u Dionu? Mislim, budimo realni, kkav bi drugo,a?

Taj i takav si garant ne mora pisat podsjetnike da vidi ujutro jel ima žice za onaj trimer.

Nego, jel to sad kao nekako neozbiljno i površno u odnosu na temu vodilju? Je, a? Onda je sve crno. Kaputić šeširić i sve. I palačinke su onak tamne ko u meksičkom u jurišićevoj jer je sipnuto čokse u prahu u tijesto i mazane samo s tamnom onom stranom eurocrema. I mora ih se jest mrko. I u miru. Jer je do vječnosti pun kurac a ljudi slabo vide i rano liježu.

To sad je kao završna koja vas jako pogodi, al ja bi čak začkomil prije nje pa da zadnja bude: I mora ih se jest mrko.

Je, tak je bolje. Da nije cigar na pol ne bi ni tipko sad iza nje niš opće viš. Kad žnjom završiš onak je argmorfično. Ne. Kak se ono zvalo. Amforično. Ono kad nema smisla pa da se za jaja uloviš. Uh. Tmastično? Ma ko ga jebe. I mora ih se jest mrko.

(ref: Taj i takav si garant ne mora pisat podsjetnike da vidi ujutro jel ima žice za onaj trimer. )

ovca
ovca
ovca
ovca
ovca
eh, ovca...

(PS - u slučaju žešće nesanice čitati da capo)

Miladojka je jednoć vozila bicikl namjeravajući se spustiti nekim serpentinama do mora, no došlo je do nezgodne nezgode. Zašto je to bila baš nezgodna nezgoda ni sama Miladojka, inače MD po struci, nije znala, jer je, kao što će se kasnije vidjeti, a na temelju samog teksta, bez potrebe interventnih interpretacija, čitav incident bio ništa manje napučen sretnim okolnostima koje su, realno gledajući, neobično nalikovale ovećim gljivama kojima iz tla viri samo golemi klobuk, nego bilješka o njemu zarezima, čime je, na zadovoljstvo kroničara Miladojkinih zgoda, vjerno odražavao sukus biti same srži temelja. Događaja. Tog.
A bje to tako da je ista pala. I ne samo da je pala, već je pala na nizbrdici i pri velikoj brzini. Odskakivala je raznim dijelovima tijela od raznih klobuka gljiva, pri čemu su klobuci bili uglavnom uniformni a gljive razne, A bje dato da se padajući nasmije te je svaki klobuk u njoj rastresito rahlio smijeh otresajući s njega smijuljenja substandardne kvalitete, dok je grumen sretnog smijeha odskakivao od klobuka do klobuka i gotovo da joj bje žao što gubi brzinu, ali smijeh joj je odzvanjao i prestizao je.
Kad je ustala bila je vrlo rafinirana i nije joj nedostajala brzina, jer je stala na pravom mjestu, tamo gdje je.




Link

Daklem, cikla. Kaže da ima miris krvi. Roar i to. I tak, da nek napišem ciklovjerski blog.

Cikla je super cikla je naj. Jedite ciklu i budite high.

Ja si sad mislim puno smešnih i puno mudrih stvari al moram parkirat krave pa bute mi morali na reč verovat. Mislite ih i vi pa bute mi posle zahvalili kak je bilo mudro i dobrobitno vam to kaj ste mislili. Nije greda, služimo narodu.

Posvetimo se zahtjevnijim pitanjima. Zakaj begova keruša neće jest stare cornflakes kuglice. Hm... cornballs? Zakaj nemam nadzornu kameru da vidim jel upaljen bojler neg moram ić dva kata simtetamte. Zašto je to tako gospodine Budiša, kako to?

Uglavnom, nešto mi se svi uzvrtješe oko povrća i krvi. Zamišljam miješanu salatu kak pizdi čez arterije. NIje mu bilo pomoći doture. Grašak u pimpek žili. Tužno oborismo glaviće odmahujući. Srećom, mozak mu je zakurac al srce mu je na pravom mjestu i ne mrda. Jebenti Pajk dd. Će da se preustrojimo u doo, nemere to vako više nema se za vrat od mesinga. Ošlo sve za skuckat ciklotron. Nije da ne fercera, al brale što sam ja proždrljiv tip. Čudo da nisam debeliji jošter.

Od vijesti iz svijeta imamo djevojke koje studiraju grčki, patku s mlincima, brige s klincima i doziranje cikle. Rasprostrli se prostorima kao ulje na vodi. Evo gazda ovdi tiga vidim ka neki put. Će da pomažeš napaćen narod, da ciklom ulje razdvajaš i će da sviri uči me majko karaj me kumo. Daj kunu matertigaspalim gazda...

Al ima bolja fora. Picigin! Kako kako? Evo, ja bum serviral: šljis!

Link

A tu je i smiješna ofca.
Dobro, nije, ne da mi se prčkat s uploadom. Nacrtajte si je. I čuvajte ruže.

Imaš bradu. (background onomatopeja: čžak čžak)
Oka sarme. Drugovi, rad je od nas napravio čovječje ribice. (čžak čžak)
A da ubijem oka moja mila plava uru dve? (čžak čžak)
E, gle, Travian banner s praćkom! Taj najvolim!

Pravila:

Zajebi tvorce tak da zgađaš samo Asterixe. Rimljana ne. Jer kad dva Rimljana spizdiš otvara neko sranje tam. Dakle zajebali su te. E sad, element koji dovodi do ushita je da su ili ukalkulirali mogućnost antiprotivnog ponašanja ili je forsova mačka kodirala pa te hiti nekad na link ni kriva ni dužna.

(Ne, ne hiti te mačka nego je to moja preferenca glede fleksije kriv i dužan masculinum. )

Uglavnom, obično si ziher ak se pobrineš da kad kaže hit 1 Roman ne hitneš niš neg u prazno spucaš. Ovo zahtijeva iznimnu razinu... nda. De da ja malo, ipak, ka... ne na hipodrom, samo tu na kauču. Mislim, dan je, nema smisla. A mislim da ga nisam ni zasijal. Al bilo bu špinata i blitve, što je isto nadasve u redu.

Je a kaj sad, još mi nije cigara dogorila.
Jutro je docurilo već skroz do dole po čempresu. Trebal bi ga gravirat ko sunčani sat. Onda bi fino po sjeni kuće na njem znal. Vreme. I prognozu. Recimo, ako ga se ne vidi onda je 3:15 i pada jako kiša pa sam šaloporke zaprl.

okej, ova ana lijevo je neispravna. nemreš je gađat debelu pa da ti ne da link. ljenčine. ak debelu gađaš trebal bi dobit link na PIKVrbovec ili nekaj. jok. ne radi. al divno je složen sajt. ko kad prufaš s trekčenđis. ana je složila stranicu ko iz pičke. praktički brže neg kaj je smršala.

dogorilo. mašala.

PS
ak vam je glas ko meni sad nakon tri dana pljugi pred monitorom imam pravu stvar. ne fercera, zato je kliknite i onda si natipkajte neki link sami ak ste od akcije. pasijansdotcom ili nekaj.

Od njeg navek šljapim na tur
Trebal sam ovo pisat u sredu
Da mi se rimuje sve po redu
A ne ovak jebenti „rtak“
Kad je taj nekom bil ortak
Saću da ga streljam
I na Favorit se otpeljam
Sam da počoham tijelo boli
Kurac, nema tople vode
Bum se opral kod njih doli

imam još pol kave.
i rado bih divanio malo, eventualno i umjereno o pjesmi "daj mi te tri riječi ljubav puding sreća"


Link

In the shivery spot
Once the cocoa is gone
By the slippery slope
On a moss covered stone
In the valley so deep
Funny monsters just sigh
As they aprroximate sunset
By the morsel of sky
And once it gets dark
Crawl back in your eye

It is there that I wait
Near the birch by the lake
For the words that you utter
Once no longer awake
For I may have grown old
And I may have grown wise
But the monsters are few
In my blue aging eyes
And I dare not sleep far
From their soothing smiles

Should the river be rolled up
Packed ready to go
Fore the lovely dark woods
Get covered by snow
And you wake up aching
Parched, dizzy and low
Asking to get paid
I might answer no
Not all monsters are fun
And you need not know
The ones that are bleak
And feed on the snow

I care not to measure
How well you nurse sorrow
I dare not imagine you
Come tomorrow
Reduced to the lives
That you beg, steal or borrow
I can spread you a meadow
And I can dream you a lark
Even build you a fire
If I borrow your spark
But no longer bleed colour
Once it gets dark

Kad je cvat opao s divljih šljiva, Zmija je priznala Strah. Položila je Strah pred noge Medvjeda i zatim ponosno podignula pogled. Medvjed je nekoć bio učitelj i oholost utočište u njemu nije nalazila lako i nije ga nalazila često. Pažljivo ga je zagledala i zadovoljno zanjihala glavom. Kasnije ga je pozvala da pogleda neke slike iz prošlosti i neke sasvim svježe. Gledao je kako omata dugo tijelo oko upravljača tri motocikla i vozi paklenim tempom. Gledao je slike ozljeda. Lakih i teških. Gledao je kako se ovija oko onoga što je odlučila čuvati, upliće se u tkanje i priječi raspadanje.

-Znaš li što je potrebno za Hrabrost?, pitao je Medvjed, zadivljeno gledajući slike junaštva.

Zmija odsutno skrenu pogled sa slika na Medvjeda i poče mu se nježno ovijati uz prednju nogu ka vratu, a zatim izvi glavu i zagleda se u okrugle medvjeđe oči.

-Imaš li ti Hrabrost?, upitala je najzad.

-Nemam… odgovori mirno Medvjed.

-Smiješ li me dakle učiti što je potrebno za Hrabrost?

-Ne znam. - rekao je. – Ne znam smijem li. Zaista ne znam. Ali znam odgovor, bio sam tamo prije no što su Tigrovi dobili crte, prije Hrabrosti, nekoliko sam šala stariji od njenog oca.

Zmija nestrpljivo i razočarano kliznu Medvjedu uz vrat i zaputi se preko leđa. Medvjed je sporo koračao uz suhozid tražeći pogledom šparoge.

-Nisi toliko star. Ispričat ćeš neku priču koja te stavlja izvan i iznad Hrabrosti da ne bi priznao kukavičluk.

-Ne. Ta je priča zapisana davno i ispričana davnije, čitat ćeš je sama. Svidjet će ti se. Govori o žutom Tigru, o prvom Tigru i sramotnim crtama koje je stekao iznevjerivši dužnost Sudca. Pustimo je nakratko. Pogledaj svoj Strah i reci mi kako izgleda.

-Izgleda kao Zmija, rekla je tiho uz čupavo uho i, uživajući u bogatom krznu, dodala: -Nije li nepravedno da si tako topao, a nemaš Hrabrosti? Zašto je meni hladno kada je oko mene hladno?

-Zato što imaš Strah i Hrabrost. U priči o posljednjem žutom Tigru Strah je bilo ime kojim su zvali čovjeka kad su ga prvi puta ugledali, a Tigru je milošću velikog slona po imenu Tha jednu noć u godini udijeljena Hrabrost. Ja… nisam iznad nje, samo izvan nje. I ponekad zavidan što ne vidim Medvjeda kad se zagledam u Strah.

-Ja sam ti ponekad zavidna na krznu i ponekad vidim tvoje šale kad pogledam Strah. Moja je Hrabrost u vremenu i tkanju koje sam čuvala i kad samo časkom posumnjam da sam vrijeme i Hrabrost ostavila na svojem tragu čuvajući šale bude mi jako hladno. Topline koliko trebam za život čuva moja sjajna hladna koža i pitam se krije li tvoje toplo bogato krzno nešto hladno, neko klupko korozivnih šala koje grizu svoje repove u bezumnom premetanju.

Ovila se oko medvjeđeg bedra, uz rame, niz prsa. Prevrnuo se na leđa i gledao žensko oko, usne i rupicu na bradi. Zalazeće sunce je nisko nad prostranom livadom i blješti im u lica. Povukao se ramenom neznatno, tek toliko da mu veliko uho žutog psa koji im je sjedio uz noge baci sjenu na oči.

Zatim je uhvatio pištolj i skočio na noge. Ruka mu je trapavo zadrhtala dok je pucao. Bilo je to najbliže središtu mete okačene na velikom glogu na kraju livade. Najbolji pogodak danas. Dosljedno je gađala bolje od njega, izuzme li se taj slučajni pogodak. Šala. Šala je njegova kao toplo meko krzno. Hrabrost je njezina kao sjajna koža, kao Strah. Strah je ime za čovjeka. Od nekud valja krenuti. Poštujući tuđi strah od šale dok se šala ne razmota sa Straha barem toliko da malo češće nazre svoje lice. Čovječje, ne medvjeđe.

Čučnuo je uz nju i uzeo joj iz ruke unučić Badelovog pelina, otpio gutljaj gledajući oko koje se kolebalo između okomite uplašene crte željne toplog krzna i okrugle točke zjenice sužene zrakama na zalasku, željne krvi. Bolno je osjećao šalu kako mu u grlu divlja od želje da izvrgne ruglu velika početna slova općih imenica ne hajući za tamniju nijansu koju će strah dati njenim podočnjacima. Pritisnuo je usne uz izloženi vrat. Smislenije je imati vjere u krv nego u šalu. Ljudskije.

Link

istina je slijedeća. možete je tužit za stolkanje i tražit ristrejning order.

primio se posla
baš krvavo radi
na svojim makinacijama i palindromima
sve samo da ne čuje glas
što kaže da smo svi u biti sami

siroti profesor Pynchon imao je najbolje namjere
kad je spremio sve svoje Bunsenove plamenike
i okrenuo se igralištu u Petrijevoj zdjelici
gdje su stanice samci mahale šakama
na sve što činilo se lakim plijenom
prateći predstavu što dnevno divlja u prirodi
intuicija mu samo odjednom reče

svi smo mi u biti sami
i unatoč rezultatima njegovih studija
ono što je greškom smatrano bliskošću
bila je samo mitoza
a zašto neki nemaju milosti
dok su drugi bolno stidljivi
recite doktore, dajte mi brojčanu vrijednost
htio je samo doznati zašto

zašto se okupljaju u skupine po četiri
rasute kao milijarde spora
i samo puštaju da ih vjetar raznosi
kako djeca mogu biti tako zla
naš slavni doktor htio je da zna
svakodnevno kad bi se vraćao kući
prateći predstavu što dnevno divlja u prirodi
intuicija mu samo odjednom reče

svi smo mi u biti sami
i unatoč rezultatima njegovih studija
ono što je greškom smatrano bliskošću
bila je samo mitoza
pouzdano smrtonosne doze
nezadovoljstva uslijed osmoze
i zašto neki nemaju milosti
dok su drugi bolno stidljivi
doktore, recite neku brojčanu vrijednost?
recite mi razlog



(Andrija Tica, dviiljadse'me)

Ayrton Seneca i Alain Proust bijahu uglađena gospoda, uvijek spremni popiti šalicu kave samo da otvore bušotinu, klimajući glavama s puno krotkog razumijevanja za činjenicu da je naslov već natipkan a manijak pun punova. Mlađe nabrani kolni prilazi njuškali su oko njih poput napušenih pasa koje su gospodari odbacili zbog tipfelera, gajeći nade za topli dom pod zaštitom kolno usmjerenih mislilaca i kad me pitala ima li u Arizoni zlata mislio sam Arizona Dream Arizona Dream i ništa osim naslova nisam mislio pa sam pitao idemo li u Arizonu jer nema tako puste pustinje da ne bi ponudila baš ništa osim tuđeg naslova, a pustinje postoje i slane i u slanim pustinjama donesu brzi auto i idu brzo brzo i ravno ravno i činilo mi se da je to pravi rajski provod za raketnog lava koji se od zavoja ždere i teško spava no podcijenih galantnost intuitivnu što Nebrasku ponudi ko alternativu neupućeno, ni ne pomišljajuć kako je Boss arlaukao na onom ranču snimajuć na šest kanala usamljeno arlaukanje puno zavoja i flastera a u nenebraski, dakle Braski, živjelo se fer i njegovalo jastvo i jedinstvo i iz knjige o poliester testerom se izrezivala ester da zapliva prsno dok uz bazen čuči Mordekai pazeć da eunusi ne svrgnu kralja i iz ljubomore mu ne odrežu paušal poreza gadan i da Haman aman ne osmisli konac taman sa silovanjima i rezanjima grla, s divljim šljivama na samom rubu svijeta s kojeg se može pasti mimo slonova i umornih drevnih očiju kornjače u želji da se od jačeg nađe jače i da se plače kad lav postane mače. Guraš glavu u najlonsku vrećicu. Tako miriše moja domovina. U svemiru najlonske vrećice osjeća se nešto vrlo skladno. Svježa ljutina. Resko u toplom i tmastom. Ljuto je vruće. Što ako je ljuto nešto sasvim zeleno što puca poput svake sočne paprike, hrskavo, lomljivo, a u vrućini ljutosti koju nosi? Svježe je hladno, svježe je mentol, ljuto je zapara, topla magla i znoj, ovo je spojeno drugačije, ovo ne može tako, ovo je nepoznato, ovo me tjera da se smijem koliko je strano, da pružim ruku kao da vunzemljaki izlaze iz letećeg tanjura i kažem kao američanin koji misli da govori univerzalni svemirski jezik kad razdvoji na slogove dobar dan, mi smo sa sjevera, dobar dan neobična hrano.

Danas su pokopali Antona. Stariji seljani su pod čempresima govorili o sijačicama koje mogu uzbrdo, jajima u bunarima, solarnim ćelijama, vizitkama i automobilima kojih je mnogo a nekoć ih nije bilo. Pop je rekao da nam bog vidi u bubreg. Prošetao sam do grobova obitelji žmirkajući na popodnevnom proljetnom suncu i otklanjajući slike endoskopskog boga idiličnim uspomenama. U selu vlada epidemija boleština od kojih se šepa. Činilo mi se da svaka druga osoba šepa. Mnogi su bili stari i šepali, ali mnogi su bili mladi i šepali bez štapova. Eksplozivna mala brkata nonica nije bila sigurna čeka li je Slavko da je odveze s groblja natrag do sela, sjedišta u mom autu bila su dosta antabusna za nonice u crnini, donekle uslijed moje lakomislenosti i olakog odabira žutog bačenog šteneta kraj kontejnera u snijegom prekrivenom Zagrebu neke davne godine. Sinoć sam slušao plač preko telefona i mislio o dokazima junaštva i osteoporozi logike. Ako je živa, vjerojatno se vuče po trbuhu prebijenih nogu. Vjerojatno je nelogično što je zamišljam kao psa ali to su zaostale mrvice prošle misli. Volio bih ti pritisnuti ruku raširenih prstiju negdje u visini sredine leđa tako da svaki prst utone onaj djelić milimetra, niže od lopatice ali ne prenisko gdje pokreće libido, u ekvinociju ti, točci trajanja, sekundama trajanja prije no što kliznemo u zimski razum ili sočnu ljutu papriku ljeta. Ponekad se čini da sam živ bio vrlo davno ali znam da iz oka kornjače uvijek viri grohot dok prolijećem. Proljećem do Braske, Korni. Hvaljen Isus. Ne lašti toliko oklop, slonovi će uganuti nogu, ne vidiš li da je pola seljana već ozlijeđeno.

U stvari bih. Konobarici sise vise o točci. Kuca se pivom nekog vozača o moj dec mineralne. A duboko pod Nissanovim zastupstvom kanalizacija teče neonski plavo, tvore križeve i lete njome kao avioni, osvijetljeni iz dubine. Bež sam u ogledalu za njenim leđima, mislim o grubostima. Nitko od ostalih oko šanka ne djeluje tako grubo. Alkoholno crveni. Bradonjino blijedo kapilarno crveno, preplanulo crveno na mladcu bikovske šije, podbuhlosti im drže smiješak kao pernati jastuci, oči na sisama. Nasmiješiš se i počneš piti. Ne prestaješ dok jastuci ne podlože osmijeh i oči. Tupo je novo grubo, za sezonu proljeće ljeto.

Tomi je… neću o Tomiju. Htio sam o sporosti. O projektima i puštanjima. Htio sam reći nešto kao „moraš znati barem u koju rijeku spuštaš kanu“. Nezgodno je. U krivoj je rijeci čovjek učas vrlo kriv. Zna li za više od jedne prave rijeke, postaje li nebitno? Jesu li tad sve prave i krive a pletaće igle kliketaju užurbano, sitno i podsmješljivo i jedino gdje ih ne čujemo je mjesto na kojem smo samo očnjaci i pokislo krzno tmastog mirisa?

Baby… you can tell when it's shell. Znam pružiti jednu zanimljivu uslugu. Biti jastuk, da čuvam od zala alkohola teških droga i lake mjuze. Zatim udivljeno i gladno gledam njihov osmijeh na svom jastuku. Možda sam tada i sam nešto poput vecchie kojom je kamiondžija podložio osmijeh. Znam da rado udarim u osmijeh koji sam podložio kao kugla u čunjeve i iznova ga podlažem. Ramenom, zagrljajem koji prianja. Ništa nije linearno, ali u svakom smo krugu sve svjesniji detalja. Temeljna crta radnje nam više ne odvlači pažnju.

Hajde da pokušam još jednom leći. Ne bude li išlo idem raditi ptičje mlijeko da ti ne vraćam praznu jena zdjelu. Bijeli jastuci na nebu boje vanilije. Za kontrast u rajskom okruženju tegli ljute tucane i mljevene i svježe i mrvljene, ljute i masivne kao kugla za demoliranje. Kickstart i 406 do padobrana od snijega. Rottweileri oko palmi, jaglaci, maćuhice na prozoru kuhinje, skuter na terasi, kombinirke kraj francuskog prozora. Ažurirao sam satelitske karte.

Gecko je zatvorio umornu loptu u nabranu kožu.
Uz jedan od južnih ulaza trgovačkog centra djevojčica golema dupeta najzad je naprosto propala na svoje šiljate pete. Sezale su joj gotovo do koljena, zaključila je. Doduše, prvo je prigušeno kriknula, zatim se malo zbunjeno meškoljila i sad se već smiješila. Vi… ne biste vjerovali što sam vidio. Ha? Bojni brodovi u plamenu kraj Oriona? Ne. Iako… vrijedi pamtiti da ljudi pristrano tumače riječ „neljudski“. Istina je da ću uzjahati vašu radost, ali ne oklijevam platiti dugove. E, a znate li koja je najtužnija ljubavna priča svih vremena? Ono kad bi Clark karo novinarku koja pada kroz prozore, a zna da bi joj, jelte, štetilo zdravlju. Gledam kako tamo na zapadu ljeska udaljeno more. Tamo malo lijevo jedan želi jesti sunce. Odveo nas je do Legena gdje bivaju zmije, ali još je hladno. Da se debeli ne prežderava tolko garant bi već bilo proljeće. I ono nije bila božikovina. Male kokoši toliko cvrkuću da zvuči poput kiše na crijepovima. Cvrkut rominja. I could use a hostile Titan. Or be used by kittens. Od ostalih vijesti, umro je Mike Hossack. I vidio sam kućicu od blata. It's Shire, Sire. Mjesto magije. Maslinastozelene, mirisne, posoljene morem. Bambus se povija. Kamen tuguje za krhotinama. Ljudi se više od ičega raduju svakom tragu snage u drugima, a ipak, pa ipak, moraju se častiti u zalogajima, u ritmu, da se ne spotaknu, da se ne udave uzajamno, jer glazba nije Bixova nepostojeća ibernota i ples nije najboljiji korak. Odoh malo do Pazina ugasiti pluća dok se Meksikanci s noževima izvuku ispod kreveta.


Link

Sretan vam dan žena
Od vas boljeg spola nema
Vi ste meni stvarno super
I Klara Zetkin
I ona laburistica Yvette Cooper
Meni dođe da vam svima cvijeće
Ničim izazvano a nije još ni proljeće
Vi imate sise a ja nemam
Zato vam panegr...ir... hvalospjev spremam
Vi ste čudesne jer rađate i sve
Samo su mi bezveze one kaj vele ne
Ja mislim da njihov nek je neki drugi dan
Ak se ne daju volit nek odu van
Al dobro, ostalima su oči poput zvijezda
Mozak još spava al radi žlijezda
Zato je ovo iskrena pjesma
Moja je ljubav nepresušna česma
Nešto nešto Redžepova Esma
To su sad tri u rimi a trebo sam dva
Ma mrak ste jebo vas ja

evo imam i neke komentare da ne morate tipkat na svoj dan:

Svaku koju sam voleo jos uvek volim jer Ljubav je jedino!!! koje traje i trajace vecito, jer je od Boga dato jer je i njegova ljubav bezkonacna gde skazaljke sata vecito stoje i ne idu dalje nego ostaje u vecnnoj ljubavi prema nama
I am and always will be in LOVE!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!­!!!!!!
begora4 1 month ago

Lepota ove pesme vodi do suza koje gase zednu ljubav koja traje do vecnosti
I AM IN LOVE!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
begora4 2 months ago

Koliko lepote u svakoj noti..Sreća-to je majčina ruka,jastuk na kojoj spava njena proseda glava..
TheKisna111 3 months ago