Tračak sunca

Odlučio sam da ti poslije toliko vremena ipak nešto napišem, nešto što nećeš pročitati, nikad.
Raduješ li se mojoj samoći dok si sa drugim, dok si sretna i uživaš ?
Raduješ li se ili si vremenom postala kao i ja , shvatila da je sve prolazno i neiskreno.
i da to ustvari nije što smo mislili da jeste, da to nije kao u filmu, da je sasvim nešto drugo.
Da jedno drugom grleći se nanosimo samo bol, a da toga nismo ni svjesni pa se smijemo, ali kad odemo , kad ostanemo sami, osjetimo koliko boli taj zagrljaj i poljubac i stisak ruke, i koliko smo izgubili kad smo se prvi put vidjeli.
Koliko smo mislili o tome i pitali se zašto baš on , zašto baš ona, i koliko volimo tu bol baš zbog toga što uz nju osjećamo da smo živi.
Koliko u isto vrijeme i mrzimo i volimo jedno drugo, koliko se odbijamo i privlačimo, koliko se želimo.
Koliko značimo jedno drugom a znamo da nikad neće biti isto kao što je bilo, koliko god mi htjeli da tako bude.
Ne može biti isto, i nikad više kao onda nećemo osjećati, nećemo znati. Možemo se samo sjećati.
Koliko mi samo puta prođeš kroz glavu, koliko mislim o tebi, koliko puta te poželim.
Koliko puta sam sebi rekao da se mrzim što sam otišao, koliko puta sam poželio da se vratiš da opet pokušamo. Da bi možda bilo bolje,
da bih ja bio bolji, ali onda se sjetim da si poslije mene druge ljubila i da ljubiš, i onda mrzim, mrzim i tebe i njih i sebe.
Na kraju shvatim da nemam na to pravo, da me ne možeš čekati sto godina, da nisam zaslužio. Ničim. Da sam sam za to kriv.
I ne znam šta će se desiti u budućnosti, ali šta god da se desi ja neću zaboraviti tebe. Jedan dio tvog života je i moj.
Koliko god da sam bio grub prema tebi ja sam te volio. Možda to nisam znao pokazati na pravi način ali sam te volio, i uvijek ćeš mi nešto značiti. Probudit će se znam nešto u meni uvijek kad te vidim, htjet ću te zagrliti i poljubiti, bar u obraz.
A znam da to nikad više neću moći, da neću imati pravo na to. Znam da si tuđa i da ćeš uvijek biti tuđa. Moja nikad više.
Ali moja si bila prva, prva i jedina. Sve one koje dolaze poslije tebe su laž , laž kojom pokušavam da zaboravim nas, ali kad to nisam mogao svih ovih godina , onda neću nikad.
Frky

Znate.

Lako je ići ljudima niz dlaku.
Prosipati ruže tamo gdje je već odavno izraslo cvijeće.

Teško je ići protiv ljudi koji za sobom ostavljaju korov.
Koji tu nepoželjnu dlaku neodobravanja i mržnje
nalaze u svima,
osim u sebi.

I koji bez te iste dlake,
dok je ne nađu ne bi uspjeli preživjeti.

Jer, život im se nekako svodi baš na to,
da čitavu svoju egzistenciju
provedu u traženju onoga
što će ih odvojiti.

Učiniti većima od drugih.

Jer veličina njima jest bitna.

Toliko,
da zaboravljaju da su najveće veličine one u grudima.

A ne u gaćama u kojima nerijetko stanuju beskorisna muda bez pokrića.

Ingrid Divkovic

Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba više.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini dišem.
Samo da tiho uz tebe šutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oči očima ćutim,
kao da ću te izgubiti, sada, ovoga časa.
Enes Kišević

Te noći sam joj oćutao najlepše reči koje znam...
Jednom je rekla da bi sve dala da čuje to što oćutim, i otkrio sam joj tajnu o starom drvetu koje raste na ničijoj zemlji između devet salaša, u fantazmagoričnoj oazi koja se u Sahari žita priviđa samo onda kada se to njoj prohte, tako da ni najprefriganijim geometrima nikad nije opšlo za rukom da je osvoje svojim instrumentima...
I tako, obično u nekoj vedroj noći, roj Neizgovorenih Reči nepovratno odbegne iz košnice misli i u potrazi za novim mestom sumanuto pokušava da otkrije prečicu do najbližih zvezda, ali zna se, još niko sem prevejane skitnice Pogleda nije uspeo da dospe do Tamo...
I onda, pred zoru, kad posustalo krenu da se stropoštavaju, Vetar probere najlepše, podmetne pod njih svoje paperjaste uvojke, kao jastučiće, i nežno povuče finu četku te velike krošnje kroz svoje kose...
I Neizgovorene Reči ostaju da trepere u lišću starog drveta zauvek, rekoh joj, kao miris tvoje kose na mom češljiću od jantara...
"Zauvek?", pitala je uplašeno...
O, ne, ispravih se, izvini, zaboravio sam da "zauvek" ne postoji...
Jednog dana, dakako, strovaliće se i to stablo, oprljiće ga Oluja šenlučeći gromovima nad ravnicom, složiće se kao kula od karata pod teretom Neizgovorenih Reči, ili polegnuti tiho i neprimetno, kao kazaljke na tri i petnaest, ko će ga znati?
Ali naići će čerga tog leta, i to ne Mečkari ili Džambasi, ni Gatari ni Korpari, nego Veseli Svirači Tužnih Očiju, praćeni crnim kosovima iz visokih Prekodonskih stepa, i još izdaleka, uspravivši se u sedlu, primetiće u gustoj travi naročitu račvastu granu boje majskog sumraka, od koje bi se mogla izdeljati odlična viola?
I, više nego dovoljno godina kasnije, možda nečija, možda proseda, možda bez ikoga, ti ćeš ugledati belog leptira na jorgovanu, i širom otvoriti prozore mameći ga da ti sobu opraši polenom i prolećem. A ulicom će prolaziti mali Cigan sa violom, videćeš samo drozdovo pero na šeširu kako promiče za šimširom, i začućeš Neku Staru Dobru Nepoznatu Pesmu, koju prvi put slušaš, a godinama je znaš...
I zaplakaćeš, istog časa...
I najzad shvatiti kako sam te voleo...
Đ.B:

...Novac nije ništa, moć nije ništa. Mnogi imaju i jedno i drugo, a ipak su nesretni. Ljepota nije ništa, vidio sam lijepe muškarce i lijepe žene koji su bili nesretni usprkos svojoj ljepoti. Ni zdravlje nije sve; svatko je zdrav tko se tako osjeća; bilo je bolesnika punih volje za životom koju su njegovali do samog kraja, i bilo je zdravih koji su venuli mučeni strahom od patnje. Ali sreća je uvijek bila tamo gdje je netko znao voljeti i živio za svoja osjećanja; ako ih je njegovao, ako ih nije gazio i potiskivao, ona su mu donosila zadovoljstvo. Ljepota ne pruža radost onome tko je posjeduje, već onom tko zna voljeti i diviti joj se.
Ima različitih osjećanja, ali to je samo privid , u suštini, ona su sva - jedno. I volja je, na primjer, jedna od njih. Ali za mene je i to ljubav. Sreća je ljubav, samo ljubav. Sretan je tko zna voljeti. Ljubav pokreće našu dušu, u njoj pronalazi svoje biće i svoj život. Sretan je , dakle, samo onaj tko zna voljeti. Ali voljeti i željeti nije isto.Ljubav je želja koja je postala mudra; ljubav ne želi da posjeduje, želi samo voljeti......

"Sad mi je jasno da sam se već dugo kretao prema Tebi i Ti prema meni. Premda ni jedno od nas nije bilo svjesno postojanja drugoga prije nego smo se upoznali. Za sve vrijeme u našoj je nesvjesnosti radosno lunjala neka slijepa izvjesnost koja je jamčila da ćemo se sresti. Poput dviju usamljenih ptica što svoj put preko golemih prerija pronalaze pomoću nebeskih znakova, tako smo se i mi sav svoj život kretali jedno prema drugom."
R.J.Walker, Mostovi okruga Madison

Kada bi Bog na trenutak zaboravio da sam svojim izborom odabrao biti marioneta i darovao mi nešto malo života, iskoristio bih ovo vrijeme najbolje kako znam.

Vjerojatno ne bih rekao sve o čemu razmišljam, ali sasvim sigurno bih razmislio o svemu što kažem. Cijenio bih stvari prema njihovom značenju, a ne prema njihovoj vrijednosti. Spavao bih malo, više bih sanjao, jer znam da svaku minutu sa zatvorenim očima gubimo 60 sekundi svjetla.

Hodao bih kad se drugi zaustave, budio bih se kad drugi spavaju. Kada bi mi Bog darovao mrvicu života, obukao bih se jednostavno, okrenuo se k Suncu, otkrivajući ne samo svoje tijelo, već i svoju dušu....
Uvjeravao bih ljude kako se varaju, kad misle da se u starosti nije moguće zaljubiti. Ne znaju da stare baš zato što izbjegavaju ljubav!
Djeci bih napravio krila i poklonio ih za uspješno letenje, ali tek kada nauče letjeti..

Starijim osobama bih kazao da smrt ne dolazi zajedno sa starošću nego s osjećajem napuštenosti. Toliko stvari bih se naučio od vas, Ljudi...

Naučio sam da bi svi željeli živjeti na vrhu planine, zaboravljajući da se istinska sreća skriva u samom načinu penjanja na vrh.

Naučio sam da kad novorođeno dijete uhvati svojom malom ručicom očev prst, drži ga zauvijek i držat će ga zauvijek.

Naučio sam da čovjek ima pravo gledati na drugoga odozgora samo kada mu hoće pomoći da bi se podigao. Toliko je stvari što sam se od vas mogao naučiti, i zato govorite uvijek što osjećate, a činite što mislite, ali u stvarnosti od svega naučenog nemam baš puno, jer kad me polegnu u grob, to ću sve zaboraviti.

Kad bih znao da te danas posljednji put vidim pospanu, snažno bih te zagrlio i molio se Bogu da mi dozvoli biti tvojim anđelom čuvarom. Kad bih znao da su to posljednje minute što te vidim, rekao bih ti 'volim te' i ne bih glupo pretpostavljao da to znaš.

Uvijek ima nekakvo sutra i život nam daje mogućnost učiniti dobro djelo, ali danas je sve što mi ostaje, i zato bih ti hito reći da te veoma volim.

Sutra nema nitko zagarantirano - niti mladi, niti stari. Možda danas posljednji put promatraš one koje voliš. Zato nemoj biti neodlučan, učini to danas, jer ako se pokaže da sutrašnji dan ne dočekaš, žalit ćeš za danom u kojem ti je nedostajalo vrijeme za jedan osmijeh, za jedan poljubac, za jedan... obzirom da si bio prezauzet da bi im prenio svoje osjećaje, emocije i posljednje želje.

Budi stalno blizu onih koje voliš, govori im na glas kako ih trebaš, kako ih ljubiš i budi prema njima dobar; nađi vremena i reci im 'žao mi je', 'oprosti', 'molim te', 'hvala' i sve ostale riječi ljubavi koje poznaješ. Upamti, nitko ne zna i neće pamtiti tvoje skrivene misli, osjećaje, emocije.

Zato moli Boga za snagu i mudrost da bi ih mogao izraziti.

Pokaži svojim prijateljima i bližnjima koliko ih voliš - kako su ti veoma potrebni.

G.G.Marquez

Ljubav nije nešto što možete učiniti.
Ali kad učinite druge stvari i ljubav će se dogoditi.
Ima malih stvari koje možete učiniti – možete sjediti zajedno,
gledati mjesec zajedno, slušati glazbu – što nema nikakve izravne veze s ljubavlju.
Ljubav je vrlo osjetljiva, lomljiva.
Ako je gledate, ako zurite u nju izravno, ona će nestati.
Ona dolazi samo onda kad je niste svjesni, kad radite nešto drugo.
Ne možete djelovati izravno, kao strijela. Ljubav nije meta.
Ona je vrlo suptilan fenomen, vrlo je plaha.
Ako navaljujete na nju izravno, ona će se sakriti.
Djelujete li izravno, promašit ćete je.
Svijet je postao vrlo glup u odnosu na ljubav.
Svi je žele odmah.
Žele je poput instant kave – kad je god poželite, naručite je i ona se pojavi.
Ljubav je osjetljivo umijeće.
U vezi s njom, vi ništa ne možete učiniti.
Ponekad nastaju oni rijetki sretni trenuci…tada se dogodi nešto nepoznato.
Više niste na Zemlji, već u raju.
Čitajući knjigu s ljubavnikom ili ljubavnicom, oboje udubljeni u nju,
iznenada otkrivate da se oko vas oboje stvorila drukčija kvaliteta postojanja.
Ali vi niste ništa izravno radili.
Samo ste čitali knjigu, ili ste dugo šetali, rukom pod ruku, prkoseći snažnom vjetru.
I iznenada se pojavila ljubav.
Ona vas uvijek zatiče nesvjesne.
OSHO

Ti nisi ni svjestan koliko misliš svojim srcem. Srcem primjećuješ ljude i stvari. O srcu ovisi tvoj odnos prema okolini. Do čega ti je od sveg stalo, to ćeš zagovarati svim svojim razumom i svom snagom vlastite volje. Tvoje srce odlučuje o stvarima zbog kojih želiš živjeti. Tvoje srce odlučuje o vrijednostima, o politici, o svjetonazoru za koji se želiš boriti. Srce čini tvoj um mutnim ili bistrim.

Jedini propis srca je ljubav. Ako ti je srce ispunjeno egoizmom i nepovjerenjem, tvoj um neće nikad pronaći put do mira. Ljudi se ne vole međusobno i zato se ne ujedinjuju. To što postižu je u najmanju ruku labilna ravnoteža na temelju obostranog nepovjerenja. Stoga ne bi trebalo govoriti o miru, kad je riječ tek o veličanstvenim konferencijama koje se bezuspješno održavaju na samom vulkanu, kad je riječ tek o sjedenju jednih kraj drugih pod visokim naponom u jednoj te istoj kući, u jednoj te istoj zemlji.

Mir i sreća nisu nikakvi proizvodi razuma, nego stvari sreće, nastojanja srca. Svaki zajednički život je u biti promašen ako čovjekovo srce nije zdravo. Stoga je prva, a ujedno i najvažnija zadaća svakog čovjeka : kultura srca!

Phil Bosmans

Odustani od onih koji te ne
prepoznaju, nikada te neće ni
prepoznati... koliko god se trudila da
budeš prepoznatljiva nitko neće
primijetiti tvoju dobrotu, veselost, šarm i
inteligenciju, jer mu se ne da. Jer misli
da je Bogom dan. Jednom će se pojaviti
netko tko će te odmah prepoznati, jednim
pogledom u oči, i znat će koliko si
posebno biće. Znat će sve tvoje kvalitete
i vrijednosti neće biti potrebe za ikakvim
objašnjenjem, da crtaš putokaze, da
vodiš besmisleni život, da se patiš, a da
ti nitko ne prizna.... ZATO VJERUJ....ima ih
koji znaju, koji nas traže, koji nas nađu I
POSTOJE ONI KOJI IMAJU SUNCE U
OČIMA, VJERUJ DA POSTOJE ONI KOJI
ŽELE DA VOLE I BUDU VOLJENI.

Braveheart

Ako možeš ostati miran kada na tvome putu
svi izgube glavu i prstom pokazuju na tebe;
Ako sačuvaš povjerenje kada svi ostali sumnjaju;
Ako možeš čekati a da se ne umoriš čekajući;
Ako ne lažeš kada čuješ laž,
Ako ne mrziš kada tebe mrze,
I ako se ne praviš suviše dobar,
niti govoriš suviše mudro;

Ako snivaš, ali ti snovi nisu sve;
Ako misliš, i misli ti ostaju uvijek čiste;
Ako znaš prihvatiti, i pobjedu i poraz;
Ako možeš podnijeti da tvoju istinu
varalice iskrivljuju da bi lakše prevarili budale;
Ako vidiš kako u djeliće razbijaju tvoj cilj,
I miran se sagneš da pokupiš ostatke;

Ako možeš sakupiti sva svoja dobra
I staviti ih na kocku, sve odjednom,
I izgubiti, i početi ponovo ispočetka;
Ako možeš prisiliti svoje srce, živce
i svoje mišiće da služe tvojim ciljevima,
i kada su malaksali,
I ako ustraješ kada sve zastane,
Osim Volje koja ti govori: "Drži se dobro";

Ako možeš hodati s kraljevima i ne izgubiti ljudskost;
Ako te ni prijatelj ni neprijatelj ne mogu povrijediti;
Ako svaki čovjek znači nešto za tebe,
ali ni jedan suviše;
Ako znaš dobro ispuniti svaku minutu svog života,
I svakog trenutka ideš pravim putem;
Tvoja će biti zemlja i svo njeno blago,
Jer

Biti ćeš Čovjek, sine moj!

Rudyard Kipling

"Nakon nekog vremena uvidiš tanku crtu između držanja za ruke i vezanja za dušu.
I naučiš da voljeti ne znači oslanjati se, a da društvo ne znači sigurnost.
I naučiš da poljupci nisu ugovori, a pokloni obećanja.
I počneš prihvaćati svoje poraze uzdignute glave i otvorenih očiju, s ljupkosti odraslog čovjeka, a ne tugom djeteta.
I naučiš da sve puteve moraš sagraditi danas jer je sutrašnje tlo isuviše nesigurno za planiranje.
Nakon nekog vremena, naučiš da i sunce opeče ako mu se previše približiš.
Stoga sadi svoj osobni vrt i uređuj svoju dušu, umjesto da čekaš da ti netko pokloni cvijeće.
I nauči da možeš mnogo toga pretrpjeti. Da si uistinu snažan, i da uistinu vrijediš."

Veronica A. Schoffst

"Jesi li ikad bio zaljubljen? Zastrašujuće, zar ne? Čini te tako ranjivim. Ljubav otvara tvoja prsa, izloži tvoje srce i dozvoljava nekome da uđe unutra i napravi zbrku. Postaviš sve te obrane, napraviš cijelo zaštitno odijelo kako te nitko ne bi mogao povrijediti, i tada jedna glupa osoba, po ničemu drukčija od bilo koje druge glupe osobe, ušeta u tvoj glupi život. Daš im dio sebe, iako to nisu niti tražili. Samo su jednom učinili nešto glupavo, kao poljubili te ili ti se nasmiješili, i od tada tvoj život tebi više ne pripada. Ljubav uzima taoce. Uvuče se duboko u tebe, cijelog te izjede i ostavi uplakanog u tami. Jednostavna fraza kao "možda bismo trebali biti samo prijatelji" pretvori se u komad stakla koji pronalazi put do tvog srca. To boli. Ne samo u mašti. Ne samo u mislima. To je prava duševna bol koja se uvuče u svaku stanicu tvoga tijela i raskomada te. Mrzim ljubav."

Neil Gailman

Ne molim Te, Gospodine, za čuda i viđenja, nego za snagu u svakodnevnom životu.

Nauči me umijeću malih koraka.

Učini me sigurnim u razdiobi vremena.

Obdari me osjetljivošću da odredim što je važno, a što manje važno.

Molim Te za razum da odredim suzdržanost i mjeru, da kroz život ne klizim, već da razumno određujem dnevni raspored, da zapazim svjetlost i vrhunce, da s vremenom na vrijeme nađem vremena za ljepotu, umjetnost i kulturu.

Dozvoli mi da spoznam da snovi o prošlosti i budućnosti ne vode daleko.

Pomozi mi da dobro djelujem neposredno, da sadašnji trenutak prepoznam kao najvažniji.

Sačuvaj me naivnog stava da u životu mora sve dobro proticati.

Obdari me trijeznom spoznajom da su teškoće, neuspjesi i udarci stalni pratitelji života - uz koje rastemo i zrijemo.

Podsjeti me da srce često zamućuje razum.

U pravom mi trenutku pošalji prijatelje koji će mi strpljivo reći istinu.

Uvijek ću Tebi i ljudima pustiti da mi govore.

Istinu ne možemo reći sami sebi, ona nam biva kazivana.

Ti znaš koliko nam treba prijateljstvo.

Daj mi da budem dorastao tom najljepšem, najzahtjevnijem i najosjetljivijem daru.

Daj mi dovoljno mašte da u pravom trenutku, na pravu adresu uputim paketić dobrote uz popratno pismo ili bez njega.

Stvori od mene čovjeka koji će brazdati duboko poput broda, kako bi dotakao i one koji su "ispod".

Oslobodi me straha da propuštam život.

Ne daj mi ono što želim, već ono što mi treba.

Nauči me umijeću malih koraka

Antoine de Saint-Exupéry

Ne zanima me od čega živiš. Želim znati za čim žudiš i
imaš li hrabrosti snivati o ispunjenju želja srca svoga.

Ne zanima me koliko ti je godina. Želim znati jesi li spreman
riskirati da ispadneš budala zbog ljubavi, zbog svojih snova,
zbog ove pustolovine koju nazivamo životom

Ne zanima me koji planeti djeluju na tvoj mjesec. Želim znati
jesi li stigao do središta vlastite boli, jesu li te životna
razočarenja otvorila ili si se skrutio i zatvorio od straha da
ponovno ne osjetiš bol. Želim znati jesi li u stanju trpjeti
bol, moju i svoju, a da je pritom ne moraš skrivati ili
ublažavati ili izbrisati.

Želim znati znaš li se radovati, zbog mene ili sebe, i možeš li
divlje zaplesati i pustiti da te ekstaza preplavi sve do vrhova
prstiju, a da nas pritom ne upozoravaš neka budemo pažljivi,
realni, svjesni ljudskih ograničenja.

Ne zanima me je li priča koju mi pričaš istinita. Želim znati
jesi li spreman razočarati drugoga kako bi bio iskren prema
sebi; jesi li spreman podnijeti optužbe za izdaju, a pritom ne
iznevjeriti sebe; možeš li biti izdajica i samim time vrijedan
povjerenja.

Želim znati jesi li u stanju vidjeti ljepotu, pa i ako nije
lijepa, svakoga dana, i možeš li svoj život nadahnjivati
njezinom prisutnošću.

Želim znati jesi li dovoljno snažan da živiš s neuspjehom,
svojim i mojim, i da svejedno stojiš na rubu jezera i ushićeno
vičeš prema srebrnom punom mjesecu: "To!"

Ne zanima me gdje živiš i koliko novaca imaš. Želim znati jesi
li sposoban ustati, nakon noći ispunjene tugom i očajem, umoran
i do kostiju izubijan, i učiniti sve što je potrebno kako bi
nahranio svoju djecu.

Ne zanima me koga poznaješ i kako si dospio ovamo. Želim znati
hoćeš li i dalje sa mnom stajati u žaru vatre i ne posustajati.

Ne zanima me gdje si ili što ili s kim si studirao. Želim znati
što te u tebi samom gura naprijed u trenucima kad se sve ostalo
ruši.

Želim znati možeš li biti sam sa sobom i voliš li usitinu osobu
koja jesi u trenucima praznine.

Oriah Mountain Dreamer