otrovni web log..

Već par dana primjećujem kako susjedov crni mačak izbjegava ukrstiti put samnom. Stane sa strane i čeka da prođem. Danas sam mu iz sačekuše, nespremnom i iznenada, za zajebanciju presjekla putanju. Lijepa se beštija namrštila zabrinuto me gledajući. Onda je preko volje tri puta pljunuo i promrmljao nešto o lošoj sreći. Nije da brinem ali...

Najviše volim ovo vrijeme pred pol noći. Sjednem nakon cijelog dana na balkon, sama sa sobom, (I par rekvizita da scena ima malo glamura ), pa zurim u nebo,pa u zvijezde, pa u oblake isto zurim, pa malo po sivoj masi pretresem što sam napravila... pa se u pretresanju sjetim što nisam napravila ... pa se pitam hoću li i na osobni sprovod zaboraviti, pa pomislim kako bi to bilo cool ali vjerojatno ću zaboraviti da bi to bilo cool

Za sve one koji povremeno,često ili stalno škicaju moj profil...kad fotkam more nisam se utopila,kad objavim fotku s bocom vina nisam se ubila od alkohola ( dobro podnosim alkohol i mogu popit dvije boce ) kad napišem da me boli k,ne boli me jer ga nemam..kad kažem da mi se omaklo nije..znači dobro sam,uvijek..e da...a posebno tebi...kad kažem da sam u krevetu..Ne treba ti ttx da provjeris ;)
Eto ljudi...moji statusi nemaju veze sa mojim stanjem..onaj tko treba znat kako sam zna..u svim ostalim situacijama dignut ću bijeli zastavu...eh da....inače sam još luđa,emotivnija i često prijeđem granicu ludila...stresno je živjeti uz mene ....

Helou ...Ako neko ima za posudit, trebala bih sljedeće naslove:
„ Beskrajni dani – teorijska riješenja primjenjiva u praksi“ ; „Kako se sastaviti sama sa sobom“ ; „Osnove svođenja kućanskih poslova na minimum“....ne! pardon, ta mi ne treba, to sam kolokvirala....ali treba mi zbirka zadataka sa riješenjima „Problemi nepopeglane robe“ i udžbenk „Zaspati, a ne Osnesvjestiti se - osnove“
U slučaju da netko drži tečajeve na zadane teme, jako sam zainteresirana, malo me muči vrijeme no mogla bih to ugurati recimo između 03 i 5.30. Sati.
Evo. Fala.Unaprijed. A ne unazad.

U životu postoje tri zlatna pravila. Ni u kom slučaju nemoj čekati one što te uporno zavlače. Očekivati od onih što konstantno odgađaju. Voljeti one kojima si vječno rezervna uloga. Budi glavna. Budi smisao. Budi sreća. Ili idi, nemoj biti ništa.

U strastvenu mržnju može se pretvoriti samo strastvena ljubav. Ništa mlako, ništa osrednje, ništa nježno ne može biti uzrokom nečeg tako velikog kao što je mržnja. Znate na što mislim, gledali ste The War of the Roses.
Točno to desilo se nama. Razlike koje su nas spojile, nesuglasice koje bi završavale divljanjem u spavaćoj sobi ...sve se pretvorilo u bezdan od kojeg nas je dijelio samo korak. Desio nam se taj korak, meni se desio, pred koji dan kada sam ponovo zbog njega probdjela noć. Negdje pred jutro odlučila sam pustiti s čvrsto vezanog lanca onaj mali sociopatski dio mene i šapnula u mraku : „Ubit ću te.“
Zastao je. Način na koji sam to izgovorila - miran, staložen, jasan – način tako neprimjeren meni, bio mu je dovoljan da shvati kako nije riječ o praznoj prijetnji. Bilo je to obećanje. I ispunila sam ga.
Večeras. Sve je počelo sitnim zanovjetanjem kojem se nije naziralo kraja, pa se nastavilo onim odvratnim podbadanjima i ubadanjima tamo gdje sam ranjiva i otkrivena...mislio je da se ponovo može poigravati samnom. A ja sam strpljivo šutjela i čekala, čekala i šutjela. I onda se ukazala prava prilika. Bio mi je dovoljno blizu i udarila sam najjače što sam mogla. Udarila sam naglo, neočekivano i precizno...I to je bilo to.
Na mojoj nadlanici je ostala je poveća krvava mrlja koju još nisam isprala. Naslađujem se gledajući u nju, uostalom, to je moja krv.
A ostaci gada koji mi je zavrtio glavom lažući mi o predivnoj ljubavi koju ima za mene ali ju teško pokazuje...ma daj!...Njegove ostatke isprat ću vrućom vodom, sapunom ugodnog mirisa i neutalne ph vrijednosti, potom mjesto uboda, kao i toliko puta do sada, namazati sa nekim umirujućim gelom.
A on...njega se više neću spomenuti, niti mu upaliti svijeću za pokoj duše.
Uostalom, tko zna imaju li komarci uopće dušu? Ovaj moj je nije imao.
:)

Kad sam mu prije, a ima sada već pola godine rekla" Odjebi, ne trebaš mi." znala sam da griješim. Al' takva mi je naopaka narav tvrdoglava da ne bi povukla to ni mrtva! Pa sam se inatila. Počeo se inatiti i on i...malo po malo , razišli smo se kao da nismo bili najbolji par na svijetu - zaljubljeni jedno u drugo preko ušiju.
Fali mi...užasno mi fali. Do te mi mjere fali da bi sad bi čak i mogla protiv sebe i kontra vjetra koji sam sama podigla, ali u međuvremenu tog inaćenja sve se izmijenilo i ja više nemam pojma kako se vratiti na staro, kako mu se umiliti, da dođe ranije, da me pusti k sebi...Nemam pojma. Ako ga negdje sretnete, recite mu da sam ga željna.Mog jedinog, mog najdražeg, mog osmosatnog sna.

"Mašta se od uvijek smatrala boljom od stvarnosti, ali je li moguće da stvarnost nadmaši bajku koju većina žena želi? Da. Ako si pronađeš pravu osobu, stvarnost tada nadmašuje maštu, jer je stvarnost. Ljubav koja je prikazana u bajkama ili tvoja zaljubljenost se može promatrati kao posebna, izvanredna. Ali stvarna, strastvena, intimna, predana ljubav se ne može.

Kako se u ljubavi osjećaš (ako je s pravom osobom) tada ljubav ostaje dio koji je izvan svemira.

Nekada sam i ja bila jedna od “tih djevojaka.” Onih koje sanjaju da dožive “tu ljubav.” Ljubav u kojoj te popularni bogataš pita hoćeš li mu biti pratnja na maturalnoj, a staklena cipelica savršeno odgovara tvojoj nozi. Ali moja je stvarnost drugačija. Otišla sam na fakultet i nisam susrela tajnog princa u mom znanstvenom laboratoriju. Nisam više jedna od “tih djevojaka”, niti to želim biti.

Prijatelj mi je jednom savjetovao da potražim svog savršenog princa iz bajke u moru muškaraca koji me okružuju. Očito je da ta njegova ideja nikada ne bi uspjela, jer u stvarnom životu, savršenstvo ne postoji, niti treba postojati. Moj “savršeni” muškarac ima nedostataka, jer on ne treba očekivati da ću ja biti savršena princeza. Savršenstvo nema ukusa i monotono je. Greške su ono što drži odnos na čvrstim nogama. Svaki dan je nova pustolovina ispunjena i srećom i šlagom i nervoznim izjavama, ali greške se sastoje od ljubavi prema nečijim nesavršenostima.

Prinčevi proizlaze iz istih bajki (visok, taman i zgodan). Njihove osobnosti su pisane tako da ih svaka djevojka, žena želi pokraj sebe. Svaka bajka, ljubavna priča slijedi isti put. Lako je predvidjeti što će se sljedeće dogoditi u bajci – živjeli su sretno do kraja života…ali slučajnosti života čine putovanje uzbudljivim. Ja želim napisati svoju priču, a ne živjeti ono što je netko drugi napisao. Ne želim živjeti ista sjećanja koje svaka djevojka želi. Želim da su moja sjećanja samo moja. Ono što nitko drugi neće doživjeti.

Ne želim frajera koji je desetka, koji živi u dvorcu i koji me obasipa gestama koje je pronašao na netu.

Želim muškarca pored sebe s kojim ću znati što osjeća za mene. Želim muškarca pored kojeg se neću osjećati neugodno ako mu prva nešto napišem. Koji uživa u razgovorima sa mnom. Hoću muškarca koji će me nasmijavati i pored kojeg ću se osjećati sigurnom. Onaj pokraj kojeg ću moći biti spetljana, pomalo nespretna, luda i vesela.

Želim osobu za koju ću reći da je on najbolja osoba koju sam mogla poželjeti i da sam pored njega ja, potpuno svoja. Onog koji će me inspirirati i motivirati da rasturim u životu. Moj princ će biti onaj koji će biti uz mene i kada sam loše i kada sam sama sebi ružna i kada svoju sreću mogu podijeliti s njim.

On možda i ne ispadne poput princa s mačem koji se bori protiv zmaja, to ću ostaviti za knjige i filmove. Ja sam spremna za njega i kada hrče i kada prdi i smrdi mu iz usta i kada se ljuti i nervira i kada se posvađamo i pomirimo. Sve će to potvrditi moje osjećaje i lojalnost prema toj osobi. Voljeti nekoga zbog njihovih dobrih osobina, može svatko, a voljeti nekoga u cijelosti je snažna vodilja jednog odnosa.

Svatko ponaosob bira ljubav kakvu želi u životu živjeti. Ja biram stvarnost.

A osim toga, mogu se spasiti od ljutih vještica i zastrašujućeg zmaja. Hvala lijepo..."

" Ogorčenost zna biti zajebana. Uvuče ti se pod kožu, kao krpelj, pa dobro moraš paziti u kom trenu čupnuti i izvući je van. I moraš paziti da izvučeš sve. Moraš paziti da nije pustila otrov. Jer ako otrov ostane, on ubija, polako i bolno. I tu nema milosti, tako je odlučila majka priroda. A ona nas ponekad sastavi od čudnog genetskog materijala u kojem u dnk obične, prosječne djevojke, stavi neki obrambeni mehanizam, pa se taj „bitch mode“ – gen hladnoće i nezainteresiranosti, pojavi i kad treba i kad ne treba. Za zadnji susret, nisam sigurna je li alarm bio lažnjak ili je došao u pravom trenu? Svejedno ionako.


Znam samo da mi je prišao. Sa samouvjerenim smiješkom. Imao je neku dozu šarma koju osjetiš na prvu, dobru spiku i ležeran stav. Mirisao je tako dobro da sam skoro spustila gard, ali negdje na pola naše prve i vjerojatno posljednje kave, nešto se u meni sledilo. Možda zbog ambijenta koji me toliko podsjetio na Njega. Možda zbog nekoliko fraza koje su me zapekle kad su sišle s usana mog simpatičnog, novog susjeda, možda samo zbog straha… ali sledila sam se. Prestala sam biti, simpa cura iz susjedstva.

Podigla sam zid. Popila kavu, više uopće ne slušajući o čemu priča. Ispričala se obavezama, dok je njegovo pitanje o sljedećoj kavi, ostalo visjeti u zraku. Nisam ga odbila, nisam ni pristala. I čak to ovog puta nisam učinila namjerno. Nije bilo igračice u meni, ali je bilo žene koja sluti da je naletjela na igrača. Ne zlobnog, ali opasnog. Preopasnog za nekog tko liže stare rane.

Ta kratka šetnja kući bila je obilježena pitanjima, zašto ikoga više pustiti blizu? Zašto sam uopće pristala na kavu? Zar mi fali razgovora? Ne fali… imam dovoljno ljudi oko sebe s kojima mogu rastezati svoju dušu u nedogled. A onda sam shvatila, da to ne radim. Ili kažem da sam loše i povučem se ili kažem da sam dobro i nađem temu koja nema nikakve veze sa mnom, samo da ne bih trebala samu sebe analizirati. Čak ponekad i pustim da nešto pobjegne, tek toliko da čujem dobronamjernu kritiku. Jer s njima se dobro nosim i one me vrate u tračnice hladne kučke.

Biti kučka, najteže zanimanje na svijetu. Ne slamam srca, jednostavno ih ne doživljavam, a to je mnogo, mnogo gore. „Ti sama sebi uskraćuješ sreću.“ – kaže neki glas u mojoj glavi. „Možda.“ – odgovaram mu, ali tako se osjećam bolje i sigurnije. „Ne možeš zauvijek igrati na sigurno.“ – vrati se taj mali, iritantni glas razuma. I znam da ne mogu, ali još dugo, dugo hoću.

Ako nisi spremna biti povrijeđena, nemoj se upuštati u ništa. Da zvat će te kučkom, kao što zovu i mene, ali vjeruj mi bolje je tako nego da te lome dok si još polomljena.
Živi po svojim pravilima, iako se na prvu čini da je netko od suhog zlata, ako imaš potrebu pobjeći – bježi. Nema ništa loše u tome da budeš oprezna i samo svoja. Ako je zaista zlatan, neće prestati sjati i neće samo tako odustati od tebe.
Živi za sebe i živi za nešto. Ne moraš cijeli svoj život, živjeti za nekog – drugog. Zašto i bi? U ovom beskrajnom svemiru u kojem je naša egzistencija, tek treptaj oka, imaš svako pravo biti sama sebi u fokusu onoliko dugo, koliko ti to odgovara.
Ako odlučiš biti igračica, zapamti da to ima svoju cijenu. Trebaš biti ledeno hladna i dobro upoznata s pravilima igre. Moraš znati da ona ima svoje prednosti, ali i posljedice. U toj igri zaboravi ljubav i svadbena zvona. Ako ideš za time, biti igračica nije nešto u što se trebaš upuštati. Igrati ovu igru znači, uvijek moći otići, uvijek prerezati, bez trunke žaljenja. Znači da je seks isključivo seks. I da ni u jednom trenu nema nijedne emocije.
Biti igračica znači nazvati ga nakon što si otišla, dogovoriti kavu i zatim se ne pojaviti, a onda mu navečer pozvoniti na vrata s raspuštenom kosom i blagom šminkom, u ležernoj odjeći koja ne otkriva mnogo ali golica maštu i zaboraviti da si dama. Znači ušetati u taj stan mrtva hladna i uzeti po što si došla i dok on misli da će se taj susret ponoviti, poljubiti ga u obraz i reći – „Bilo je lijepo dok je trajalo, možda jednom opet. Hvala mili.“ Okrenuti se i otići, jednako kao što si i došla. Po strast, ne po ljubav.
Ljubav je nešto što se ne uzima, ona se daje… i za nju, treba vremena. I zato razmisli, jesi li djevojka iz susjedstva, igračica ili kučka? Sve zajedno, jednostavno ne možeš biti. "

Izbrisan..

Kako divan osjećaj. Srce ispunjeno do maksimuma. Smiraj u duši.

Zasluženo!
Zaslužila sam da me ne dotičeš, zaslužio si da si zaboravljen. Obrisan. Zamijenjen. Nevažan.
Divan sunčani dan, naočale, ti i ja na 10m udaljenosti… Oči ti vidjela nisam, pogled me nije presjekao, glas nisi izustio.
Tišina, pozdrav uz podignutu ruku.
Kao stranci.
Danas su samo moji koraci odzvanjali sokakom, ponosni i sretni. Ti si stajao, prikovan u mjestu i gledao kako se mimoilazimo. Kao nikad.
Danas je Riječina žuborila glasno, kao da priča našu priču. Kao da nam nešto govori, kao da nas prisjeća što smo imali.
Ali mene ne dotiče.
Imali smo, bacili u rijeku, zaključali lokotom na mostu.
Što smo tražili, dobili smo.
I ponavljam, vrijeme ne liječi rane. Vrijeme nam daje prostor da vidimo koga smo imali pored sebe, za koga smo živjeli i da li je taj neko sve to zaslužio. Vrijeme nam pruža priliku da se probudimo iz lijepog sna vrativši se na javu; da na vagu stavimo postupke, saberemo utiske, shvatimo koliko vrijedimo.
I da taj neko ne vrijedi.
Eto tako, preko noći okrenemo leđa osobi s kojom smo željeli sve a dobili ništa.
Veliko ništa, u tom trenutku. Ali vremenom shvatimo da smo dobili sve.
Zatvorimo jedna vrata, a druga se širom otvore. I ne nude samo ljubav već i zadovoljstvo, poslovne uspjehe, zahvalnost, sreću, pregršt iskrenih prijatelja, gledajući na život kroz ružičaste naočale kroz koje sam te danas gledala.
I kroz koje od danas gledam cijeli svijet.
Sretna, nasmijana, ispunjena životom.
Zasluženo.

"Želim staromodnu ljubav kojoj stvari idu polagano, gdje nećemo odmah u najveću brzinu. Želim ići na spojeve, želim razumjeti osobu i slušati njene priče, gledati kako se ponaša uživo, a ne na internetu.

Želim da me netko pozove na pravi spoj, a ne na „idemo se družiti“ spoj. Želim provoditi sate spremajući se i plešući u sobi s prijateljicama. Želim da dođe po mene i da imam leptiriće u trbuhu dok idem prema njegovom autu.

Želim sjediti s njim u restoranu i ozbiljno razgovarati o važnim stvarima. Ne želim slušati tračeve niti pričati o najnovijim trendovima. Želim razgovarati o životu i otkuda dolazimo. Želim slušati što mi ima za reći dok sjedi preko puta mene i želim da on isto to radi za mene. Ne želim se natjecati za pažnju s njegovim mobitelom.

Želim da kasnije idemo u šetnju jer je večera prošla jako dobro. Želim hodati pored ulične rasvjete, smijati se i osjećati se punom nade. Želim da me odveze kući i otprati do ulaznih vrata. Želim osjećati onu nervozu i uzbuđenje oko toga hoće li me možda poljubiti prije odlaska, bez očekivanja da provedemo noć skupa i odmah se prebacimo u veću brzinu.

Ali više od svega ovoga, želim da stvarno kaže ono što misli kad me doveze. Želim da bude iskren je li mu bilo zabavno i želim da to stvarno i misli misli ako kaže da će me nazvati ili vidjeti ponovno.

Ne želim danima čekati i nadati se da će mi poslati sms poruku ili napisati o meni nešto na društvenim mrežama. Želim da me nazove; želim čuti njegov glas. Ne želim igrice, ne želim pravila, želim iskrenost i želim da bude izravan sa mnom.

Ako sve prođe dobro i on se javi, želim staromodnu ljubav. Želim da dođe i iznenadi me cvijećem i želim da mi pridrži vrata jer se to tako radi. Ne želim puno darova, ne trebam status u vezi na Facebooku, samo želim nekog izravnog i iskrenog. Nekog zbog kog se neću preispitivati voli li me i želi li biti sa mnom."

Želim da mi donese nešto kad sam bolesna. Želim nekog tko će planirati izlete o kojima ja neću ništa znati. Želim nekog tko će raditi romantične sitnice za mene jer su te sitnice najvažnije.

Želim nekog tko će se boriti za nas kad stvari postanu teške, a ne otići. Želim nekog s kim mogu razgovarati o našim problemima. Želim nekog tko neće samo ustati i otići jer su problemi neizbježni, ali uvijek se može naći rješenje.

I osim svih želja koje imam, imam puno ljubavi u sebi koju želim dati.

Želim mu napraviti jutarnju kavu i doručak. Želim ga iznenaditi romantičnim gestama jednako kao što želim da i on mene. Želim brinuti o njemu kad je bolestan. Želim mu pisati porukice na papiru i zvati kad ga nema. Želim raditi još više toga za njega nego što očekujem da on radi za mene.

Želim nekog tko želi ljubav kakvu su imali naši bake i djedovi jer – ono što sam od njih naučila je – da su oni uspjeli.

"Vidiš, ne treba se plašiti rastanaka. Moramo ih prihvatiti kao normalno dešavanje. Običan kraj u neobičnom trenutku. Postoje raskidi, poslije kojih ti bude bolje. Shvatiš da si sve vrijeme bio jedina strana koja se trudila.


Noćima sjedila u zamračenom uglu sobe i molila Boga za spas. Spas čega? Ljubavi koja nikada nije ni postojala. Jer, da je bila, ne bismo kasnije plakali. U ljubavi nema suza, osim onih slučajnih – radosnica. Nema patnje. Nema jedenja sebe iznutra. Nema nezgodnog osjećaja u grudima. Ljubav je smijeh. Borba dvoje ljudi protiv ostatka svijeta.

Tu nema mjesta za međusobne laži, prevare ili namjerno nanošenja zla. Ništa ne boli čovjeka tako jako, kao kada mu neko najbliži sruši snove. Tu sve padne. Čovjek se polomi na hiljadu djelića. Ma na milion i još više. Zato, ne plaši se rastanka, strahuj od življenja u bolu. Jednom kada umreš, poslije ti umiranje postane navika. Ubijaš sam sebe, tražeći ono čega nema.

Nikada ne možeš naći u površnim ljudima, duboku emociju. To je isto kao kada da tražiš pažnju od pohlepnih. Stid od besramnih. Vrijeme od ograničenih. Zar je moguće dobiti sreću od onih koji ne znaju šta je sreća? Nemoguće je. Zbog toga i kažem, ponekad moraš otići. Lako je naći vodu u pustinji, zlato ispod zemlje, sunce na oblačnom nebu.

Teško je naći čovjeka u nečovjeku"

Zanima me što Vi dragi moji blogeri ..a i svi ostali..mislite da li se lopov odmah isti dan vrača na mjesto zločina iako je tamo "navodno" bio uhvaćen i naravno trpi posljedice..a i dobiti će navodno zasluženu kaznu zbog toga ? Uz napomenu da sam ja sam još mlada i neuka pa neke stvari ne razumijem..

Za jutro mi rezerviraj jedno tvoje ‘volim te’, pospan pogled, razbarušene misli i poljubac u čelo. Ostaću nekoliko života u njemu.. Iskreni poljubac u čelo smatram važnijim od seksa..