Tračak sunca

Poslala sam ti poziv.
Poruku koju je vatra življenja ispisala na mom dlanu.
Nemoj skočiti na noge i povikati: „Da, to je ono što želim! Učinimo to!“
Samo tiho ustani i pleši sa mnom.
Pokaži mi kako slijediš svoje najdublje želje,
Spiralno se spuštajući u bol unutar bola,
A ja ću ti pokazati kako posežem unutra i otvaram se
prema van kako bih osjetila poljubac Misterija, slatke usne na mojima, svakoga dana.
Nemoj mi reći da želiš držati cijeli svijet u svome srcu.
Pokaži mi kako se odvraćaš od okrivljavanja drugoga,
a da ne napuštaš samoga sebe kada si povrijeđen i bojiš se biti nevoljen.
Ispričaj mi priču o tome tko si i saznaj tko sam ja u pričama koje živim.
I zajedno ćemo se sjetiti da svatko od nas uvijek ima mogućnost izbora.
Nemoj mi reći kako će divne stvari biti... jednoga dana.
Pokaži mi da možeš riskirati da budeš potpuno u miru,
uistinu pomiren sa stvarima kakve su upravo sada u ovom trenutku,
i opet u sljedećem i sljedećem i sljedećem...
Čula sam dovoljno ratničkih priča o junačkim pothvatima.
Reci mi kako se raspadneš kad udariš o zid,
naletiš na prepreku koju ne možeš prijeći snagom vlastite volje.
Što te nosi na drugu stranu zida,
prema krhkoj ljepoti tvoje vlastite čovječnosti?
I nakon što smo jedno drugome pokazali kako smo postavili i održali jasne,
zdrave granice koje su nam pomogle da živimo jedno pored drugoga,
riskirajmo prisjetivši se da nikad nismo prestali tiho voljeti
one koje smo nekad voljeli glasno.
Povedi me na mjesta na zemlji koja te podučavaju kako plesati,
na mjesta na kojima možeš riskirati da dopustiš svijetu da ti slomi srce,
a ja ću te povesti na mjesta na kojima mi zemlja pod stopalima
i zvijezde iznad mene uvijek iznova zacijeljuju srce.
Pokaži mi kako se brineš za posao, a da te on ne određuje.
Kada su djeca nahranjena, ali još uvijek glasovi unutar i oko nas
viču da želje duše imaju previsoku cijenu,
podsjetimo jedno drugo da to nikada nema veze s novcem.
Pokaži mi kako svome narodu i svijetu
daješ priče i pjesme koje želiš da djeca naše zemlje zapamte,
a ja ću tebi pokazati kako se trudim,
ne da promijenim svijet,
nego da ga volim.
Sjedni pored mene u dugim trenutcima zajedničke osame,
znajući našu apsolutnu osamu
kao i našu neosporivu pripadnost.
Pleši sa mnom u tišini i zvuku malih dnevnih riječi,
ne zamjerajući mi ni jedno na kraju dana.
I kad zvuk svih svečanih očitovanja naših najiskrenijih namjera odumre na vjetru,
pleši sa mnom u beskrajnoj stanici prije sljedećeg velikog udaha,
daha koji nas sve udahnjuje u postojanje, ne ispunjavajući prazninu izvana i iznutra.
Oriah Mountain Dreamer