Tračak sunca

Znate.

Lako je ići ljudima niz dlaku.
Prosipati ruže tamo gdje je već odavno izraslo cvijeće.

Teško je ići protiv ljudi koji za sobom ostavljaju korov.
Koji tu nepoželjnu dlaku neodobravanja i mržnje
nalaze u svima,
osim u sebi.

I koji bez te iste dlake,
dok je ne nađu ne bi uspjeli preživjeti.

Jer, život im se nekako svodi baš na to,
da čitavu svoju egzistenciju
provedu u traženju onoga
što će ih odvojiti.

Učiniti većima od drugih.

Jer veličina njima jest bitna.

Toliko,
da zaboravljaju da su najveće veličine one u grudima.

A ne u gaćama u kojima nerijetko stanuju beskorisna muda bez pokrića.

Ingrid Divkovic