...

Odlučio sam da ti poslije toliko vremena ipak nešto napišem, nešto što nećeš pročitati, nikad.
Raduješ li se mojoj samoći dok si sa drugim, dok si sretna i uživaš ?
Raduješ li se ili si vremenom postala kao i ja , shvatila da je sve prolazno i neiskreno.
i da to ustvari nije što smo mislili da jeste, da to nije kao u filmu, da je sasvim nešto drugo.
Da jedno drugom grleći se nanosimo samo bol, a da toga nismo ni svjesni pa se smijemo, ali kad odemo , kad ostanemo sami, osjetimo koliko boli taj zagrljaj i poljubac i stisak ruke, i koliko smo izgubili kad smo se prvi put vidjeli.
Koliko smo mislili o tome i pitali se zašto baš on , zašto baš ona, i koliko volimo tu bol baš zbog toga što uz nju osjećamo da smo živi.
Koliko u isto vrijeme i mrzimo i volimo jedno drugo, koliko se odbijamo i privlačimo, koliko se želimo.
Koliko značimo jedno drugom a znamo da nikad neće biti isto kao što je bilo, koliko god mi htjeli da tako bude.
Ne može biti isto, i nikad više kao onda nećemo osjećati, nećemo znati. Možemo se samo sjećati.
Koliko mi samo puta prođeš kroz glavu, koliko mislim o tebi, koliko puta te poželim.
Koliko puta sam sebi rekao da se mrzim što sam otišao, koliko puta sam poželio da se vratiš da opet pokušamo. Da bi možda bilo bolje,
da bih ja bio bolji, ali onda se sjetim da si poslije mene druge ljubila i da ljubiš, i onda mrzim, mrzim i tebe i njih i sebe.
Na kraju shvatim da nemam na to pravo, da me ne možeš čekati sto godina, da nisam zaslužio. Ničim. Da sam sam za to kriv.
I ne znam šta će se desiti u budućnosti, ali šta god da se desi ja neću zaboraviti tebe. Jedan dio tvog života je i moj.
Koliko god da sam bio grub prema tebi ja sam te volio. Možda to nisam znao pokazati na pravi način ali sam te volio, i uvijek ćeš mi nešto značiti. Probudit će se znam nešto u meni uvijek kad te vidim, htjet ću te zagrliti i poljubiti, bar u obraz.
A znam da to nikad više neću moći, da neću imati pravo na to. Znam da si tuđa i da ćeš uvijek biti tuđa. Moja nikad više.
Ali moja si bila prva, prva i jedina. Sve one koje dolaze poslije tebe su laž , laž kojom pokušavam da zaboravim nas, ali kad to nisam mogao svih ovih godina , onda neću nikad.
Frky

02.06.2015. u 21:38   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Trenutno nema niti jednog komentara

Dodaj komentar