otrovni web log..

"Mašta se od uvijek smatrala boljom od stvarnosti, ali je li moguće da stvarnost nadmaši bajku koju većina žena želi? Da. Ako si pronađeš pravu osobu, stvarnost tada nadmašuje maštu, jer je stvarnost. Ljubav koja je prikazana u bajkama ili tvoja zaljubljenost se može promatrati kao posebna, izvanredna. Ali stvarna, strastvena, intimna, predana ljubav se ne može.

Kako se u ljubavi osjećaš (ako je s pravom osobom) tada ljubav ostaje dio koji je izvan svemira.

Nekada sam i ja bila jedna od “tih djevojaka.” Onih koje sanjaju da dožive “tu ljubav.” Ljubav u kojoj te popularni bogataš pita hoćeš li mu biti pratnja na maturalnoj, a staklena cipelica savršeno odgovara tvojoj nozi. Ali moja je stvarnost drugačija. Otišla sam na fakultet i nisam susrela tajnog princa u mom znanstvenom laboratoriju. Nisam više jedna od “tih djevojaka”, niti to želim biti.

Prijatelj mi je jednom savjetovao da potražim svog savršenog princa iz bajke u moru muškaraca koji me okružuju. Očito je da ta njegova ideja nikada ne bi uspjela, jer u stvarnom životu, savršenstvo ne postoji, niti treba postojati. Moj “savršeni” muškarac ima nedostataka, jer on ne treba očekivati da ću ja biti savršena princeza. Savršenstvo nema ukusa i monotono je. Greške su ono što drži odnos na čvrstim nogama. Svaki dan je nova pustolovina ispunjena i srećom i šlagom i nervoznim izjavama, ali greške se sastoje od ljubavi prema nečijim nesavršenostima.

Prinčevi proizlaze iz istih bajki (visok, taman i zgodan). Njihove osobnosti su pisane tako da ih svaka djevojka, žena želi pokraj sebe. Svaka bajka, ljubavna priča slijedi isti put. Lako je predvidjeti što će se sljedeće dogoditi u bajci – živjeli su sretno do kraja života…ali slučajnosti života čine putovanje uzbudljivim. Ja želim napisati svoju priču, a ne živjeti ono što je netko drugi napisao. Ne želim živjeti ista sjećanja koje svaka djevojka želi. Želim da su moja sjećanja samo moja. Ono što nitko drugi neće doživjeti.

Ne želim frajera koji je desetka, koji živi u dvorcu i koji me obasipa gestama koje je pronašao na netu.

Želim muškarca pored sebe s kojim ću znati što osjeća za mene. Želim muškarca pored kojeg se neću osjećati neugodno ako mu prva nešto napišem. Koji uživa u razgovorima sa mnom. Hoću muškarca koji će me nasmijavati i pored kojeg ću se osjećati sigurnom. Onaj pokraj kojeg ću moći biti spetljana, pomalo nespretna, luda i vesela.

Želim osobu za koju ću reći da je on najbolja osoba koju sam mogla poželjeti i da sam pored njega ja, potpuno svoja. Onog koji će me inspirirati i motivirati da rasturim u životu. Moj princ će biti onaj koji će biti uz mene i kada sam loše i kada sam sama sebi ružna i kada svoju sreću mogu podijeliti s njim.

On možda i ne ispadne poput princa s mačem koji se bori protiv zmaja, to ću ostaviti za knjige i filmove. Ja sam spremna za njega i kada hrče i kada prdi i smrdi mu iz usta i kada se ljuti i nervira i kada se posvađamo i pomirimo. Sve će to potvrditi moje osjećaje i lojalnost prema toj osobi. Voljeti nekoga zbog njihovih dobrih osobina, može svatko, a voljeti nekoga u cijelosti je snažna vodilja jednog odnosa.

Svatko ponaosob bira ljubav kakvu želi u životu živjeti. Ja biram stvarnost.

A osim toga, mogu se spasiti od ljutih vještica i zastrašujućeg zmaja. Hvala lijepo..."

dakle, želiš bajku :)

odnosno, autorica teksta želi bajku..

Realno, gledajući, većina nas uparenih ima takvu stvarnost. Stvarnost koja nije bajka. Traeba samo malo pojačati toleranciju i žuč i smanjiti rječitost u smislu da moja ne treba biti zadnja. I to je to. Ne da nema konja, ni princa( eze ) nema niti mule, njiti magarca.

Što je strašno u tome kad kaže da me u tim stvarima ne želi slušati i ode iz sobe. Samo da ne zalupi preglasno vrata. Nema kamo otići, kao niti ja. Umiranje nije odlazak, umiranje je preseljenje. Kažem da to ne mogu više durati i da ću se ubiti a ona odgovori; "Tako i treba!" a meni ni na kraj pameti. To je samo verbalizam svađe...Dramaturgija.

Jučerašnji moj ljubavnički zapis je komentirala da me i takvog pozna!

:)

važno je, medo, da ste vas dvoje sretni, oboje zadovoljni i da se volite ..kao u gore napisanom tekstu :)

Gledam na to ovako; to je doživotno, ali to doživotno nije jako puno godina da bi strahovali. Nabavili smo psa ( 5 mjeseci ). Ako je njegov životni vijek oko 15 godina, pa ni meni ne treba više....Imamo velikog prijatelja za starost, za cijele naše živote....

Ane, ne mogu je voljeti da bih za nju preplivao Savu, ali mogu skuhati vrlo ukusnu punjenu papriku za tri dana ručka....

Ona može i psu i meni izmjeriti temperaturu, zar ne? I zabrinuti se, ako treba.

Štaš više?!

:)

svaka čast !

to se i cijeni više nego preplivana Sava :)

da li to tvoju ženu inspirira ? Motivira?

ola otrove :)) ... htjedoh reći..ali ane je već TO rekla. To je samo još jedna verzija bajke.

što tebe, medo, kod tvoje žene inspirira i motivira?

Kaže da nemože vjerovati da ja sa svojih 120 kg i 67 godina nemam celulita. a meni drago. kao da mi kaže da imam lijepe zube!

ovaj dio teksta mi je onak, zgođušan..bajkovit skroz :))

" Ja sam spremna za njega i kada hrče i kada prdi i smrdi mu iz usta .."

naročito ćeš ga tada voljeti :)

jer ćeš na posao ić ne naspavana i živčana :)))

ajd..posebna, samo tvoja spavaća soba spašava situaciju :D

ahahha...hrkanje bih podnjela...imam čvrst san...ali da mu smrdi iz usta...ajme, no way!!

aha..znači celulit je inspiracija i motivacija :)))

ko šiša ručak i filanu papriku :)))

je, pam, ako prva zaspiš..:))

i ujutro se probudiš u smdljivoj sobi (što od smrada iz usta, što od prdeža)

nekak svoj smrad i svoj prdež bolje podnosim od ičjeg :))

Vodi anđeosku radionoicu koju nisam svladao, a ja sam reiksit o kojem nemamo pojma niti jedno. Meni je veliki motiv povezanost punog mjeseca i moje reume. U jako puno emotivni doživljaja smo potpuno kompatibilni i nisam primijetio da ijedno traži motiv. Kad mačka izbjegne nasrtaj čačićevog džipa, oboje se radujemo. Našeg bijelog konja je odvezao Samoborček.

zato, odvojene sobe i ljubav će cvjetati stoljećima, ko u bajci :)))

:)))

medo, cmok ti :*

Recimo..moj princ iz bajke, realne..zna i voli kuhati. I to ne neke gluposti natrpane u lonac ili roštilj. Nego zanimljiva i strukturirana jela. NIKAD mi ne proturiječi..i moja je uvijek zadnja - poslušan je. Kad ide u šoping, a najčešće ide on, ne ja...zna točno što ja volim, želim, koristim i samo to kupuje. Moj princ me nikad ne davi glupostima i pričama o povijesti nekog sporta te detaljno razrađenoj logistici eventualnih pobjeda pojedinih klubova. Ne davi me ni ideologijama politike, vjere i svega što on misli da bi 'trebalo'. Tu sam ja da mislim. On je izuzetno pedantan i pazi na zdravlje i higijenu. Voli, tj. obožava sve kaj ja obožavam. Uključujući i mene :) .... U svakom trenutku je spreman s voljom i veseljem ispuniti svaku moju želju i ideju. Ima usađen osjećaj prepoznavanja kad mi smeta i ide na živce..pa se tada ljubazno uzmakne i nestane mi iz vidnog polja. A kad se seksamo...radimo samo ono kaj je meni super i u trajanju/tempu koji meni paše. :) ...i tak. Zauzvrat ja toleriram njegovo hrkanje :))) hehhehehe

:D

i to je realno :)

Fiziči smo podjednako mobilni a duhovnost je uvijek edukativna. I liječnik koji je liječnik 50 godina ima obvezatnu vremensku edukaciju. Zašto mi isto ne bi učili. Ne može smrad iz ustiju biti božji dar, već je bolest kojoj se može doskočiti. kao i prdežu i hrkanju. Nema idealne starosti. Moji su susjedi završili u Novigradskom staračkom domu ( bio sam par puta kod njih u posjeti ) To je raj na zemlji, a oni su nostalgično vapili za zapadnom Slavonijom i tražili da im donesem grumen zemlje koja nije crvena. Bili su u Istri zato što im je sin bio u Motovunu. Namojmo težiti za idealiziranjem nečeg što se ne može idealizirati. Mogu realno prihvatiti dan. i može dam biti iznenađujući lijep. Ne znam zašto. Pogodimo žicu.

Pam, govorimo o realnosti koja se razlikuje 30 godina. Tvoja i moja. Rekao bih da se od mene može nešto naučiti o starosti ako tko želi. Ako misliš da to nećeš dočekati, varaš se....

medo..ja ne govorim o ničemu zapravo. sprdam se. Ne vjerujem u 'ugodnu' suživotnu kombinaciju s muškarcima. Amen. Tako dva različita svijeta, poimanja istog i pimanja jedni drugih...za mene REALNO nemaju šanse u simbiozi. :) A oni koji su se našli u takvoj kombinaciji..oni nek si mudruju i istražuju (vječno) razloge zašto su (još uvijek) zajedno :)

Još je gluplji zaključak: " Ako je on-ona to mogao svladati, moći ću i ja. Netko provodi vrijeme pred dućanom, netko čita, netko promatra, ali nitko mlad ne zna što može očekivati i kamo može zalutati i kako će glasno moći prdnuti ili hrkati.
Oprez-Starost!
Znak obavještavanja!

Sprdaš se od svojih zahtjeva, a više od pola njih je izvedljivo ...u starosti i bez taštine....Moja je tetka 30 godina previjala ranjenu nogu tetku i prala zavoje. To je postao dnevni ritual i nismo je pitali kako to izdrži. Nije se niti jadala. Jebga!

Nemam zahtjeve medo. Totalno me baš briga :)) Sebi najviše vjerujem. A kaj i kad nebum mogla sama - platila bum. Ako ne bum mogla platit...eutanaziram se..i bok :))

Bi li, medo, tvoj tetak teti behandlal takvu nogu, da je trebalo ? Bi li se žalio?

:)

odoh

cmox

To mislim ..u starosti, bolesti i tak.

U 16 kvadrata zemunice spava 12 odraslih ljudi, i prdi i hrče i... spava. A padaju i granate, Vjeruj mi da nisam primijetio da itko smrdi li da ima gadljiv smrad iz ustiju. Bilo je važno dočekati novi dan i dočekati smjenu....Nešto od toga ostane zauvijek tj , naučio sam.

Pam, ne misliš, nego valjaš , što kaže Boža, valjaš prerasude. I to nikom na koristi, nemaš niti ti štete, Tako će proći ovaj dan.

Dobri medodebeli! ( kao Pogni...nekad! )

Pa kaj..:) I svima dobro :))

Osvrnut ću se na samo jedno.
Hrkanje.Moja pokojna nije hrkala,ali je triput po noći
ustajala i odlazila u wc.Svaki puta je mene budila da bi mogla
ustati.Kada bi se vratila iz wc ponovo bi me budila da bi mogla
leći.Isprva mi je to smetalo i išao sam na posao nenaspavan
ali sam uskoro na to navikao i više mi nije smetalo.

Inspiracija i motivacija su mi bili povjerenje i nježnost
koje smo jedno drugom pružali.Osjećaj da ja pripadam
njoj i ona meni.Da se ona pohvali i požali meni kao
što se ja pohvalim i požalim njoj.Ono što ne mogu
nikom drugom reći (pa ni svojim roditeljima) mogao
sam njoj i ona je mogla meni.