Change your life today. Act now, without delay. S.De. Beauvoir

Visitors flocking to Art Basel Miami Beach in search of the unusual and exciting need go no further than World Erotic Art Museum where the works of famous erotic photographer Helmet Newton will be displayed.

Entitled "Helmut Newton: A Liberating Focus," the show opens Monday, Dec. 3 at 9 p.m. with a reception. This is the first Miami solo exhibit of the famous erotic photographer's work and features 17 of his most important photographs. The exhibit is a co-presentation between the World Erotic Art Museum (WEAM) and the Museum der Modern Salzberg (MDM), one of the world's foremost museums of contemporary art.



SUNBATHING

Počevši od 1956, Helmut Newton (1920. - 2004.) radio je za australsko izdanje ženskog modnog magazine Voguea. Magazine Vogue je bio dio medijskog magnata američkog Židova ruskog podrijetla Samuela Newhousa. Poslije je radio u francuskim, američkim , talijanskim i njemačkim izdanjima Voguea, kao i u drugih modnim magazinima. Zbog velikog medijskog publiciteta od sedamdesetih godina prošlog stoljeća Newton je bio jedan od najtraženijih i najskupljih modnih, reklamnih i portretnih fotografa na svijetu. U 1976 on je objavio svoju prvu knjigu, Bijele žene (White Women).




P.S. Photo by Helmuth Newton

Rimljani su muževni, a Grci feminizirani. rema ovoj definiciji, za slobodnog Rimljanina je bilo nemoguće biti pasivan partner, jer je to smatrano ponižavajuće. Iz toga je proizašlo da je seks između dva slobodna Rimljanina bio nemoguć, jer bi jedan od njih u toj priči ipak bio pasivan.

No, bilo je prihvatljivo za slobodnog rimskog građanina da ima odnose s robom, jer robovi u starom Rimu nisu bili smatrani ljudima već ih se nazivalo res, što doslovce znači stvar i s njima se moglo postupati kako se god htjelo. Ovakvo mišljenje ima svoje temelje u tome kako su Rimljani zamišljali sami sebe. Naime, oni su sebe smatrali vojnom nacijom, gdje su ponos i muževnost bile osobito cijenjene osobine, dok su drevne Grke, koji su imali opće prihvatljiv stav o seksu između muškaraca, smatrali feminiziranima.

U starom Rimu je također bila definirana nevjera, prostitucija, brak te izvanbračne aktivnosti. Iako se nevjera zakonom mogla kažnjavati smrću, češće se oduzimao dio imovine prijestupnika i prevareni supružnik je mogao zatražiti rastavu kako bi izbjegao sramotu. To se naravno odnosilo samo za pripadnike viših klasa, dok su siromašniji tu ipak imali malo više slobode jer se zakon njima nije toliko bavio.

Prostitucija nije bila sankcionirana kaznama u vidu globa, već bi prostitutke, muške i ženske, dobile naslov infamose, odnosno neslavne. To bi značilo da bi izgubili većinu prava zajamčenih zakonom i postali bi građani drugog reda. Ovo bi se isto odnosilo na svodnike. No, bez obzira na takve sankcije, prostitucija je u Rimu cvjetala pa su u gradovima postojale cijele četvrti slične onoj 'crvenih svjetiljki' u Amsterdamu. Posebnu ulogu u Rimu je imala institucija konkubinata. Konkubine su uglavnom bile neudane žene koje bi živjele s nevjenčanim ili udovljenim muškarcem i imale su sve privilegije udane žene, osim prava naslijeđivanja za nju i njenu djecu koja bi proizašla iz takvog odnosa. Konkubinat nije bio nikakva sramotna aktivnost pa se čak i na nadgrobne spomenike s ponosom upisivalo da je preminula bila konkubina.

Naravno, u Rimskoj republici, a kasnije i u Carstvu, muškarci su uživali puno veća prava nego žene, no opet Rimljanke su si ponekad same uzimale slobodu, pa je tako opće poznato da su znale zamaskirane odlaziti u arene kako bi mogle uživati u gladijatorima. No, zapravo kada se sve stvari zbroje nalazimo da, iako su u Rimu postojali čak ponekad striktni zakoni, često ih se vrlo slobodno kršilo ili smatralo mrtvim slovom na papiru. Građani staroga Rima su si, baš kao i današnji ljudi, uzimali slobode u uživanju svih stvari zemaljskih, bez obzira je li im to država branila ili dopuštala.

These same baths are full of incredibly detailed paintings of different sexual positions. Here's one of my favorites, of a threesome with two men and a woman. It's interesting to compare this image to threesome porn of today, where inevitably the woman would be in the middle. Here, the man is in the middle, pitching and catching at the same time. Ah, Rome.

Threesome etiquette isn't the only cultural difference between Roman sexuality and our own. Take a look at this Pompeii street decoration of four perky, disembodied penises floating around a chalice. Similar penis imagery was found in most houses, sometimes disembodied and sometimes attached to satyrs or the mythological figure Priapus. Historians are quick to point out that these are "fertility symbols," comparable to a picture of a cornucopia or flowers. That's true, but still doesn't change the fact that Romans were used to thinking of penis pictures as nice decorations. They flaunted the very same body parts that the Christian church would later call dirty, shameful, and best kept hidden.



P.S. OVO ZNAČI BITI DOBRO UMREŽEN, NAJEBO SI!
( AKO HOČEŠ DA SE KAR(T)AŠ MORAŠ BITI U ŠPILU)
AKO NISI UMREŽEN, ISTO SI NAJEBO..! :))

P.S. OVAKO MORAŠ BITI UMREŽEN ZA PARALELNO STUDIRANJE
MBA HARWARD BUSINESS SCHOLL I PRIVATNI BIZNIS!!!

Link

Through meditation and introspection, learn first to love yourself in the soul way, by sensing the hidden joy of your own being. Then, with that egoless love, reach out to touch your spouse, your children. Refine your love so that it becomes more and more pure; so that it contains less of the consciousness of „I and mine“. Love your family as you love yourself: for their souls, not merely their personalitis.

As we perfect our inner natures, we achieve a balance betwen reason and feeeling, end between wisdom and love. Man become kinder, more compassionate. Woman become more reasonable, less emotioanl. We all long, at least subconsciously, to achieve this balance; that is why we find ourselves instinctivly drawn to the opposite sex. Our attraction is far more than physical. It is born of the disare to achieve perfect balance within ourselves. The more we achieve this inner balance, the less we have to affirm it outwardlay, in human relationship. The longing then develops in our hearts to atttain inner, soul relationship with God.

In describing spiritual relationship, I want to emhasize this final point: That relationship, as such, is in no way a panacea; it is what you do with relationship, and for that matter with any human condition, that determines whether your progress will be toward greater freedom, or toward an increase of delusion.

I find that a great deal of energy is wasres in wondering, „When am i going to meet my soul mate?“ For someone who is one the spiritual path, it is wises to seek God first of all, deeply. The Lord will send the right person to you, in His own time. Through your meditation and devotion you will develop the magnetism to attract such a person. Develop spiritual magnetism through daily communion with Him, and you'' draw true friends to you, who are compatible with you on tthe highest, soul level.

Learn to Meditate

“The soul loves to meditate, for in contact with Spirit lies its greatest joy.” Yogananda
Meditation is natural and deeply rewarding. It offers a direct and intuitive experience of states of consciousness that are healing and inspiring:

Inner peace, self-acceptance, unselfish love, vitality, creativity and a calm joy that transcends life’s ups and downs.
The benefits of meditation, which are many, have been amply documented by medical testing. Just try searching the internet on the “benefits of meditation” and you’ll be amazed!

There is an Indian saying that has become Ananda’s fundamental principle: “Where there is dharma, or right action” (that is to say, action in tune with truth and spiritual ideals), “there is victory.” When we put principles first in our life, everything goes as it should, and there can be no failure. As the Bhagavad-Gita says, “Oh, Arjuna, know this for a certainty: My devotee is never lost.”


Bach - Keyboard Concerto No. 5 in F Minor BWV 1056 - Largo

Link

Link

Film je snimljen u produkciji slavnog oskarovca Jamesa Camerona, a dobio je i MTV-jevu filmsku nagradu za najpoželjnijeg glumca (Keanu Reeves). Scenarij supotpisuje W. Peter Iliff, a to je četvrti i jedan od najuspjelijih filmova redateljice Kathryn Bigelow. Kathryn Bigelow se tematikom i poetikom svojih djela naslanja na tradiciju klasičnog Hollywooda i ostvarenja glasovitog francuskog redatelja Jeana-Pierrea Melvillea. I u "Paklenom valu", sugestivnoj, nenametljivo stiliziranoj priči o neobičnom prijateljstvu policajca i lopova..

Okretni Johnny Utah (K. Reeves) mladi je i neiskusni FBI-jev agent kojem šef Ben Harp (J. C. McGinley) dodijeli težak zadatak, istragu niza vješto izvedenih pljački banaka. Kad od svog starijeg partnera, Angela Pappasa (G. Busey), dozna da su kriminalci maskirani u bivše američke predsjednike tijekom posljednje tri godine izveli čak 27 pljački, te da im je nemoguće ući u trag, Johnny uz Pappasovu pomoć na temelju snimaka nadzornih kamera zaključi da se iza maski krije skupina odvažnih surfera.

Stoga Johnny nabavi surfersku dasku te već prvog dana, nespretno jašući na valovima, upozna atraktivnu Tyler Ann Endicott (L. Petty). Tyler je vješta surferica i bivša djevojka markantnog Bodhija (P. Swayze), vođe skupine jahača na valovima koji od lipnja do srpnja svake godine neustrašivo prkose prirodi. Znajući da su se sve pljačke dogodile baš u tim razdobljima, Johnny se preko Tyler počne družiti s Bodhijem. Nakon što s djevojkom uskoro započne ljubavnu vezu, Johnny će s Bodhijem razviti neobično prijateljstvo, istodobno obilježeno razumijevanjem i nepovjerenjem.

Link

Link

U sklopu ovog članka možete pronaći jedan od najpoznatijih tekstova na svijetu - ulomak iz djela Republika, napisan od strane Platona. Radi se o dijelu općepoznatom kao Alegorija Pećine, u kojoj se na veličanstven način, jednom slikom, prikazuje problem obrazovanja. Djelo je napisano u obliku razgovora između Sokrata i Glaukona (Platonov mlađi brat).

Mnogi će tvrditi kako je problem obrazovanja iznimno praktičan, ali i filozofski. Naime, pitanje koje se dosta puta postavlja u filozofskim krugovima je: Kako izvući čovjeka iz njegovog prirodnog neznanja?

Na koji način radi naše sredstvo razuma - mozak, na kojim frekvencijama djelujemo, te kolika je razina pri kojoj se mi nesvjesno ograničavamo? Raspravljati o tome svakako možemo danima, no prije svega preporučujem da pročitate ovaj suvereni dar koji nam je podario Platon.

- Sada, odgovorio sam, sebe predstavi sebi na način ovakvog stanja naše prirode s obzirom na obrazovanje i neznanje. Zamisli ljude koji imaju boravište u podzemlju, poput špilje, koja ima ulaz otvoren u prema svjetlu punoj širini špilje, a ti ljudi su tu još od svojeg djetinjstva, nogu i vratova u lancima, tako da se ne mogu kretati niti vidjeti negdje drugdje nego ispred sebe, lanci ih spriječavaju okrenuti glavu, a svjetlost im dolazi od vatre zapaljene na jednoj uzvisini u daljini iza njih; između vatre i zatvorenika ušpinje se cesta: zamisli da je uzduž ovom putu izgrađen mali zid, pregradak i da lutkari pokazuju lutke stojeći pred njima,i iznad njega prikazuju svoja čuda.

- Vidim, rekao je on.

- Zamisli, sada uz taj zid ljude koji iznose raznovrsne predmete izvan zida, i kipove ljudi i životinja, kamene, drvene i drugih raznoovrsih tvari, naravno, nosači, neki govore, a drugi šute.

- To su, uzvikanu on, čudna slika i čudni zatvorenici.

- Oni izgledaju poput nas ", odgovorio sam, i najprije, misliš li da su oni jednoj takvoj situaciji nikada nisu išta od sebe i svojih susjeda osim sjena projiciranih vatrom na zid špilje sebi sučelice?

- Kako bi mogli? primijeti on, ako su prisiljeni da ostanu neprokretnom glavom tijekom čitavog života?

- I za objekte koji prolaze, nije to isto tako?

- Bez sumnje.

- Ako bi oni mogli međusobno razgovarati ne misliš li da bi oni sjene pravih stvari vidjeli držali za prave stvari?

- Nužno.

- A ako stražnji zid od zatvora proizvodi odjek, svaki put kad bi jedan od nosača govorio, ne bi li mislili da čuju nešto drugo osim sjena koje prolaze ispred njih?

- Ne, tako mi Zeusa, rekao je on.

- Dakako, odgovorio sam, takvi ljudi neće pripisati stvarnost nečem drugom nego sjenama stvarnih predmeta.

- To je apsolutno nužan zaključak.

- Razmisli sada što će im se dogoditi, naravno, ako ih se izbavi iz njihovih lanaca i izliječi od neznanja. Ako se jedan od tih zatvorenika oslobodi, bude prisiljen ustati odmah, okrenuti vrat, hodati, dižući pogled prema svjetlu: od svih tih pokreta će patiti a zasljepljenost svjetlom će ga spriječiti razlikovati te objekata kojima sve do maloprije vidio samo sjene. Što misliš, kako će reagirati ako netko dođe i kaže mu da da je do maloprije, vidio tek fantome, ali da je sada bliže stvarnosti i okrenut prema više stvarnijim objekatima, da sada vidi ono što je stvarnije? Zar ne misliš da će biti zbunjen, i da će mu se sjene koje je sve sada gledao činiti stvarnije od predmeta koje mu sad pokazaju?

- Mnogo istinitije, priznade on.

- A ako ga se prisili gledati u samo svjetlo, oči njegove ne će li biti povrijeđene? Neće li on izbjegavati to gledanje da bi se vratio stvarima koje može gledati, i ne že li vjerovati da su oni prijašnji zapravo medjusobno razlikovniji od onih koje mu se sad pokazuje?

- Svakako.

- A ako, nstavih ja, se njega izvuče na silu iz njegove pećine, da mu se penjati uz grub i strm uspon, i ne pustiti ga se sve dok bude izvučen na svjetlost sunčevu, neće li on jako patiti, i ne će li se žaliti na takva nasilja? A kad bude došao na svjetlo, da li će on moći, sunčevim sjajem zaslijepljenih očiju

, razlikovati i jedna od stvari koje sada zovemo stvarnima?

- Ne, zaista, neće on to moći, odgovorio je on, barem u početku.

- Bit će, mislim, potrebno privikavanje da bi razlikovao predmete u gornjim predjelima. Najprije, sjene su one koje će najlakše razlikovati, onda slike ljudi i drugih predmeta koji se odražavaju u vodi, po tome tek same predmete. Nakon toga, on moće moći, sučeljavajući svjetlost zvijezda i mjeseca, noću lakše promatrati nebeska tijela i nebo samo, kao tijekom dana sunce i njegovu svjetlost.

- Nema sumnje.

- Na kraju, pretpostavljam da će biti sunce – ne samo prazne slike koje se ogledaju u vodama ili na nekim drugim mjestima - ali sunce samo na svojem mjestu, on će moći vidjeti i promatrati onakvo kakvo ono jeste.

- Nakon toga, on će doći do zaključka o suncu, da je ono to što prouzrokuje sezone i godine, koje regulira sve u vidljivom svijetu, i da je ono, na neki način uzrok svemu što je on sa svojim drugovima vidio u špilji.

- Očito, ovo je zaključak do kojeg se stiže.

- Sada, dakle, prisjećajući svog prvog boravišta, mudrosti koju mu se propovijeda i onih koji mu bijahu sudrugovima u zatočeništvu, ne misliš li da će se radovati promjeni i žaliti ove posljednje?

- Tako je, doista.

- A ako oni međusobno dodjeljuju počasti i pohvale ih, ako imadoše nagrade za onga koji je shvatio najprodornijim okom prolaženje sjena, koji je najbolje upamtio one koji su se prvi ili posljednji pojavili ili prošlosti, ili da idu zajedno, i koji time bijaše bio njvještiji pogoditi njihov izgled, ne misliš li ti da bi naš čovo bio ljubomoran na te razlike, i da bi zavidio onima koji su, među zatvorenicima, odličnici i moćnici? Ili bi pak, kao junak Homerov, on tisuću puta radije bio upregnut u ralo u službi siromašnog orača, i trpio sve na svijetu, radije nego se vratio k svojim starim iluzijama da bi iznova živio kao što je nekad živio?

- Slažem se s tobom, kaže on, on će radije trpjeti sve to, nego živjeti na onaj način.

- Zamisli, nadalje, da taj čovjek siđe natrag u špilju i sjedne na svoje staro mjesto: ne će li njemu, iznenadno došavšem s punog sunca, oči biti zaslijepljene tamom?

- Bit će, sigurno, reče on.

- A ako on mora ponovno ući u konkurenciju, suditi one sjene zajedno sa zarobljenicima koji nisu nikad napuštali svoje lance, u trenutku kad mu je vid još uvijek smušen i prije no što su se njegove oči oporavile (a navikavanje na tamu zahtijevat će dugo vremena), neće li on početi smijati se na svoj račun, a oni neće li mu reći da je, nakon što je otišao gore i vratio se oštećenog vida, i da ne vrijedi ni pokušati penjati se gore? A ako netko pokuša osloboditi ih i odvesti gore, a oni ga budu mogli

dohvatiti rukama i ubiti, ne će li ga oni zaista i ubiti?

- Bez ikakve sumnje, odgovorio je on.

- Sada, moj dragi Glaukone, nastavih ja, treba točku po točku primijenit tu sliku na ono što smo rekli netom rekli,

usporediti svijet koji nam otkriva pogled na boravak u zatvoru i svjetlost vatre koja ga osvjetljava, sa snagom sunca. Glede uspona u gornje predijele i kontempliranja njegovih objekata, ako ga ti shvaćaš kao da je uspon duše k ineligibilnom mjestu, ti se nećeš prevariti glede mojeg mišljenja, jer i ti to jednako želiš spoznati. Bog zna da li je ono istina. Za mene, to je moje minijenje: u inteligibilnom svijetu ideja dobra posljednja je i teško spoznatljiva, ali ne možemo ju percipirati bez zaključka da je uzrokom svega što je istinito i lijepo u svim stvarima; da je ona, u vidljivom svijetu, porodila svjetlost i vladara svjetlosti, koja, u inteligibilnom svijetu, jeste sama suveren i da oslobađa istinu i razumnost; i da ju se mora vidjeti da bi se ponašalo mudro i u privatnom i javnom životu.

- Dijelim tvoje mišljenje, rekao je, onoliko koliko ja to mogu.

- Dobro! Podijeli ga opet na ovoj točki, i nemoj se iznenaditi da oni koji su se uzdigli na takve visine ne žele se baviti ljudskim poslovima, te da njihove duše stalno teže boraviti ondje gore. To je sasvim prirodno, ako je naša alegorija točna.

- To je, doista, sasvim prirodno, rekao je on.

- Ali što? misliš li ti da je čudno da čovjek koji je prešao s božanskih kontempliranja na jadne ljudske stvari ima nedostojno ponašanje, čini se prilično smiješan, kada se, imajući još uvijek smušen vid, i ne budući još dovoljno naviknut na tamu koja ga okružuje obvezan ući u spor, pred sudovima ili drugdje, o sjenama pravde ili slikama koje projiciraju te sjene i boriti se protiv tumačenja danih od onih koji nikada nisu vidjeli pravdu samu?

- Nema ništa čudno u tome.

- Doista, odgovorio sam, pametan čovjek će se sjetiti da oči mogu biti zbunjene na dva načina i zbog dva suprotna uzroka: prijelazom sa svjetla u mrak, te onim iz mraka na svjetlo; i, nakon što je ramislio da isto vrijedi i za dušu, koe kad bude vidio jednu nejasnoću i prijepreku pri razlučivanju nekih stvari, da se neće glupo smijati, nego će radije ispitati da li, došavši iz jednog svjetlijeg života, da je, u nedostatku sviklosti, zapriječen tminama, ili prijelazom iz neznanja na svjetlo, previše zaslijepljen njegovim blještavilom; u prvom slučaju smatrat će se sretnim zbog onoga što ćuti i životom koji vodi, u drugom slučaju on će tugovati za njim, a ako bi se htio smijati na svoj račun, njegova ismijavanja će biti manje smiješna ako su upućena duši koja silazi iz boravišta u svjetlosti.

- Tako govori, kazao je, velika mudrost.

- Mi, dakle, moramo, ako je to istina, doći na ovaj zaključak: obrazovanje nije ono što neki proglašavaju da jeste, jer oni ga nastoje uvesti u dušu, gdje mu nikako nije mjesto, kao ka bismo dali vid slijepim očima.

- Da, u stvari, oni to nastoje.

- Sada, nastavih, ovaj govor pokazuje da svatko ima sposobnost učenja i organ pripremljen za tu svrhu, te da, slično očima koje se ne bi mogle okrenuti drugačije nego zajedno s cijelim tijelom, od tame k svjetlosti, ovaj organ mora se okrenuti s cijelom dušom od onog što se rađa, sve dok ne bude u stanju podnijeti vid bića i onog što je najsvjetlije u bići, a to mi nazivamo dobr, zar ne?

- Da.

- Obrazovanje je umjetnost koja sebi predlaže taj cilj, promjenu duše, i koja traži najlakša i najučinkovitiji sredstva za to obavljati, to se ne satoji u davanju vida organu duše, jer da ona već posjeduje, ali kao je pogrešno okrenute i ne gleda kamo bi trebalo, ona nastoji povesti ga u dobrom smjeru.

- Čini mi se, reče on.

The photograph, taken with a Leica IIIa camera, was published a week later in Life magazine among many photographs of celebrations around the United States that were presented in a twelve-page section titled Victory Celebrations. A two-page spread faces three other kissing poses among celebrators in Washington, D.C., Kansas City, and Miami opposite Eisenstaedt's, which was given a full-page display. Kissing was a favorite pose encouraged by media photographers of service personnel during the war, but Eisenstaedt was photographing a spontaneous event that occurred in Times Square as the announcement of the end of the war on Japan was made by U.S. President Harry S. Truman at seven o'clock. Similar jubilation spread quickly with the news.

From The Eye of Eisenstaedt:

I was walking through the crowds on V-J Day, looking for pictures. I noticed a sailor coming my way. He was grabbing every female he could find and kissing them all — young girls and old ladies alike. Then I noticed the nurse, standing in that enormous crowd. I focused on her, and just as I'd hoped, the sailor came along, grabbed the nurse, and bent down to kiss her. Now if this girl hadn't been a nurse, if she'd been dressed dark clothes, I wouldn't have had a picture. The contrast between her white dress and the sailor's dark uniform gives the photograph its extra impact.

Trinaestogodišnja Riječanka kojoj je pripala čast u srijedu otpjevati hrvatsku himnu u povodu 20. obljetnice Oluje jučer je na generalnoj probi svojim glasom sve prisutne ostavila bez riječi. Nazivaju je čudom od djeteta čiji će talent napokon vidjeti cijela Hrvatska. Redateljica mimohoda, kazališna umjetnica Petra Radin otkrila nam je sve o djevočici koja će 4. kolovoza mnogima svojom izvedbom zasigurno izmamiti suzu u oku.



Da glas 13-godišnje Mie Negovetić može ugrijati najhladnije srce, a njezin razigran karakter oraspoložiti i najozbiljnijeg vojnika, uvjerili su se jučer svi koji su prisustvovali generalnoj probi vojnog mimohoda na kojem će 4. kolovoza mala riječka pjevačica s članovima klape Sveti Juraj Hrvatske ratne mornarice izvesti hrvatsku himnu 'Lijepa naša'. Za sve one koji se pitaju zbog čega je kazališna redateljica mimohoda Petra Radin upravo Miji, učenici 7. razreda OŠ Brajda iz Rijeke pružila priliku za tako važan nastup, objasnila nam je sama redateljica:

'Mia je prvenstveno izvanserijski talent i svi koji je čuju kako pjeva u to se lako uvjere. Upoznala sam je prošle godine na Festivalu neovisnih kazališta FEN u Opatiji gdje me očarala u jednoj minuti. Naime Mia uz to što pjeva i glumi, uspješno se bavi i gimnastikom. Razigrano je, neopterećeno dijete, ne zna za tremu, jučer na generalnoj probi šarmirala je cijelu vojsku, svi su bili oduševljeni njezinim glasom, ali i smislom za humor.

Nastupila je prije dva mjeseca na završnoj svečanosti škole pjevanja Husar & Tomčić u kazalištu Komedija, a kad sam čula da ću režirati vojnu paradu, odmah sam se sjetila nje. Prvo sam razgovarala s njezinom mamom Kristinom koja je pitala Miju što misli o mom prijedlogu. Rado je prihvatila. Mia je naše malo čudo i moja poruka - mi smo hrvatska budućnost', ispričala je redateljica Petra Radin za tportal. Iako njezini nastupi i obrade svjetskih hitova na Youtubeu imaju više od tri milijuna pregleda, riječka odlikašica, koja već ima i svoje obožavatelje diljem svijeta, ne sanja o pjevačkoj karijeri, više je naklonjena klasičnoj glazbi.

O njezinu čarobnom glasu i talentu počelo se pisati u prosincu prošle godine nakon nastupa na Božićno-novogodišnjem primanju Primorsko-goranske županije, kada je izvedbom Beyonceine pjesme 'Listen' ostavila prepunu dvoranu Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku bez daha. Gosti su je nekoliko puta pozdravili gromoglasnim pljeskom. Miji je pjevanje hobi od malih nogu, kao i njezinoj mlađoj sestri Lani. Nikad nije išla u glazbenu školu, a naklonost glazbi naslijedila je od roditelja. Mama Kristina nekad je pjevala u bendu, a Mijin tata Igor svira i danas.

'To dolazi iz mene, pjevam od srca. Nikad to ne bi tek tako odradila, bez srca. Ipak treba s talentom paziti što se radi', objasnila je Mia u prosincu za Kvarner News. Najdraže su joj pjevačice Natali Dizdar i Ivana Kindl te Whitney Houston, Celine Dion i Beyonce Knowles. A kako Mia svojim glasom konkurira Beyonce, pogledajte u videu:

Link

Link

Iznimno je oduševljenje izazvala 13-godišnja Riječanka Mia Negovetić koja će s članovima Klape Sveti Juraj Hrvatske ratne mornarice u utorak na mimohodu otpjevati himnu Republike Hrvatske 'Lijepa naša' što su zabilježile i kamere HRT-a
Vezane teme

Kad je Mia pustila glas, ostali su zanijemili što se moglo vidjeti i na jučerašnjoj generalnoj probi koju su snimale kamere HRT-a pa se, između ostalog, čak vidjelo i dirnute izraze lica inače stamenih hrvatskih vojnika.

Snimka je odmah izazvala i ogromnu reakciju na društvenim medijima HRT-a, a kako se može vidjeti prema komentarima na službenim stranicama javne televizije na Facebooku i Twitteru - javljaju se čak i stranci koji kažu da, premda ne razumiju riječi, scene iz videa koji prikazuje Miu kako pjeva oduševile su ih.

Upravo je malena Mia, koja ne pohađa glazbenu školu ni glazbene tečajeve nego je samouka pjevačica, jedno on najvećih iznenađenja mimohoda, a u njezinu prekrasnom glasu možete uživati i na YouTubeu gdje su njezine izvedbe pregledane više od 3,5 milijuna puta.


BEYONCE KNOWLES USA National Anthem Live @ Super Bowl 2004

Link

Whitney Houston Sings USA National Anthem

Link

Mariah Carey Sings USA National Anthem

Link

Carrie Underwood's National Anthem

Link

Muškarci i žene s određenim fizičkim i psihološkim karakteristikama plijene više pažnje, brže postižu društveni uspjeh i lakše pronalaze partnere. Takve osobe često se nazivaju alfa muškarci i žene. Koncept alfa muškarca/žene stvoren je četrdesetih godina prošlog stoljeća, a popularan je jer većina ljudi želi znati koje su njihove osobine kako bi ih mogli oponašati. Psiholozi su iznijeli svoje teorije

Termin alfa muškarac preuzet je iz životinjskog svijeta, a nastao je iz promatranja ponašanja pojedinih životinjskih vrsta. Pa se tako termin alfa mužjak odnosi na jedinku, snažniju od ostalih u grupi koja radi toga ima mogućnost parenja s većim brojem ženki. Status alfa mužjaka je neupitan sve do trenutka dok se ne pojavi mlađi i jači mužjak koji će ga zbaciti s pijedestala. Osim po pitanju spolnog općenja, u ljudskom svijetu se taj pojam upotrebljava kod poslovnih i ostalih društvenih odnosa. Kod nekih sisavaca i ženka može biti glavna te se tada govori o alfa-ženki.

Teorija o vukovima je propala, ali je o ljudima zaživjela
Psiholog Hrvoje Maleković objasnio je da je koncept alfa-mužjaka i alfa-ženke stvoren četrdesetih godina, a populariziran sedamdesetih godina prošlog stoljeća u proučavanju vukova: "U to vrijeme o vukovima se znalo manje nego što se zna sada. Ukratko, teorija da alfa-vuk hoda okolo i pari se s vučicama kako stigne, sustavnim i znanstvenim prikupljanjem činjenica utvrđena je kao neistinita. Trenutno se, više ili manje sa sigurnošću, može reći da vukovi, kao i određen broj drugih sisavaca, živi u monogamnim vezama. Unatoč tome, koncept alfa mužjaka i ženke zaživio je u popularnoj psihologiji zapadnog dijela svijeta."

Maleković je objasnio da popularnosti teorija o alfa muškarcima i ženama proizlazi iz želje da se saznaju njihove karakterne osobine kako bi se kopiranjem tih obrazaca ponašanja stekle prednosti u društvu. "Kad stručnjaci govore o karakteristikama alfa muškaraca i žena, govori se o pet, sedam ili čak dvadeset i pet karakteristika. Neke od tih karakteristika su međusobno kontradiktorne, a neke graniče i s poremećajima ličnosti. Kako god bilo, činjenica je da se moderno ljudsko društvo temelji na hijerarhiji. Kako će netko biti rangiran zaključuje se više-manje nesvjesno na osnovu fizičkih karakteristika (veličina, snaga), zdravlja (koža, oči, kosa), govor tijela (kontakt očima, tjelesni stav)."

Je li istina da je ljepota u očima promatrača?
Koliko god da se govori (i donekle jest tako) da je ljepota u očima promatrača ipak postoje muškarci i žene koji plijene više pažnje od drugih, lakše postižu društveni uspjeh i lakše dolaze do partnera/partnerica. "Prema definiciji , ljepota je karakteristika osobe ili objekta koja promatraču pruža doživljaj užitka i zadovoljstva. Budući da svaka osoba ima svoju ideju o tome što je to što joj pruža užitak i zadovoljstvo, vrlo je nezahvalno govoriti o tome što je lijepo i privlačno ljudskom oku. Drugim riječima 'ljepota je uvijek u očima promatrača'. Kada govorimo o ljepoti, ona je u pravilu kombinacija vanjskog izgleda i unutarnje ljepote (psiholoških karakteristika, osobnosti, inteligencije, karizme itd). ", objasnila je Mirta Fraisman Čobanov, psihoterapeutkinja i upozorila da postoje različita istraživanja koja pokazuju da postoje određene fizičke i psihološke karakteristike koje muškarce i žene čine više ili manje privlačnima: "Te karakteristike, odnosno teorije, ne treba uzimati kao apsolutnu istinu, već možda samo kao smjer ili naznaku koja može pomoći otkriti što je to većini ljudi privlačno i lijepo. Također, navedene karakteristike treba promatrati i u povijesnom i kulturnom kontekstu. U karakteristikama koje slijede osvrnula sam se isključivo na mjerila ljepote koja vrijede u zapadnoj kulturi."

Postati alfa
Kod alfa muškaraca i žena ujedinjeni su dobar izgled i snažna liderska osobnost, Mirta Fraisman Čobanov objasnila je postoji li način da se ostali smrtnici približe tom idealu ili je to osobina s kojom se rađa: "Možda ne možemo toliko utjecati na inicijalne fizičke karakteristike našeg tijela (ako se ne odlučimo za plastičnu kirurgiju), no sigurno se možemo naučiti dobro brinuti za svoje tijelo, kvalitetno se hraniti, vježbati i voditi zdrav način života kako bi tijelo bilo što zdravije, a samim time i privlačnije. S druge strane, na našoj osobnosti možemo raditi čitav život i razvijati svoje psihološke kvalitete. Možemo razviti i povećati samopouzdanje, razviti fleksibilnost, naučiti se dobro nositi s neizvjesnošću i problemima, razviti empatiju i dobru komunikaciju s drugim ljudima, živjeti sa strašću, njegovati smisao za humor te nastojati biti autentično svoji (lojalni vlastitim principima, svojim osobnim vrijednostima i životnoj svrsi). Nema ničeg privlačnijeg od toga da budemo ono što jesmo. Neki su ljudi prirodno skloniji izazivanju pažnje i imaju dar vođenja grupe, međutim vještine vođenja su isto tako nešto što svatko od nas može razviti i naučiti do određene mjere. Kada govorimo o poželjnim karakteristikama vođe onda svakako treba spomenuti empatiju, velikodušnost, balans, strpljenje, samopouzdanje, autentičnost, integritet, izvrsnu komunikaciju i neospornu motivaciju i upornost. Sve su to karakteristike koje se mogu razvijati."

Link

Link


P.S. "Prema definiciji , ljepota je karakteristika osobe ili objekta koja promatraču pruža doživljaj užitka i zadovoljstva. Budući da svaka osoba ima svoju ideju o tome što je to što joj pruža užitak i zadovoljstvo, vrlo je nezahvalno govoriti o tome što je lijepo i privlačno ljudskom oku. Drugim riječima 'ljepota je uvijek u očima promatrača'. Kada govorimo o ljepoti, ona je u pravilu kombinacija vanjskog izgleda i unutarnje ljepote (psiholoških karakteristika, osobnosti, inteligencije, karizme itd). .." :))

P.S. "Alfa ženka - Isto što i alfa mužjak, samo mnogo zajebanije, okrutnije, jače i opasnije."

Svrha online datinga je, kako znate, pravi spoj u živo. Mogu razumjeti da želite biti sigurni da postoji neka kemija između Vas ili ne želite izgledati previše nestrpljivi (ili očajni), ali što dalje odgađate da ju pozovete na pravi spoj , veća je vjerojatnost :

a) Ona će pretpostaviti da se za nju ne zanimate i krenuti dalje ili

b) Netko drugi će ju pitati za pravi spoj prije Vas i taj momak će dobiti lavovski dio njezine pažnje.

Ne možete samo pretpostaviti da će ona sama predložiti vrijeme i mjesto spoja; To ćete morati biti spremni učniti sami, ako želite biti proaktivni ovdje.

Što duže razgovorate preko e-maila, a posebno sustava dating site pvt. poruka, više ćete se emocionalno trošiti i veća je vjerojatnost da se nikada zapravo nećete stvarno vidjeti.
Vi uvijek želite da se krećete prema gore na ljestvici intimnosti u komunikaciju.Otvoriti Profil na dating site je malo ulaganje. Ako ste dobili tri-četiri pvt. Ili e-mail poruke od osobe, možete pokušati organizirati spoj u živo. U najmanju ruku posredno - idealno za tekstualne ili stvarne telefonske pozive, ali najmanje neki oblik izravne instant razmjene poruka. Stalno jednostavno izmjenjivanje poruka naprijed i natrag vodi vas sada i uvijek samo da trošite svoje vrijeme. Online dating site nema svrhu redovitog dopisivanja s nepoznatim osobama.

At the same time, sometimes things are just never going to go anywhere. Not getting a response to your latest email is a response: they’re not interested. It’s better to give them up for lost and look elsewhere. Similarly, if you get the sense that their interest is fading or that they’re just being polite by responding – cut them loose and move on to somebody else. There’s no profit in riding that bomb all the way down; it only makes you feel worse about yourself and takes up time needlessly. You should have better things to do than get hung up with a relative stranger, including messaging other, more likely potential dates.

Remember: dating is supposed to be fun. And the fewer headaches you have to deal with, the more you can actually enjoy being single.



P.S. Budući da pišem postove na Eclectica.hr, Poslovni.hr, Forum.hr i FB,
član sam OKCupid, većina Bloških Ameba koja misli da su mi bitni njihovi
isprazni, mediokritetski životi, jako se vara..:))

Svrha online datinga je, kako znate, pravi spoj u živo. Mogu razumjeti da želite biti sigurni da postoji neka kemija između Vas ili ne želite izgledati previše nestrpljivi (ili očajni), ali što dalje odgađate da ju pozovete na pravi spoj , veća je vjerojatnost :

a) Ona će pretpostaviti da se za nju ne zanimate i krenuti dalje ili

b) Netko drugi će ju pitati za pravi spoj prije Vas i taj momak će dobiti lavovski dio njezine pažnje.

Ne možete samo pretpostaviti da će ona sama predložiti vrijeme i mjesto spoja; To ćete morati biti spremni učniti sami, ako želite biti proaktivni ovdje.

Što duže razgovorate preko e-maila, a posebno sustava dating site pvt. poruka, više ćete se emocionalno trošiti i veća je vjerojatnost da se nikada zapravo nećete stvarno vidjeti.
Vi uvijek želite da se krećete prema gore na ljestvici intimnosti u komunikaciju.Otvoriti Profil na dating site je malo ulaganje. Ako ste dobili tri-četiri pvt. Ili e-mail poruke od osobe, možete pokušati organizirati spoj u živo. U najmanju ruku posredno - idealno za tekstualne ili stvarne telefonske pozive, ali najmanje neki oblik izravne instant razmjene poruka. Stalno jednostavno izmjenjivanje poruka naprijed i natrag vodi vas sada i uvijek samo da trošite svoje vrijeme. Online dating site nema svrhu redovitog dopisivanja s nepoznatim osobama.

At the same time, sometimes things are just never going to go anywhere. Not getting a response to your latest email is a response: they’re not interested. It’s better to give them up for lost and look elsewhere. Similarly, if you get the sense that their interest is fading or that they’re just being polite by responding – cut them loose and move on to somebody else. There’s no profit in riding that bomb all the way down; it only makes you feel worse about yourself and takes up time needlessly. You should have better things to do than get hung up with a relative stranger, including messaging other, more likely potential dates.

Remember: dating is supposed to be fun. And the fewer headaches you have to deal with, the more you can actually enjoy being single.

P.S. Budući da pišem postove na Eclectica.hr, Forum.hr i FB većina
Bloških Ameba koja misli da su mi bitni njihovi mediokritetski životi,
jako se vara..:))

Čemu se radovati u zrelosti? “Ljepota zrelosti je sloboda. Zrelost donosi osjećaj da ste puno više svoji, puno više slobodni, samoopredijeljeni. U stanju ste vidjeti svijet kakav on zaista i jest. Ali, također i kakav bi on trebao biti. Manje vas je briga što drugi ljudi misle o vama.” 'Nitko ne želi odrasti jer je slika kojom danas opisujemo zrelost grozna, zastrašujuća skoro. O odrastanju se govori kao o kucanju na vrata doba kad odustajemo od snova i ideala te puštamo da svijet bude takav kakav jest.'

Kome se danas u Europi žuri odrasti, završiti školu ili diplomirati, tražiti posao na inertnom tržištu rada i zalud maštati da skupi dovoljno za spakirati kofere i napustiti roditeljski dom? Američka filozofkinja Susan Neiman u svojoj zadnjoj knjizi “Why Grow Up?” poručuje da ta petarpanovska ideja produžena, vječna djetinjstva nije novijeg datuma, već je puno starija, duboko ukorijenjena u zapadnoj civilizaciji.
U razgovoru za Globus kaže: “Nitko ne želi odrasti jer je slika kojom danas opisujemo zrelost grozna, zastrašujuća skoro. O odrastanju se govori kao o kucanju na vrata doba kad odustajemo od snova i ideala te puštamo da svijet bude takav kakav jest. U djetinjstvu, adolescentskoj dobi, ranim dvadesetima, ljudi stalno slušaju da su sad ‘u najboljem dobu svojeg života’, da im je ‘baš sad najbolje i najljepše’ i to je poruka koja im negdje ostaje upisana. Kad zagaze u te dvadesete polako shvaćaju da te priče o djetinjstvu nisu sasvim točne, da odrastanje ima prednosti. No, u našoj je kulturi prisutna gomila banalnih detalja i poruka koje stvaraju dojam da je odrasti, kamoli ostarjeti, neka jako loša stvar. Primjerice, odrasli drže da je kompliment kad im netko kaže da izgledaju mlađe.”

Kako odrasti? “Svaki nam dan ponavljaju koliko je važno vježbati, paziti na tijelo, da ostanemo što dulje zdravi i mladi. Pogledajte uokolo, ljudi opsesivno hodočaste u teretane, trče, bicikliraju. Oni koji ništa po tom pitanju ne čine – osjećaju se krivima. Zastrašujuće je da živimo u društvu koje ne ohrabruje da mislite. Zapravo je to jako opasno. Imate apsurdnu situaciju – svaki ženski časopis, svaki liječnik, svaki blog vam govori da se brinete o vlastitom tijelu. Ali ne radimo ništa slično za naš najvažniji organ – za mozak, ne spominju da bismo trebali provesti barem pola sata dnevno vježbajući i svoj mozak. To je jednostavno i svatko to može napraviti. Bombardirani smo raznim izborima koji se stavljaju pred nas, obično su vrlo trivijalni – koji ćeš mobilni telefon, kakav automobil, koje pahuljice za doručak... I dok smo zabavljeni i zaposleni birajući efemerne stvari, ne obraćamo pažnju na puno bitnije, krucijalne stvari. To su ona velika pitanja za koja mislimo da nisu u našim rukama. To su pitanja za odrasle, s kojima se, kao da nismo odrasli, odbijamo baviti – pitanja poput zašto trošimo silni novac na vojnu industriju, a nemamo dovoljno novca za obrazovanje ili za izbjeglice. (Globus 05.07.2015.)

P.S. Gospodu Eteerniisa, Kreleca, Yliju Chvorovicha molio bih da ne komentiraju na mojim zapisima
jer će neko vrijeme biti na Ignore, UNAPRIJED HVALA!

Prije četrdesetak godina samo je 3,6 posto stanovnika imalo fakultetsko obrazovanje. Danas 97 posto djece završava srednju školu, a devet od deset njih upisuje fakultet. Najvažnije je da završiš fakultet. Onda si siguran da ćeš dobiti posao, i to dobar i pristojno plaćen posao, koji će tebi i tvojoj obitelji omogućiti ugodnu egzistenciju - bila je mantra roditelja rođenih sredinom prošlog stoljeća, koji su “činili sve i davali sve od sebe da im dijete završi studij”.

Njihovi su pak roditelji dvadesetak godina ranije davali sve od sebe da im djeca završe srednju školu - ona je bila garancija za dobivanje posla i osiguranje egzistencije bez obavljanja najtežih fizičkih poslova. Međutim danas, srednja škola - s izuzetkom pojedinih obrtničkih škola koje, uz dobru praksu, odgajaju dobre majstore - ni fakultet nisu garancija ni za posao ni za ugodnu egzistenciju. Fakultet je postao tek uvjet koji se za dobivanje posla sve više - podrazumijeva.

Na burzi rada
Za generacije koje su maturirale krajem 60-ih i početkom 70-ih, a rođene su 50-ih godina prošlog stoljeća, tek je polovica roditelja uspjela djeci osigurati srednju stručnu spremu. Prema podacima iz Statističkog godišnjaka ‘Jugoslavija 1918. - 1988.’, koju je 1989. godine izdao Savezni zavod za statistiku, u Hrvatskoj je 1973. godine srednju školu završilo nešto manje od 40.000 mladih. Dakle, jedva svaki drugi iz generacije: u periodu od 1950. do 1960. godine, u kojem su rođeni oni koji su maturirali 1973., prosječno se godišnje rađalo oko 87.000 djece.

Tek je svaki drugi završavao srednju školu, a tri petine njih pohađalo je “škole za kvalificirane radnike i ostali stručni kadar”.
Oni koji su završili srednju školu bili su sigurni. Oni koji su u to doba - i, osobito, prije njega - završavali fakultet - bili su gospoda. Tih je godina, prema Popisu stanovništva, samo 3,6 posto stanovnika starijih od 15 godina imalo visoko obrazovanje - pet posto muškaraca i 2,3 posto žena. Stoga su oni što su maturirali ‘70-ih kad su i sami postali roditelji, ponavljali izmijenjenu mantru svojih roditelja: najvažnije je da završiš fakultet.

I mnogi od njih bili su krajnje uspješni u tome da im djeca postanu akademski građani. A onda se sve promijenilo.
- Danas fakultet predstavlja ono što je u posljednjem kvartalu prošlog stoljeća predstavljala srednja škola - kaže dr. Maja Vehovec s Ekonomskog instituta u Zagrebu.(Jutarnji list)

Link

The secret to a good vacation isn’t just making an escape, it’s choosing the right escape. While sun, sleep, good food, and good wine can sometimes heal any grooves the daily grind has worn into the soul, the complete banishment of ennui requires something more—an adventure. Of course, not everyone who craves a dramatic change of pace wants to enter the Iditarod or attempt to summit Mount Everest. “Many wealthy people who are very well-traveled want a completely new experience,” says Susan Duffy, business development director at SmartFlyer, a global luxury travel firm. “But they don’t necessarily want to give up luxury accommodations and service.” Nor must they. The Financialist asked Ms. Duffy for her best current ideas of adventurous vacations that don’t sacrifice a single iota of luxury.

http://znanost.geek.hr/clanak/kad-lijekovi-popuste-nastupa-ljubav/