otrovni web log..

" Ogorčenost zna biti zajebana. Uvuče ti se pod kožu, kao krpelj, pa dobro moraš paziti u kom trenu čupnuti i izvući je van. I moraš paziti da izvučeš sve. Moraš paziti da nije pustila otrov. Jer ako otrov ostane, on ubija, polako i bolno. I tu nema milosti, tako je odlučila majka priroda. A ona nas ponekad sastavi od čudnog genetskog materijala u kojem u dnk obične, prosječne djevojke, stavi neki obrambeni mehanizam, pa se taj „bitch mode“ – gen hladnoće i nezainteresiranosti, pojavi i kad treba i kad ne treba. Za zadnji susret, nisam sigurna je li alarm bio lažnjak ili je došao u pravom trenu? Svejedno ionako.


Znam samo da mi je prišao. Sa samouvjerenim smiješkom. Imao je neku dozu šarma koju osjetiš na prvu, dobru spiku i ležeran stav. Mirisao je tako dobro da sam skoro spustila gard, ali negdje na pola naše prve i vjerojatno posljednje kave, nešto se u meni sledilo. Možda zbog ambijenta koji me toliko podsjetio na Njega. Možda zbog nekoliko fraza koje su me zapekle kad su sišle s usana mog simpatičnog, novog susjeda, možda samo zbog straha… ali sledila sam se. Prestala sam biti, simpa cura iz susjedstva.

Podigla sam zid. Popila kavu, više uopće ne slušajući o čemu priča. Ispričala se obavezama, dok je njegovo pitanje o sljedećoj kavi, ostalo visjeti u zraku. Nisam ga odbila, nisam ni pristala. I čak to ovog puta nisam učinila namjerno. Nije bilo igračice u meni, ali je bilo žene koja sluti da je naletjela na igrača. Ne zlobnog, ali opasnog. Preopasnog za nekog tko liže stare rane.

Ta kratka šetnja kući bila je obilježena pitanjima, zašto ikoga više pustiti blizu? Zašto sam uopće pristala na kavu? Zar mi fali razgovora? Ne fali… imam dovoljno ljudi oko sebe s kojima mogu rastezati svoju dušu u nedogled. A onda sam shvatila, da to ne radim. Ili kažem da sam loše i povučem se ili kažem da sam dobro i nađem temu koja nema nikakve veze sa mnom, samo da ne bih trebala samu sebe analizirati. Čak ponekad i pustim da nešto pobjegne, tek toliko da čujem dobronamjernu kritiku. Jer s njima se dobro nosim i one me vrate u tračnice hladne kučke.

Biti kučka, najteže zanimanje na svijetu. Ne slamam srca, jednostavno ih ne doživljavam, a to je mnogo, mnogo gore. „Ti sama sebi uskraćuješ sreću.“ – kaže neki glas u mojoj glavi. „Možda.“ – odgovaram mu, ali tako se osjećam bolje i sigurnije. „Ne možeš zauvijek igrati na sigurno.“ – vrati se taj mali, iritantni glas razuma. I znam da ne mogu, ali još dugo, dugo hoću.

Ako nisi spremna biti povrijeđena, nemoj se upuštati u ništa. Da zvat će te kučkom, kao što zovu i mene, ali vjeruj mi bolje je tako nego da te lome dok si još polomljena.
Živi po svojim pravilima, iako se na prvu čini da je netko od suhog zlata, ako imaš potrebu pobjeći – bježi. Nema ništa loše u tome da budeš oprezna i samo svoja. Ako je zaista zlatan, neće prestati sjati i neće samo tako odustati od tebe.
Živi za sebe i živi za nešto. Ne moraš cijeli svoj život, živjeti za nekog – drugog. Zašto i bi? U ovom beskrajnom svemiru u kojem je naša egzistencija, tek treptaj oka, imaš svako pravo biti sama sebi u fokusu onoliko dugo, koliko ti to odgovara.
Ako odlučiš biti igračica, zapamti da to ima svoju cijenu. Trebaš biti ledeno hladna i dobro upoznata s pravilima igre. Moraš znati da ona ima svoje prednosti, ali i posljedice. U toj igri zaboravi ljubav i svadbena zvona. Ako ideš za time, biti igračica nije nešto u što se trebaš upuštati. Igrati ovu igru znači, uvijek moći otići, uvijek prerezati, bez trunke žaljenja. Znači da je seks isključivo seks. I da ni u jednom trenu nema nijedne emocije.
Biti igračica znači nazvati ga nakon što si otišla, dogovoriti kavu i zatim se ne pojaviti, a onda mu navečer pozvoniti na vrata s raspuštenom kosom i blagom šminkom, u ležernoj odjeći koja ne otkriva mnogo ali golica maštu i zaboraviti da si dama. Znači ušetati u taj stan mrtva hladna i uzeti po što si došla i dok on misli da će se taj susret ponoviti, poljubiti ga u obraz i reći – „Bilo je lijepo dok je trajalo, možda jednom opet. Hvala mili.“ Okrenuti se i otići, jednako kao što si i došla. Po strast, ne po ljubav.
Ljubav je nešto što se ne uzima, ona se daje… i za nju, treba vremena. I zato razmisli, jesi li djevojka iz susjedstva, igračica ili kučka? Sve zajedno, jednostavno ne možeš biti. "

Uvijek aktualna izjava: "Ako je zaista zlatan, neće prestati sjati i neće samo tako odustati od tebe.":))))))

now you talking :)
now you think

otrovnica – ri .. jednom me pita dida ... kad sam još bija mali ... i nisam zna kako stvari stoje ... njegovo pitanje je bilo .... Koga se treba više bojat žene ilči zmije ...
odma sam reka zmije ... led ti suvim jebem .. zmija je hladna . zna bit otrovna ..
ne Mulac mali ... za zmiski otrov imaš serum oli kontra otrov . A za žene nema kontra otrova ... i ta mu je bila pametna....
ljubav ... pa mene žene koja nije pomislila ... tip je opasan ..a ja sam se naivno zajebala ... ajme di mi je pamet bila ...
druga strana medalje... e pa nemoš uteć od neke svoje jeben sudbine... i problem je u tome .. što previše se očekiva ...a onda kad želje prestanu i volje nestanu... svjetla se ugase ... shvatiš da nije to to ,,da nije život ono planirano... ono sanjano ... život je jednostavno ono proživljeno ... a ko sa prošlošću ne rasčisti ..ni svjetloj budućnosti se ne treba nadati ...
a sve je tako jednostavno da riješenje treba nać baš u sebi ....

Svaka ti je na mjestu....jest da je iz drugih pogleda (citaj muskih) otrovna ali je realna i tako vec vidjena od strane svake zene na ovoj Iskrici...