otrovni web log..

Kako divan osjećaj. Srce ispunjeno do maksimuma. Smiraj u duši.

Zasluženo!
Zaslužila sam da me ne dotičeš, zaslužio si da si zaboravljen. Obrisan. Zamijenjen. Nevažan.
Divan sunčani dan, naočale, ti i ja na 10m udaljenosti… Oči ti vidjela nisam, pogled me nije presjekao, glas nisi izustio.
Tišina, pozdrav uz podignutu ruku.
Kao stranci.
Danas su samo moji koraci odzvanjali sokakom, ponosni i sretni. Ti si stajao, prikovan u mjestu i gledao kako se mimoilazimo. Kao nikad.
Danas je Riječina žuborila glasno, kao da priča našu priču. Kao da nam nešto govori, kao da nas prisjeća što smo imali.
Ali mene ne dotiče.
Imali smo, bacili u rijeku, zaključali lokotom na mostu.
Što smo tražili, dobili smo.
I ponavljam, vrijeme ne liječi rane. Vrijeme nam daje prostor da vidimo koga smo imali pored sebe, za koga smo živjeli i da li je taj neko sve to zaslužio. Vrijeme nam pruža priliku da se probudimo iz lijepog sna vrativši se na javu; da na vagu stavimo postupke, saberemo utiske, shvatimo koliko vrijedimo.
I da taj neko ne vrijedi.
Eto tako, preko noći okrenemo leđa osobi s kojom smo željeli sve a dobili ništa.
Veliko ništa, u tom trenutku. Ali vremenom shvatimo da smo dobili sve.
Zatvorimo jedna vrata, a druga se širom otvore. I ne nude samo ljubav već i zadovoljstvo, poslovne uspjehe, zahvalnost, sreću, pregršt iskrenih prijatelja, gledajući na život kroz ružičaste naočale kroz koje sam te danas gledala.
I kroz koje od danas gledam cijeli svijet.
Sretna, nasmijana, ispunjena životom.
Zasluženo.

super...

(zasluženo..)

poučno-iskreno-točno!

susjeda ......znaš ti pisati ..:)
nekako po mom guštu i poimanju ...
:)

Odlično :) A jednom ćeš se potpuno prestati baviti i promišljanjem o tome...potpuno slobodna od bilo kakvih očekivanja od drugih..a pogotovo od sebe :))

Jednom ne tako daleko :)