Change your life today. Act now, without delay. S.De. Beauvoir

Dvadesetdvogodišnja Cheryl Strayed mislila je da je izgubila sve. Nakon majčine smrti njezina se obitelj rasula, a njezin je brak uskoro propao. Četiri godine kasnije, kad više nije imala što izgubiti, donijela je najvažniju odluku u svom životu

Vezane vijesti
Bez ikakva iskustva i priprema, vođena samo slijepom voljom, propješačit će gotovo 2.000 kilometara Stazom pacifičkih vrhova, od pustinje Mojave preko Kalifornije i Oregona sve do države Washington – i to posve sama. Sjajno napisana, s puno topline i humora, 'Divljina' u izdanju izdavačke kuće Znanje moćna je ispovijed o strahovima i željama mlade žene koja se bori protiv svih nevolja na mukotrpnom putovanju koje je dovodi do duhovnog ozdravljenja.



Ulomak iz knjige 'Divljina'

Zažarenih stopala, izranjenih nogu i drugih mjesta, bolnih mišića i zglobova, s prstom, s kojega se oderala koža kad je bik jurnuo na mene, u stanju blage infekcije, užarene glave koja je brujala od raznovrsnih odlomaka glazbe — na kraju vrućega desetog dana planinarenja gotovo sam upuzala u sjenovit šumarak sljezovka i vrba koji je u mojem vodiču upisan kao Potok dvozuba. Za razliku od mnogih mjesta spomenutih u vodiču koja su imala imena s varavom riječju potok.

Potok dvozuba to je uistinu i bio, ili je barem bio dovoljno dobar za mene — nekoliko centimetara vode svjetlucalo je preko stijena u zasjenjenu koritu potoka. Smjesta sam skinula naprtnjaču, čizme i odjeću i gola sjela u hladnu, plitku vodu, pljuskajući njom lice i glavu. U deset dana na stazi još nisam vidjela nijedno ljudsko biće i stoga sam se odmarala ne brinući se da će netko naići, omamljena od zanosa dok sam naporno pumpala hladnu vodu kroz pročišćivač za vodu i u grlo natakala jednu bocu vode za drugom.

Kad sam se idućeg jutra probudila uz tiho žuborenje Potoka dvo zuba, dugo sam se zadržala u šatoru, gledajući kako se nebo kroz mrežu na stropu rasvjetljuje. Pojela sam ploču granole i čitala vodič, skupljajući snagu za stazu pred sobom. Na kraju sam se dignula, otišla do potoka i posljednji se put okupala u njemu, uživajući u raskoši. ...

DRUGA RADIKALNIJAVARIJANTA DIVLJINE AKO NE VOLIŠ STVARNO CIVILIZACIJU!



nto The Wild" nam priča priču o Christopheru McCandlessu (Emile Hirsch), studentu koji pohađa sveučilište Emory. Uz izvrstne ocjene Christopher se također ističe u sportskim aktivnostima. Nakon diplomiranja, McCandless odluči dati svoju cijelu ušteđevinu, 24,000$, u dobrotvorne svrhe. Kada se riješi novca u banci on uništi sve svoje dokumente i novac u novčaniku. Christopher se odlučio udaljiti od civilizacije i provesti neko vrijeme putujući zemljom kako bi se pripremio za konačni test izdržljivosti, život na Aljasci. Tijekom svojih putovanja on susreće mnoštvo različitih likova na čije živote utječe i više nego je mislio. Film dobitnik Zlatnog globusa, s dvije naominacije za Oskara, snimljen je prema istinitoj priči, inspiriran istoimenom novelom Jona Krakauera o mladom studentu koji je 1992. otišao u divljinu u potrazi za avanturom.

TREĆA VARIJANTA DIVLJINE KADA IDEŠ KROZ DIVLJINU STABLA SEKVOJE S NADOBUDNOM PARTNERICOM AVANTURISTICOM I LAPTOPOM KAO NOVINAR NATIONAL GEOGRAFICA, A NE RADI SE O MOSTOVIM OKRUGA MADISON, VEĆ O PROUČAVANJU MAUTOVACA ( SEKVOJA SEMPERVIRENS)



National Geographic Explorer-in-Residence and Wildlife Conservation Society conservationist Michael Fay turned his attention to a unique North American ecosystem. On a yearlong, 1,800-mile (2,900-kilometer) hike through California's redwood forests, Fay collected data and documented the state of the forest, helping to call attention to this one-of-a-kind ecosystem. The Redwood Transect was supported by the National Geographic Society, the Wildlife Conservation Society, and the Save-the-Redwoods League.

Among the oldest and tallest trees on Earth, California redwoods often exceed 300 feet (90 meters) in height and can reach diameters of 10 to 20 feet (3 to 6 meters) or more. Some of these trees are more than 1,500 years old.

Following the model of his Megatransect, a 2,000-mile (3,200-kilometer) conservation trek through Africa's Congo Basin, Fay walked a transect from the southernmost redwood tree known to exist today to the northernmost tree, a distance of some 460 miles (740 kilometers). Along the way, Fay and independent researcher Lindsey Holm collected data critical to understanding the ecology and history of the redwood forest. Using blogs and a tracking system on Google Earth, the project also connected a global community of people who can contribute information to a collective pool of data.

The Redwoods Transect began on September 3, 2007, and took about one year.



ČETVRTA VARIJANTA DOMAĆE BLISKE DIVLJINE NACIONALNI PARK SJEVERNI VELEBIT,
PREMUŽIĆEVA STAZA U DUŽINI 57 KM JE REMEK DJELO, ALI OPREZ, PREKJUČER JE TURISTKINJA
POGINULA NA PLITVIČKI JEZERIMA ( UKUPNO 7 U POSLJEDNJIH 5 GODINA ), AMATERSKO PLANINARENJE
AKO NEMATE VODIĆA, MOŽE BITI OPASNIJE OD PROFESIONALNOG ALPINIZMA - ZA GERU!



Into the Wild

"Ima užitka u šumi u kojoj nitko nije kročio nogom;
Ima ushita na osamljenoj obali;
Postoji društvo gdje te nitko ne ometa;
Pored duboka mora, i glazbe u njegovu huku;
Ne volim Čovjeka manje, nego Prirodu više."
/Lord Byron/

Link

Link

Link

P.S. NA GORNJOJ SLICI GERARDINA IDE NA HODOČAŠĆE U BARBARIGU..:)))

Nadahnut legendom o Johnu Smithu i Pocahontas, priznati filmaš Terrence Malick pretvorio je klasičnu priču u film o ljubavi, gubitku i otkriću u službi slave. Redatelj filma bio je tri puta nominiran za Oscara među kojima je i nominacija za najboljeg redatelja 2012. godine (Drvo života).

Godina je 1607., teritorij današnje države Virginije. U zaljev pristižu tri engleska broda u namjeri da ovdje osnuju koloniju. Kapetan John Smith (C. Farrell) je upravo, po zapovijedi kapetana Newporta (C. Plummer), pošteđen smrtne kazne, jer im na ovako ozbiljnom zadatku treba svaki čovjek. Susreću zapanjene starosjedioce što već stoljećima žive svojim urođeničkim načinom života. Iako Indijanci nisu po prirodi ratoborni, došljaci ih nagnaju na oprez, pa i obranu. Kad se kapetan Newport vrati u Englesku, Indijanci zarobe Smitha, no uoči pogubljenja ga spasi poglavica na nagovor svoje kćeri Pocahontas (Q. Kilcher), kojoj je Englez jako drag. Između njih se razvije intenzivna ljubavna veza, Indijanka počne učiti engleski, no okolnosti su takve da će Smith morati napustiti pleme zbog dužnosti koje mu nameću Englezi...

Film je režirao poznati američki redatelj Terrence Malick, nagrađen Oscarom za ratnu dramu "Tanka crvena linija". Sjajan prikaz razvoja ljubavnoga odnosa glavnih likova, izvrsna impresionistička fotografija (osobito egzotičnih, netaknutih krajolika i starinskih brodova), osebujna glazba (skladatelja Jamesa Hornera) te za tipični holivudski film suzdržani dijalozi odlike su ovoga filma. U glavnim ulogama nastupaju slavni glumci C. Farrell, C. Plummer, C. Bale i mlada Q'orianka Kilcher, izvrsna kao Indijanka.

The New World

Great poet that he is, Malick has a gift for parallelism and an affinity for romantic motifs. John Smith (Colin Farrell) arrives in America a prisoner. Chained deep inside the ship's hull, he uses his hands to catch falling drops of water and reach for the warmth of the sun that shines in the distant sky. This image of imprisonment at once contrasts and corresponds with the equally mythic vision of Pocahontas (a remarkable Q'Orianka Kilcher) swaying her arms in the wind toward the heavens. John Smith and Pocahontas find each other as if by chance; it's not exactly love at first sight but Malick's stunning shifts in register impart the intense feeling of history being set in irrevocable motion when they catch glimpses of each other in the warm summer wilderness. "Eden lies about us still," says Captain Christopher Newport (Christopher Plummer) late in the film, a fitting allusion given that Malick plays the love story between his main characters as the rapturous birth of a nation, if not the world.

Link

Link

Titlovi Početak Filma The New World

Dođi, duše. Pomogni nam u podizanju zemlje.
Ti si majka...mi smo polje kukuruza.
Mi ustajemo...direktno iz tvoje duše.
Draga majko...što ispunjavaš zemlju svojom ljepotem.
Možemo doći do kraja svijeta. Kako ga naći?
Pokaži mi svoje lice...ti, velika rijeko
koja nikada ne presušuješ.

Princeza Pocahontas

Sva djeca kralja su lijepa,
ali ona, najmlađa, bila je izvanredno lijepa
da je samo sunce, iako je često obasjavalo,
bilo samo iznenađeno u njezinoj prisutnosti.

Njen otac je imao desetak žena, 100 djece,
ali ona je bila njegova miljenica.
Ljepota nije bila samo u obliku i stasu,
več i u duhu i pameti. Svi su je voljeli.

Mjesec. Nježni su, Vole, Iskreni,
Ne znaju za prijevare i trikove.
Riječi koje označuju laži, prijevara,
pohlepa, zavist, ogovaranje i praštanje
nikada nisu čuli. Ne znaju za ljubomoru,
bez osjećaja posjedovanja.
Istina, mislio sam da sanjam.

Link

PRIČE IZ BALKANSKE KRČME, GDJE ŽIVE NAJLJEPŠE ŽENE

Ima na Balkanu jedna zemlja, koja graniči sama sa sobom. Gdje žive najljepše žene, a natalitet opada. Gdje nezaposleni najviše rade, gdje na najplodnijoj zemlji žive ljudi koji gladuju. Gdje vlakovi kasne po redu vožnje. Gdje svi igraju nogomet, a pobjeđuju u vaterpolu, košarci, rukometu ili odbojci. Svi žure na posao, a nitko ne stiže na vrijeme.

Gdje osmosatno radno vrijeme traje dvanaest sati. Gdje je zdravstvo besplatno a liječenje skupo. Gdje su novinari slobodni da napišu što god im se naredi. Gdje je svjetska kriza dobila državljanstvo. Gdje su javne nabave tajne, a državne tajne javne. Gdje se ratovi nikad ne završavaju. Gdje se povijest ponavlja svaki dan.

Gdje su najbogatiji oni koji nikad nisu radili. Gdje je strana valuta uzeta za domaću. Gdje ljudi slave svetkovine, a psuju Boga. Gdje pametne zbog nerazumijevanja proglašavaju luđacima, a luđake sposobnima. Gdje nepismeni pišu povijest. Gdje su zakoni nezakoniti, a anarhija normalno stanje. Gdje vlast prezire građane kao neželjene svjedoke. Gdje se živi od prošlosti, jer na sadašnjost nemaju pravo. Gdje se svatko svakome smješka, a nitko nikome ne želi dobro.

Gdje sudski postupci traju duže od života. Gdje su samo poplave način navodnjavanja zemljišta. Gdje prizivaju diktatora, a demokraciju smatraju porezom na budale. Gdje smatraju da će zemlja duže napredovati ako što više nazaduje. Pa ti preživi, ako si normalan. Sreća je za državu da je takvih sve manje. Normalni svakako nikome nisu potrebni. A i sam život je najveći paradoks: živiš samo da bi umro, reći će nam oni koji misle da je vrijeme beskonačno, a oni na vlasti besmrtni. Na koju god zemlju ste pomislili, pogodili ste !

Link

Umjetnost je ljudska djelatnost ili proizvod ljudske djelatnosti koja ima za cilj stimuliranje ljudskih osjetila kao i ljudskog uma i duha; prema tome, umetnost je aktivnost, objekat ili skup aktivnosti i objekata stvorenih sa namjerom da se prenesu emocije ili/i ideje. Osim ove definicije, ne postoji ni jedna druga općteprihvaćena definicija umjetnosti, s obzirom da je definiranje granica umjetnosti subjektivan akt, a potreba za umetnošću se obično naziva ljudskom kreativnošću.

Kvalitet umjetničkog dela se obično procjenjuje na osnovu količine stimulacije koju ono izaziva , utiskom koji ono ostavlja na ljude, broj ljudi u kojima je to delo izazvalo neku emociju, u kolikoj meri se to djelo cjeni, kao i efekat ili utjecaj koji to djelo ostavlja ili je ostavilo u prošlosti. Većina umjetničkih dela koja se generalno smatraju remek-delima posjeduje ove atribute.

Nešto što stimulira samo osjetila ili samo um, ili kad mu je cilj nešto drugo, ne smatra se umjetnošću, mada neka jdela moderne umjetnosti ozbiljno dovode ovu tvrdnju u pitanje.

Sukaldno tome, nešto može biti procjenjeno u potpunosti kao umjetnost, ili umjetnost može biti dio nekog objekta. Na primer, slikarstvo može biti čista umjetnost, dok stolica, iako dizajnirana sa praktičnim ciljem i upotrebnom vrijednošću, može sadržati elemente umjetnosti baš u tom istom dizajnu.

Umetnost koja nema funkcionalnu vrijednost ili namjeru se naziva lijepom umjetnošću, dok se djelatnost koja pored umjetničke vrijednosti posjeduje i funkcionalnu svrhu naziva zanatom. Međutim, objekat može biti klasificiran i na osnovu namjera svog tvorca koje su prisutne (ili odsutne) u samom objektu. Na primer, šalica, koja očigledno ima svoju funkcionalnu vrijednost jer se može upotrebiti kao posuda, može biti smatrana umjetnošću ako je namera njenog tvorca bila da prvenstveno napravi ukras, dok slikanje može biti procijenjeno kao zanat ako se masovno proizvodi.

U 19. vijeku, umjetnost je bila prije svega okrenuta ka "Istini" i "Ljepoti". Početkom 20. veka dolazi do ozbiljnog preokreta u poimanju umjetnosti sa dolaskom modernizma, a potom u drugoj polovini 20. veka sa nagovještajima postmodernizma.

FENOMEN FJAKE NA BLOGU, ZAŠTO BI RADIJE BIO NOVINAR NEGO KNJIŽEVNIK!

Među fenomenima podneblja fjaka u sebi sadrži nešto metafizičko, nešto što spada u arhetipske signale podneblja. Jednako kao i, recimo, konoba, jedan od bitnih toposa, mediteranskog univerzuma, u kojoj je cijela skala ugođaja, od onih vinskih do klapske pjesme, snažnog glazbenog endema Dalmacije. Fjaka je na stanovit način i pižolot, popodnevni spavanac, onaj marulićevski danovni drim. Drijem. Odmor, siesta. No, fjaka ne mora biti drijem, ona je stanje kao što je i Dalmatinac stanje. Neki kažu da je Dalmatinac filozofija, a ja smatram da je i fjaka filozofija.

Unatoč fjaki i popodnevnom drijemu, vi svuda putujete s laptopom. Dakle, ne prepuštate se baš fjaki. Kad ste književnik, a kad novinar?

– Istina je, poput kakvog književnog nomada putujem svuda u pratnji svog laptopa, on je postao sastavni dio mene, jednako kao i mobitel. Možda to baš i nije dobro, ali to je naprosto danak našem vremenu. On i sad stoji upaljen, čuva moju hotelsku sobu, otvoren kao da hoće s pogledom na opatijsku sirenu s golubom u ruci upiti u se sve što se oko njega događa... Da, ja sam od početka književnik, a novinarstvo je nekako samo nadošlo da me egzistencijalno stabilizira, prvo na Radio Splitu, a onda su me zvali u Slobodnu Dalmaciju, gdje sam dugo, gotovo do penzije, uređivao kulturnu rubriku. No, nikad nisam odustajao od pisanja, ostao sam književnik. Kad bih došao kući iz redakcije, postajao bih pisac. Pjesnik. Stalno u dvostrukoj igri, koja me privlači. Dakako, razlike su bitne: novinarstvo barata s činjenicama, a književnost je puna blaženih iluzija. Novinarstvo je zanat, a literatura umjetnost, meni uvijek draža od golih fakata. U iluzijama su, kako poželiš, riječi i svete i vražje, a novinarstvo je egzaktno, nema odstupanja, važna je istina. Barem bi tako trebalo biti... ( NL Jakša Fiamengo )

SLAVENKA DRAKULIĆ O ŽIVOTU PISCA U RH!

! Slavenka Drakulić (Rijeka, 1949.), jedna od najviše prevođenih hrvatskih književnica, gostovala je u nedjelju navečer u Hotelu Balatura u Triblju, i to u sklopu programa ovogodišnjih Vinodolskih ljetnih večeri, organizatora Turističke zajednice Vinodolske općine.

Poznata spisateljica i novinarka koja živi u Zagrebu i Stockholmu, odgovarala je na pitanja moderatorice i domaćina ove književne prigode, Anne-Kathrin Godec, pa su poznavatelji i poštovatelji književnog opusa Slavenke Drakulić mogli čuti zanimljive pojedinosti i opservacije o načinima na koje pristupa pripremama i pisanju svojih knjiga. Autorica petnaest naslova, romana i knjiga eseja, posebno je predstavila svoju novu knjigu pod naslovom „Dora i Minotaur“, u kojoj govori o ulozi Dore Maar u životu Pabla Pisassa, a zapravo o utjecaju Picassa na njezin život.

- Pisanje je neisplativo, - izjavila je spisateljica Slavenka Drakulić. – Pisati vrijedi za pojedinca, autora, ako time želi osloboditi u sebi neke tjeskobe ili nemir, ispuniti neku osobnu misiju, otkloniti uzroke svojih unutarnjih tegoba.

Inače, sam taj čin pisanja povezan je uz mnogo truda i odricanja, ali sve u svemu pisanje je bilo i jest neisplativ posao! Kada to kaže jedna od naših najviše prevođenih autorica, spisateljica nagrađena mnogim značajnim književnim nagradama, onda je ta tvrdnja kompetentna, zbunjujuća ali i zabrinjavajuća.

Link



ISPOVIJESTI JEDNE NEPOZNATE SPISATELJICE!

Razmišljala sam o tome kako mnogi ljudi ne razumiju što nekome znači pisanje. Kao poznaju te a zapravo ne shvaćaju što tebi znači pisati. Mnogi moji dobri prijatelji to ne znaju. A meni znači puno. Pišem gdje god stignem - na društvenoj mreži, u mobitel, na papiriće (koje redovito gubim ali nema veze), u 356 rokovnika (jer naprosto volim lijepe rokovnike i skupljam ih kao krtica), pišem u neke blokića koji budu pri ruci, gdje god stignem ja pišem jer me to oživljava. Pisanje na društvenoj mreži me inspirira jer ta interakcija, druženje, komentiranje stvara u meni neki pozitivan buzzz koji vodi nečem novom.

Kad me pukne inspiracija jednostavno se pretoči iz mene i nemam granice. Pisanje mi je kao disanje, jednostavno nešto neophodno. Ne mogu to čak ni opisati potpuno, to jednostavno tako je, nema veze gdje ni kad - bitno je da pišem. Čini me sretnom, a kada pisanjem učinim nekoga drugog sretnim moja sreća je veća. Imam ljude koje to moje pisanje veseli i dobiju dnevnu dozu mene - i to veliku dozu.

Zatvorim se tako s knjigama, praznim "listom papira" na ekranu, šalicom čaja od đumbira i sretna sam. Premda ne naiđem na razumijevanje za pisanje od strane poznanika, prijatelja i obitelji pa čak i ljubavi, ja sam sretni čudak koji piše blog i gdje god stigne. Napisati neki post na blogu Daisy Pozitivka zahtijeva vrijeme, prostor a za inspiraciju mi je najlakše. Uvijek se nađu ljudi koji ne shvaćaju ali jesu li oni bitni?

Je li uopće bitno da ljudi shvate vaše pisanje? Je li bitno da nama bitno bude i drugima bitno ili barem da bude shvaćeno, prihvaćeno? Provesti jedno popodne u pisanju ili cijeli vikend družeći se s ekranom i ne vodeći računa o satu i o drugima, fokusirajući se na pisanje, neki ne razumiju ali oni koji su vam bitni znaju. Uostalom, većina pisaca je bila neshvaćena, to dođe valjda prirodno.

Meni je pisanje kao disanje. Ispušni ventil. Gorivo. Besplatno hrani moj um. Da imam puno para, pisala bih po cijele dane i ne bih brinula za egzistenciju koja bi bila osigurana. Bila bih možda pravi pisac, pjesnikinja, koja bi dane provodila u lijepim, dugim svilenim spavaćicama, sretna i raščupana za svojim laptopom i šalicom vruće kave kujući vruće priče... Ovako obzirom da nisam te sreće da sam bubreg u loju, više sam loj i bubreg ali odvojeno, veselim se vremenu koje ulovim pa pišem gdje stignem, pišem tekstove za blogove, pišem priče za svoj gušt i ne objavljujem ih još, pišem po fejsbuku, maštam o pisanju romana, zbirke priča. Inspirira me. Motivira. Diže. Veseli. I to je ono bitno a ne da netko shvati zašto pišem. Pišem jer sam to ja.

Vrijeme za pisanje je vrijeme za vas. Pisanje je druženje sa samim sobom, poniranje u sebe, upoznavanje sebe. Relaksacija tijekom procesa pisanja znači puno. I nije bitno da ljudi shvate što je pisac/pjesnik htio reći - bitno je da pjesnik živi, pjesnik piše, dakle postoji. (c/p Daisy Pozitivka , Dijana Karabašić)

P.S. Čovjeka upoznaš dok ga gledaš u oči - i nema te društvene mreže, bloga, tražilice koja će vam reći kakav je netko koliko će vam reći osjećaj kada gledate nekoga u oči. Samo treba nekome dati priliku i izdvojiti malo vremena.

Link

MALO KOMENTARA S FORUM.HR O ISKRICI, SMOKVICI ITD

NOVI VJETROVI NA ISKRICI I SMOKVICI PUŠU, KOMADI SE PRIJETE
DA ĆE *U*CU IZVADITI DUŠU!!!

Već smo dugo na smokvi, a ovdje smo se tek danas registrirali. Na smokvi se može naći par (mi tražimo par ili curu), ali teško. U početku je bilo lako jer smo bili novi, pa samim time valjda zanimljivi...Onda je došla neka faza zatišja, a sad znamo naći neki par. Nakon duže vremena je prednost što se dosta ekipe zna (barem iz Ri i okolice) te se na taj način možemo već prije susreta uvjeriti da li je netko stvaran ili ne, normalan ili luđak. Par stvari na smokvi nam smeta, najviše "upadi" pojedinaca koje ne tražimo, ali se ipak nađu spremni uletavati sa porukama i sl. Često se treba potruditi kako bi se našao par za susret. Još uvijek nismo (vjerojatno ni nećemo biti) spremni uskočiti u krevet s nekim parom koji vidimo prvi puta u životu. Imamo neka pravila kojih se držimo (prvo razmjena poruka, pa razgovor ona-ona, nakon toga kava i nakon toga konkretno). Velika većina ljudi odustane kad zatražimo razgovor ona-ona. Onda krenu izmotavanja kako nemaju kuna na računu, pa žena radi, pa je upravo sada krenula u trgovinu i sl...Najbolja iskustva smo imali sa parovima s kojima smo izmjenili 2-3 poruke, čuli se telefonski i dogovorili susret.
Ako netko traži brzinski seks, na smokvi ga vrlo vjerojatno neće naći (osim ako nije cura ili gay). Velika većina parova koje smo do sada upoznali (bili su iz RI i ZG) su super kao osobe i vrlo često natprosječnog izgleda.
Vrlo rado ćemo i ovdje upoznati neki par, pa ako je netko za komunikaciju, možemo se čuti.

Smokva = hrpa pedera + hrpa samoreklamirajucih kurvi + hrpa psihopata + hrpa kretena + hrpa jadnika + hrpa ...
Ljudi bjezte dalje od ovog smeca

Anonimni newyorški "doktor za spojeve" uz naknadu pomaže muškarcima da osvoje ženu svojih snova. Iako je okorjeli neženja on nalazi svoj par u prekrasnoj novinarki trač rubrike koja želi otkriti identitet "doktora".
Hitchens "Hitch" (Will Smith) legendarni je i svojom voljom anonimni "doktor za ljubav". Velikom broju njujorških muškaraca pomogao je da pridobiju žene svog života. Radeći s Albertom (Kevin James) poniznim računovođom kojem se sviđa glamurozna poznata žena Allegra Cole (Amber Valletta), Hitch će napokon upoznati svoju bolju polovicu. Radi se o predivnoj i pametnoj Sari Melas (Eva Mendes), tračerskoj kolumnistici koja slijedi svaki Allegrin korak. Profesionalni samac Hitch odjednom će shvatiti da je ludo zaljubljen u Saru, novinarku čija bi najveća priča moglo biti razotkrivanje najpoznatijega njujorški "doktora za ljubav".



90% onoga što kažete o sebi ne dolazi iz Vaših usta?

So says the Date Doctor. You communicate with your body language, your posture, your mood, your attitude about yourself. Nothing a guy can say will impress a woman nearly as much as the nonverbal messages she receives. So stand up straight, Fat Albert, and stop slumping around as if your tummy can be hidden in the shadows.

"Hitch" is a romantic comedy, timed for Valentine's Day, starring Will Smith as Alex "Hitch" Hitchens, professional dating consultant. In the cutthroat world of New York romance, where fates are decided in an instant, your average Lonely Guy needs skilled counseling. Hitch is your man. He understands women: how to get their attention, how to seem heroic in their eyes, what to tell them and what definitely not to tell them.

Some of his strategies would be right at home in a silent comedy, such as an opening Meet Cute in which a babe's beloved pet dog is apparently saved from instant death by a guy who wants to get to know her. Others are more subtle, involving inside intelligence so that you seem able to read her mind. Then there are the grand dramatic gestures.



Will Smith as Hitch
Eva Mendes as Sara
Kevin James as Albert
Amber Valletta as Allegra ( Na naslovnoj slici )
Julie Ann Emery as Casey
Robinne Lee as Cressida
Nathan Lee Graham as Geoff
Michael Rapaport as Ben
Adam Arkin as Max


FASHION OF THE PAST



FASHION OF THE PRESENT




FASHION OF THE FUTURE

Søren Aabye Kierkegaard (Kopenhagen, 5. svibnja 1813. - Kopenhagen, 11. studenog 1855.), danski filozof, teolog i književnik. Utemeljitelj egzistencijalizma. Tvrdi da je jedina stvarnost egzistencija pojedinca.

Rodio se u imućnoj obitelji i u rodnom je gradu proživio skoro cijeli svoj kratki život, osim kraćeg boravka u Njemačkoj. Živio je povučenim životom, posvetivši se pisanju. Trajan i najdublji dojam na njega su ostavili događaji iz njegovog unutrašnjeg života, posebno njegova ljubav prema Regini Olsen i njegov raskid zaruka s njom.



Life is not a problem to be solved, but a reality to be experienced.
Soren Kierkegaard

Don't forget to love yourself.
Soren Kierkegaard

Our life always expresses the result of our dominant thoughts.
Soren Kierkegaard

Be that self which one truly is.
Soren Kierkegaard

Anxiety is the dizziness of freedom.
Soren Kierkegaard

People understand me so poorly that they don't even understand my complaint about them not understanding me.
Soren Kierkegaard

Life has its own hidden forces which you can only discover by living.
Soren Kierkegaard

The highest and most beautiful things in life are not to be heard about, nor read about, nor seen but, if one will, are to be lived.
Soren Kierkegaard

A man who as a physical being is always turned toward the outside, thinking that his happiness lies outside him, finally turns inward and discovers that the source is within him.
Soren Kierkegaard



Regine Elsen - Muza velikog filozofa Sorena Kjeregaarda


Link

Link

P.S. Kakav Genijalni um u kratkom životu od 42 godine,
pitanja koja je otvarao aktualna su i nakon 170 godina..:))

P.S. Herod:
"Uvjerljivog je sve manje, pa tako i odusevljenja isto.
Trebamo se naviknuti na starenje. To bi moglo bit.
Cudan osjecaj kad blijede boje svijeta. To se moje
unutarnje svjetlo gasi, pa i ja onda drugacije gledam
i drugacije vidim."

PAR CITATA ZA MALODUŠNE

"Bilo je mnogo stvari u zivotu kojih smo se bojali. a nije trebalo. Trebalo je zivjeti" (I. Andric) "

"Tiskana riječ samo je blijedi odsjaj života koji je plamtio u meni dok sam djelo smišljao" (J.W.goethe) "

"Ljubav je uvijek nova. Svejedno je volimo li jedan, dva, deset puta u životu – uvijek smo pred situacijom koju ne poznajemo. Ljubav nas može odvesti u pakao ili u raj, ali uvijek nas nekamo odvede. Treba je prihvatiti, jer ona je hrana našeg postojanja. Ako je odbacimo, umrijet ćemo od gladi, gledajući bremenite grane na stablu života, bez hrabrosti da ispružimo ruku i uberemo plodove. " (Paulo Coelho)

ALEA IACTA EST

"Senat je bio pod utjecajem Pompeja pa mu je zato, kako je već rečeno, naložio da se vrati u Rim sam, bez vojske. No Cezar je znao da bi njegov dolazak bez vojske značio njegovu sigurnu smrt. Zato je sa sobom u Rim poveo jednu legiju, Legio XIII Gemina, a kad je prelazio rijeku Rubikon sjeverno od Rima, navodno je rekao: Alea iacta est!, odnosno Kocka je bačena. To je značilo da prošao točku s koje više nema povratka; ili će pobijediti ili umrijeti."

I AM NOTHING

Ja sam nitko i ništa.
Gledaj, sjaj oko nas.
Drveće i ptice.
Živio sam u sramoti.
Obešćastio sam Gospodina
jer nisam primijetio sjaj.
Jedini način da budeš sretna,
jest da voliš. Ako ne voliš,
život će ti proći pred očima.



I AM NOTHING

Ja sam nitko i ništa.
Gledaj, sjaj oko nas.
Drveće i ptice.
Živio sam u sramoti.
Obešćastio sam Gospodina
jer nisam primijetio sjaj.

FILM MOSTOVI OKRUGA MADISON



Francesca (M. Streep) je bila udana za Richarda Johnsona (J. Haynie) i s njim je živjela na osamljenoj farmi u okrugu Madison, savezna država Iowa. Nakon njezine smrti krajem osamdesetih njezina djeca Caroline (A. Corley) i Michael (V. Slezak) otkriju da je u svom dnevniku opisala sudbonosnu ljubav s fotografom magazina "National Geographic" Robertom Kincaidom (C. Eastwood).

Ta je veza trajala samo četiri dana. Sve se dogodilo u ljeto 1965. dok su muž i djeca bili na velikom sajmu države Iowe. Kincaid je svojim malim kamionom zalutao tražeći mostove okruga Madison koje je trebao snimiti za "National Geographic". Zaustavio se pred Francescinom kućom i ona mu je pokazala put. Oboje su zapravo bili usamljeni. Ona je nekoć bila učiteljica, no zbog odgoja djece napustila je školu i domaćica je čiji se snovi nisu ostvarili. Njemu su putovanja po svijetu onemogućila normalan obiteljski život. Sprijateljili su se, a odmah i duboko zaljubili jedno u drugo. Okolnosti im neće omogućiti da vezu nastave. Ipak, u pismu koje je 1987. Francesca napisala djeci očito je da joj je najvažnije da ona shvate koliko je ta ljubav bila za nju važna i da to nije bio puki preljub.
"Mostovi okruga Madison" sasvim su neobičan film u glumačko-redateljskoj karijeri Clinta Eastwooda, jer je to njegov jedini ljubavni film u kojem on glumi duboko osjećajna čovjeka, a ne revolveraša kako smo navikli. To je ekranizacija istoimenog ljubavnog romana, jedne od najpopularnijih knjiga u novije doba koju je na temelju vlastitog iskustva napisao Robert James Waller. Meryl Streep ostvarila je kao zaljubljena kućanica Francesca vjerojatno najbolju ulogu u karijeri.

Izvadak iz dijaloga iz Filma:

ČETIRI DANA ROMANCE KOJI SU PROMIJENILI ŽIVOT
ROBERTU I FRANCESCI

Spopadale su me misli o njemu
s kojima nisam znala što bih.
A on je svaku pročitao.

Predavao se svim mojim
osjećajima i svim željama.
Sve što sam dotad znala o
sebi u tom je trenu nestalo.
Bila sam druga žena, a opet,
više nego ikad, bila sam to ja.

Odlučili smo provesti srijedu
daleko od okruga Madison.
Daleko od mostova, poznatih
ljudi i bolnih podsjetnika.

Pustili smo da nas
dan odvede kamo želi.
Je li to Indija?
Divna je! Pogledaj ovu!

Pogledaj im lica! Krasni su!
Kao da nisu pred aparatom.
Ovo su... Ovo nisu
fotografije. Ovo su priče.

Trebao bi ih objaviti
u vlastitoj knjizi.
Nitko je ne bi kupio. - Zašto to
kažeš? - Rekli su mi izdavači.

Nema veze. Postoji
nešto zbog čega umjetnika
svijet smatra umjetnikom.
Ja to nemam, to je sve.

Možda prvo moraš
uvjeriti sebe. - Možda.
Upitati se zašto ti je
to opsesija. - Što je to?

Nosila sam ga onu večer.
Izrađen je za mene u Assisiju.
Teta mi ga je darovala za
sedmi rođendan. - Francesca.
Dajem ti ga...

Kad je vaš otac umro,
pokušala sam pronaći Roberta.

Nije bio u National Geographicu.
Nitko nije znao gdje je.
Jedina veza s njim bila su
mjesta koja smo posjećivali.
I tako bih svake godine
na rođendan odlazila tamo.

Jednog sam dana od njegova
odvjetnika dobila pismo i paket.

FRANCESCA ČETIRI DANA

Sjećanja Roberta Kincaida

ZA Frančesku

Otada nije prošao dan, a
da nisam mislila na njega.
Kada je rekao da
više nismo dvije duše,
imao je pravo.
Bili smo povezani
čvršće nego itko.

Da nije bilo njega, ne bih
izdržala tolike godine na farmi.

Ono što je ostalo od
mene želim dati Robertu.
Ako su vam neke moje
riječi ostale nejasne
možda vam njegove slike
to razjasne. Napokon...

To je ono što
umjetnik najbolje čini.
Volim vas oboje svim srcem.

Učinite sve što možete da
budete sretni u životu.
Toliko je lijepih stvari!

Neka vam je
sa srećom, djeco!

Pisma Frančeski

"Ima užitka u šumi u kojoj nitko nije kročio nogom;
Ima ushita na osamljenoj obali;
Postoji društvo gdje te nitko ne ometa;
Pored duboka mora, i glazbe u njegovu huku;
Ne volim Čovjeka manje, nego Prirodu više."
/Lord Byron/

Nakon majčine smrti Frančeskina ( Meryl Streep, 3 Oscara, najbolja uloga karijere),
njezina odrasla djeca nalaze u jednoj kutiji njezina pisma i korespodencijom
s Fotografom National Geografica Robert Cincaid koji se zadržao u tom kraju 4 dana ,
( Clint Eastwood koji je prvi puta glumio romantičnu ulogu ) i naglasila je djeci
da to ne shvate kao običnu avanturu, već kao nešto što je zauvijek
promijenilo njezin život...:))

P.S.„Imala sam misli o njemu s kojima nisam znala što bih, a on je sve do jedne pročitao. Ponašala sam se kao sasvim druga žena, no nekako sam bila više svoja nego ikada.“
(Iz filma „Mostovi okruga Madison“.)

P.S. "Sprijateljili su se, a odmah i duboko zaljubili jedno u drugo. Okolnosti im neće omogućiti da vezu nastave. Ipak, u pismu koje je 1987. Francesca napisala djeci očito je da joj je najvažnije da ona shvate koliko je ta ljubav bila za nju važna i da to nije bio puki preljub."







POSLIJE FORME I LJEPOTE SA IQ 150, MALO ISTINSKE VELIČINE NA KRAJU:



J.S.Bach's Concerto No.5 in F-minor for Harpsichord and Strings (BWV 1056)
Perfectly fitted into 'Hannah and Her Sisters'. Love that film's soundtrack, as well as Bach.

Link

Link

P.S. In describing spiritual relationship, I want to emhasize this final point: That relationship, as such, is in no way a panacea; it is what you do with relationship, and for that matter with any human condition, that determines whether your progress will be toward greater freedom, or toward an increase of delusion..

P.S. Za Frančesku s Bloga

Nikada se možemo shvatiti nekog drugog u njegovom stvarnom postojanju,
ukoliko ga neprestano ne promatramo u procesu njegovog nastojanja da postane
nešto drugo. Njegovo ja, kako je tvrdio filozof Kierkegaard, sadržano je upravo
u tom procesu...Štoviše ljudi se otkrivaju samo u kritičnim situacijama...:))

Madame Bovary (hrv. Gospođa Bovary) je roman Gustava Flauberta iz 1857. godine (iste godine izlazi pjesnička zbirka Charlesa Baudelairea Cvjetovi zla koja je imala sličnu izdavačku sudbinu). Knjiga je doživjela buran uspjeh, ali je bila osuđena i proganjana zbog povrede javnog morala od strane pariškog suda za prijestupe. Oslobođena je zahvaljujući odličnom odvjetniku Senardu.

Gospođa Bovary je remek-djelo realizma po realističnoj književnoj doktrini (studija karaktera, analiza osjećaja, izbor pojedinosti), po savršenom stilu, te po moralnoj pouci (Emma Bovary prikazuje duh cijele jedne epohe, a ne samo romantičnim tlapnjama uništenu ženu).

Tema djela je ispraznost braka i malograđanske sredine. Isprepliću se motivi ljudske ograničenosti i osrednjosti. Izvor i građu za ovo djelo Flaubert je pronašao u nekom novinskom izvještaju koji mu je poslužio kao inspiracija (nije rijedak slučaj da književnici posežu za takvim oblikom inspiracije, npr. Dostojevski se služio sudskom kronikom).

Vrijeme i prostor obuhvaća kronotop provincijskog gradića s gustim ljepljivim vremenom koje plazi unutar prostora. Likovi su socijalno motivirani, socijalno reprezentativni. Pripovjedač je nepristran, njegova se osobnost ne zapaža, pisac se poistovjećuje s unutarnjim svijetom likova, služi se jezikom koji reproducira riječi ili svijest određenog lika, ali to ne naglašava posebno već pripovijeda u 3. licu.

Ovaj roman kritika često ocjenjuje kao životopis malograđanske preljubnice, epopeju provincijske bijede, a stilski kao antiromantičarski romanticizam. U razotkrivanju iluzija Flaubert zapravo razotkriva sebe i svoju intimu, što je najbolje izrekao rečenicom: 'Madame Bovary, to sam ja!'

Link

Znate li što vam je u životu važno? Sve je više ljudi u našoj zemlji koji ne znaju što im je važno u životu. Kažu da im je najvažnije zdravlje, a onda se iscrpljuju jurnjavom za novcem, dok ne obole. Kažu: obitelj mi je svetinja, a onda ih nikada nema kod kuće, jer previše rade. Ne razumiju jedni druge i ne trude se shvatiti blisku osobu. I kao društvo često se ponašamo neshvatljivo – poštujemo one koji su se itekako ogriješili o standarde koje propisuje civilizacijski krug kojem pripadamo.

Vrijednosti se formiraju na nesvjesnom nivou pod utjecajem odgoja, obitelji, okoline, društvenog sustava, religije, medija, učitelja ... Razvijaju se i učvršćuju kako rastemo i sazrijevamo. Svatko od nas ima svoj osobni vrijednosni sustav po kojem procjenjuje je li mu nešto ili netko važan u životu. Vrijednosti nam omogućuju da upravljamo svojim emocijama i svojim ponašanjem, onime što mislimo i govorimo.

Ideja za rješenje toga problema:
Razmislite o tome što je vama važno u životu. Živite u skladu s time i svakodnevno se propitkujte, jesu li vam prioriteti u skladu sa onime što poštujete i čemu težite. Ne pokušavajte živjeti kako drugi misle da treba, njegujte vrijednosti u koje sami vjerujete. Jedino tada ste stvarno ispunjeni. Tada ste uspješna i sretna osoba.

Tatjana Divjak je life coach, kolumnistica magazina Sensa, kolumnistica tjednika Lider, autorica dviju knjiga s područja osobnoga razvoja i osoba zaljubljena u život. Diplomu i pravo na titulu Life Coach L. C. H.


SOREN KIERGEGAARD - VIŠE OD FILOZOFA



Søren Aabye Kierkegaard (Kopenhagen, 5. svibnja 1813. - Kopenhagen, 11. studenog 1855.), danski filozof, teolog i književnik. Utemeljitelj egzistencijalizma. Tvrdi da je jedina stvarnost egzistencija pojedinca.

VI STE SVOJ ŽIVOT

Egzistencijalistički filozofi upozoravaju nas na to da smo sami odgovorni za stvaranje svog života u svijetu koji je nepredvidljiv i nepravedan.

Dok stojite na litici, obuzima vas osjećaj dezorijentacije i zbunjenosti. Ne samo da se bojite pada, također se bojite da ne podlegnete impulsu da se bacite s litice. Ništa vas ne zadržava. Tjeskoba, anksioznost i bol penju se na površinu.

Danski filozof Soren Kierkegaard opisuje ovo kao primjer “egzistencijalne tjeskobe” jer tamo, na toj litici, iz prve ruke doživljavate vlastitu slobodu. Možete učiniti štogod želite – krenuti naprijed u bezdan koja zjapi ili ostati gdje jeste. To je na vama. Shvaćanje toga da imate apsolutnu slobodu prilikom odlučivanja kako će izgledati vaš život – skočiti ili ne – izaziva vrtoglavicu, objašnjava Kierkegaard, koji smatra da svi osjećamo istu tjeskobu kod svih životnih izbora. Svako djelovanje koje poduzmemo izbor je, o kojem odlučujemo mi sami i nitko više.

Kierkegaardova tvrdnja da je život niz izbora – i ti izbori donose (ili ne donose) smisao u naše živote- jest kamen temeljac egzistencijalizma. Umjesto da odgovornost prebacuje na društvo ili na religiju, svaki je pojedinac sam odgovoran da učini svoj život smislenim i da živi autentično.

Autentičnost i mediji

Kierkegaard tvrdi da vijesti spriječavaju ljude od autentičnog života; to je sila koja posreduje i blokira naš put do istinskog iskustva. Masovna kultura stvara gubitak individualnog značenja, koje on naziva niveliranjem. Prema Kierkegaardu, umjesto da formiramo autentične misli formirajući vlastito mišljenje, većina nas pasivno preuzima mišljenja koja formiraju mediji.

Simone de Beauvir

U knjizi “Za moral dvosmislenosti”, egzistencijalistička spisateljica i filozofkinja Simone de Beauvoir kaže da kao djeca nemamo odgovornosti; živimo u unaprijed napravljenom svijetu s unaprijed zadanim vrijednostima. No kako sazrijevamo i spoznajemo vlastitu slobodu počinjemo stvari uzimati u svoje ruke. No mnogi od nas se vraćaju natrag u svoje načine funkcioniranja poput djece, mijenjajući slobodu za sigurnost. Zašto?
Neki od nas ne mogu do svojeg cilja. Mnogi od nas navedeni su da slijede ciljeve koji nisu izvorno naši. Možemo biti natjerani da radimo besmislene stvari i stoga isključeni od stvaranja smislene budućnosti za sebe.
“Problem leži u tome što potlačeni često ne znaju da su potlačeni i oni svijet gledaju kao nešto što se ne da promijeniti, kao “prirodnu situaciju”. Jedini je bijeg, prema de Beauvoir, pobuna. “Potlačeni može postići svoju slobodu samo kroz pobunu.”

Link

Znate li što vam je u životu važno? Sve je više ljudi u našoj zemlji koji ne znaju što im je važno u životu. Kažu da im je najvažnije zdravlje, a onda se iscrpljuju jurnjavom za novcem, dok ne obole. Kažu: obitelj mi je svetinja, a onda ih nikada nema kod kuće, jer previše rade. Ne razumiju jedni druge i ne trude se shvatiti blisku osobu. I kao društvo često se ponašamo neshvatljivo – poštujemo one koji su se itekako ogriješili o standarde koje propisuje civilizacijski krug kojem pripadamo.

Vrijednosti se formiraju na nesvjesnom nivou pod utjecajem odgoja, obitelji, okoline, društvenog sustava, religije, medija, učitelja ... Razvijaju se i učvršćuju kako rastemo i sazrijevamo. Svatko od nas ima svoj osobni vrijednosni sustav po kojem procjenjuje je li mu nešto ili netko važan u životu. Vrijednosti nam omogućuju da upravljamo svojim emocijama i svojim ponašanjem, onime što mislimo i govorimo.

Ideja za rješenje toga problema:
Razmislite o tome što je vama važno u životu. Živite u skladu s time i svakodnevno se propitkujte, jesu li vam prioriteti u skladu sa onime što poštujete i čemu težite. Ne pokušavajte živjeti kako drugi misle da treba, njegujte vrijednosti u koje sami vjerujete. Jedino tada ste stvarno ispunjeni. Tada ste uspješna i sretna osoba.

Tatjana Divjak je life coach, kolumnistica magazina Sensa, kolumnistica tjednika Lider, autorica dviju knjiga s područja osobnoga razvoja i osoba zaljubljena u život. Diplomu i pravo na titulu Life Coach L. C. H.


SOREN KIERGEGAARD - VIŠE OD FILOZOFA



Søren Aabye Kierkegaard (Kopenhagen, 5. svibnja 1813. - Kopenhagen, 11. studenog 1855.), danski filozof, teolog i književnik. Utemeljitelj egzistencijalizma. Tvrdi da je jedina stvarnost egzistencija pojedinca.

VI STE SVOJ ŽIVOT

Egzistencijalistički filozofi upozoravaju nas na to da smo sami odgovorni za stvaranje svog života u svijetu koji je nepredvidljiv i nepravedan.

Dok stojite na litici, obuzima vas osjećaj dezorijentacije i zbunjenosti. Ne samo da se bojite pada, također se bojite da ne podlegnete impulsu da se bacite s litice. Ništa vas ne zadržava. Tjeskoba, anksioznost i bol penju se na površinu.

Danski filozof Soren Kierkegaard opisuje ovo kao primjer “egzistencijalne tjeskobe” jer tamo, na toj litici, iz prve ruke doživljavate vlastitu slobodu. Možete učiniti štogod želite – krenuti naprijed u bezdan koja zjapi ili ostati gdje jeste. To je na vama. Shvaćanje toga da imate apsolutnu slobodu prilikom odlučivanja kako će izgledati vaš život – skočiti ili ne – izaziva vrtoglavicu, objašnjava Kierkegaard, koji smatra da svi osjećamo istu tjeskobu kod svih životnih izbora. Svako djelovanje koje poduzmemo izbor je, o kojem odlučujemo mi sami i nitko više.

Kierkegaardova tvrdnja da je život niz izbora – i ti izbori donose (ili ne donose) smisao u naše živote- jest kamen temeljac egzistencijalizma. Umjesto da odgovornost prebacuje na društvo ili na religiju, svaki je pojedinac sam odgovoran da učini svoj život smislenim i da živi autentično.

Autentičnost i mediji

Kierkegaard tvrdi da vijesti spriječavaju ljude od autentičnog života; to je sila koja posreduje i blokira naš put do istinskog iskustva. Masovna kultura stvara gubitak individualnog značenja, koje on naziva niveliranjem. Prema Kierkegaardu, umjesto da formiramo autentične misli formirajući vlastito mišljenje, većina nas pasivno preuzima mišljenja koja formiraju mediji.

Simone de Beauvir

U knjizi “Za moral dvosmislenosti”, egzistencijalistička spisateljica i filozofkinja Simone de Beauvoir kaže da kao djeca nemamo odgovornosti; živimo u unaprijed napravljenom svijetu s unaprijed zadanim vrijednostima. No kako sazrijevamo i spoznajemo vlastitu slobodu počinjemo stvari uzimati u svoje ruke. No mnogi od nas se vraćaju natrag u svoje načine funkcioniranja poput djece, mijenjajući slobodu za sigurnost. Zašto?
Neki od nas ne mogu do svojeg cilja. Mnogi od nas navedeni su da slijede ciljeve koji nisu izvorno naši. Možemo biti natjerani da radimo besmislene stvari i stoga isključeni od stvaranja smislene budućnosti za sebe.
“Problem leži u tome što potlačeni često ne znaju da su potlačeni i oni svijet gledaju kao nešto što se ne da promijeniti, kao “prirodnu situaciju”. Jedini je bijeg, prema de Beauvoir, pobuna. “Potlačeni može postići svoju slobodu samo kroz pobunu.”

Link

I AM NOTHING

Ja sam nitko i ništa.
Gledaj, sjaj oko nas.
Drveće i ptice.
Živio sam u sramoti.
Obešćastio sam Gospodina
jer nisam primijetio sjaj.
Jedini način da budeš sretna,
jest da voliš. Ako ne voliš,
život će ti proći pred očima.



ŠETNJA NEW YORKOM

Povremeno sam odlazio u New York, provodeći sate u šetnji i promatranju tragedije prijelaza od usamljenosti do otupjelosti na licima svjetovnih ljudi. Kako su izgledali lišeni sreće, boreći se za puko preživljavanje u tim samotnim gudurama krutih shvaćanja!
Drugih sam dana tumarao veselijim okruženjima Washington Squara, gotovo u zanosu promatrajući majke s bebama, nasmijanu djecu kako se igraju na travnjacima, mlade ljude kako pjevaju i sviraju gitare pored fontana, njihanje stabala, vodoskoke kako slikovito pršte na sunčevu svjetlu. Sve se činilo ujedinjeno u jednoj simfoniji, mnogo života u jedan život, bezbrojni valići smijeha u jedan ocean radosti.

ŽIVJETI JE RADOST AKO CIJENIMO ŽIVOT!

"Ljudi žive duže, ali ne i sretnije. Najprije rade da žive, a onda zaboravljaju živjeti. Ništa nisu shvatili. Još uvijek misle da je čovjekova sreća u ovome: puno imati, dobro jesti, dugo živjeti. Kako je moguće biti glup u vrijeme tolike znanosti!"
"Usprotivi se! Ti nisi stroj načinjen za određenu funkciju. Ti si više od svoje funkcije, više od posla, zvanja, rada. Ti si prvenstveno čovjek da živiš, da se smiješ, da ljubiš, da budeš dobar čovjek. A to je zapravo jedino važno na ovome svijetu."
"Svaki dan ti je pružen kao vječnost, da budeš sretan!"
"Biti mlad znači vjerovati u čudo, da je i nemoguće moguće."
"Generacija koja dolazi treba u ovaj svijet hladnih elektronskih čuda, betonskih pustinja i smrtne ukočenosti ponovno zasaditi srce."
"Vrijeme nije jurnjava između kolijevke i groba, nego mjesto da se parkiraš na suncu!"
"Imam tijelo da se približim drugima."
"Neka tvoja životna radost i sreća ne ovise o tisuću i jednoj bezvrijednosti."
"Kad ti bude teško, pokušaj malo biti sličan klaunu, koji u srcu plače, ali nasmijan svira djetetu na gusle i tako liječi suze vlastitoga srca."
"Temelj ljudske sreće je duboka sigurnost, spontana radost u malim stvarima i velika jednostavnost."
"Ljudi su kao grabežljive životinje u beskrajnoj džungli željni samo kruha i igara. Misle da su slobodni,a tako su čvrsto vezani lancem vlastitih besmislenih strasti."
"Smijeh je najbolja kozmetika za vanjštinu i najbolji lijek za nutrinu."
"Probleme treba rješavati. Ako ih zaobilazimo, počinju trunuti."
"Ljubav koju plaćaš novcem više nije ljubav."
"Ne usrećuje obilje nego ono što uživaš. Kad možeš uživati u jednom cvijetu, u jednom smiješku, igri djeteta, bogatiji si od milijunaša koji ima sve što poželi, pa ipak ostaje nezadovoljen, i ničemu se više ne veseli, jer je kao paradni konj zauzdan vlastitim bogatstvom."
"Ljubav je kao sunce. Tko je ima, može mu nedostajati mnogo toga; kome ona nedostaje, nedostaje mu sve."
"Život je bujna pustolovina s Bogom i ljudima u svijetu svjetla i tame. Ne želim biti ni junak ni mučenik, nego samo mali kobold koji bere zaboravljeno cvijeće i smije se velikanima svijeta, koji sjede u svojim naslonjačima bogatstva i moći."
"Pokaži nježnost i dobrotu prema svakom čovjeku i ne dopusti da ni jedan od njih ostane u hladnoći."

Link

I AM NOTHING

Ja sam nitko i ništa.
Gledaj, sjaj oko nas.
Drveće i ptice.
Živio sam u sramoti.
Obešćastio sam Gospodina
jer nisam primijetio sjaj.

FILM MOSTOVI OKRUGA MADISON

Francesca (M. Streep) je bila udana za Richarda Johnsona (J. Haynie) i s njim je živjela na osamljenoj farmi u okrugu Madison, savezna država Iowa. Nakon njezine smrti krajem osamdesetih njezina djeca Caroline (A. Corley) i Michael (V. Slezak) otkriju da je u svom dnevniku opisala sudbonosnu ljubav s fotografom magazina "National Geographic" Robertom Kincaidom (C. Eastwood).

Ta je veza trajala samo četiri dana. Sve se dogodilo u ljeto 1965. dok su muž i djeca bili na velikom sajmu države Iowe. Kincaid je svojim malim kamionom zalutao tražeći mostove okruga Madison koje je trebao snimiti za "National Geographic". Zaustavio se pred Francescinom kućom i ona mu je pokazala put. Oboje su zapravo bili usamljeni. Ona je nekoć bila učiteljica, no zbog odgoja djece napustila je školu i domaćica je čiji se snovi nisu ostvarili. Njemu su putovanja po svijetu onemogućila normalan obiteljski život. Sprijateljili su se, a odmah i duboko zaljubili jedno u drugo. Okolnosti im neće omogućiti da vezu nastave. Ipak, u pismu koje je 1987. Francesca napisala djeci očito je da joj je najvažnije da ona shvate koliko je ta ljubav bila za nju važna i da to nije bio puki preljub.
"Mostovi okruga Madison" sasvim su neobičan film u glumačko-redateljskoj karijeri Clinta Eastwooda, jer je to njegov jedini ljubavni film u kojem on glumi duboko osjećajna čovjeka, a ne revolveraša kako smo navikli. To je ekranizacija istoimenog ljubavnog romana, jedne od najpopularnijih knjiga u novije doba koju je na temelju vlastitog iskustva napisao Robert James Waller. Meryl Streep ostvarila je kao zaljubljena kućanica Francesca vjerojatno najbolju ulogu u karijeri.

Izvadak iz dijaloga iz Filma:

ČETIRI DANA ROMANCE KOJI SU PROMIJENILI ŽIVOT
ROBERTU I FRANCESCI

Spopadale su me misli o njemu
s kojima nisam znala što bih.
A on je svaku pročitao.

Predavao se svim mojim
osjećajima i svim željama.
Sve što sam dotad znala o
sebi u tom je trenu nestalo.
Bila sam druga žena, a opet,
više nego ikad, bila sam to ja.

Odlučili smo provesti srijedu
daleko od okruga Madison.
Daleko od mostova, poznatih
ljudi i bolnih podsjetnika.

Pustili smo da nas
dan odvede kamo želi.
Je li to Indija?
Divna je! Pogledaj ovu!

Pogledaj im lica! Krasni su!
Kao da nisu pred aparatom.
Ovo su... Ovo nisu
fotografije. Ovo su priče.

Trebao bi ih objaviti
u vlastitoj knjizi.
Nitko je ne bi kupio. - Zašto to
kažeš? - Rekli su mi izdavači.

Nema veze. Postoji
nešto zbog čega umjetnika
svijet smatra umjetnikom.
Ja to nemam, to je sve.

Možda prvo moraš
uvjeriti sebe. - Možda.
Upitati se zašto ti je
to opsesija. - Što je to?

Nosila sam ga onu večer.
Izrađen je za mene u Assisiju.
Teta mi ga je darovala za
sedmi rođendan. - Francesca.
Dajem ti ga...

Kad je vaš otac umro,
pokušala sam pronaći Roberta.

Nije bio u National Geographicu.
Nitko nije znao gdje je.
Jedina veza s njim bila su
mjesta koja smo posjećivali.
I tako bih svake godine
na rođendan odlazila tamo.

Jednog sam dana od njegova
odvjetnika dobila pismo i paket.

FRANCESCA ČETIRI DANA

Sjećanja Roberta Kincaida

ZA Frančesku

Otada nije prošao dan, a
da nisam mislila na njega.
Kada je rekao da
više nismo dvije duše,
imao je pravo.
Bili smo povezani
čvršće nego itko.

Da nije bilo njega, ne bih
izdržala tolike godine na farmi.

Ono što je ostalo od
mene želim dati Robertu.
Ako su vam neke moje
riječi ostale nejasne
možda vam njegove slike
to razjasne. Napokon...

To je ono što
umjetnik najbolje čini.
Volim vas oboje svim srcem.

Učinite sve što možete da
budete sretni u životu.
Toliko je lijepih stvari!

Neka vam je
sa srećom, djeco!

Pisma Frančeski

"Ima užitka u šumi u kojoj nitko nije kročio nogom;
Ima ushita na osamljenoj obali;
Postoji društvo gdje te nitko ne ometa;
Pored duboka mora, i glazbe u njegovu huku;
Ne volim Čovjeka manje, nego Prirodu više."
/Lord Byron/

Nakon majčine smrti Frančeskina ( Meryl Streep, 3 Oscara, najbolja uloga karijere),
njezina odrasla djeca nalaze u jednoj kutiji njezina pisma i korespodencijom
s Fotografom National Geografica Robert Cincaid koji se zadržao u tom kraju 4 dana ,
( Clint Eastwood koji je prvi puta glumio romantičnu ulogu ) i naglasila je djeci
da to ne shvate kao običnu avanturu, već kao nešto što je zauvijek
promijenilo njezin život...:))

P.S.„Imala sam misli o njemu s kojima nisam znala što bih, a on je sve do jedne pročitao. Ponašala sam se kao sasvim druga žena, no nekako sam bila više svoja nego ikada.“
(Iz filma „Mostovi okruga Madison“.)

P.S. "Sprijateljili su se, a odmah i duboko zaljubili jedno u drugo. Okolnosti im neće omogućiti da vezu nastave. Ipak, u pismu koje je 1987. Francesca napisala djeci očito je da joj je najvažnije da ona shvate koliko je ta ljubav bila za nju važna i da to nije bio puki preljub."







POSLIJE FORME I LJEPOTE SA IQ 150, MALO ISTINSKE VELIČINE NA KRAJU:



J.S.Bach's Concerto No.5 in F-minor for Harpsichord and Strings (BWV 1056)
Perfectly fitted into 'Hannah and Her Sisters'. Love that film's soundtrack, as well as Bach.

Link

Link

P.S. COLORADO1, POKUŠAO SAM ODGOVORITI NA TVOJ PITANJE U BLOGU DOLJE...:))

P.S. In describing spiritual relationship, I want to emhasize this final point: That relationship, as such, is in no way a panacea; it is what you do with relationship, and for that matter with any human condition, that determines whether your progress will be toward greater freedom, or toward an increase of delusion..

Razlog više za uživanje u ljetovanju na moru svakako bi trebala biti i činjenica da more - liječi. Morska je voda okrijepa za cijelo tijelo, a njezina se ljekovitos bilježi još iz antičkih vremena.

Još je davnih vremena otac medicine, Hipokrat (460. – 375. g. pr. Kr.), pisao o ljekovitom učinku morske vode na ruke ribara. Zaključio je da morska voda obnavlja stanice, potiče izmjenu minerala i toksina između krvi i vode i smanjuje mogućnost infekcije. Osim njega, u antici je o dobrobiti morske vode pisao i Galen (129. – 216. g. n. e.) koji je bolesnicima s dišnim problemima savjetovao da udišu valove koji se lome o stijene.

I doista, antički velikani nisu bili u krivu. Dokazano je da morska voda obiluje mineralima i oligoelementima kojih naše Jadransko more sadrži više od 80. U moru se tako nalaze tragovi natrija, magnezija, silicija, kalcija, kalija, dušika, litija, cinka, fosfora, joda, željeza. Doda li se tome vitamin D koji tijelo dobiva zahvaljujući suncu, jasno je da tijelo na moru dobiva pravu zdravstvenu njegu ako se samo prepusti boravku u morskoj vodi.

Znanstveno je potvrđeni i da more djeluje antiseptički (antibakterijski i antivirusno), stimulira lokalnu cirkulaciju, regenerira atrofičnu sluznicu, podržava normalni fiziološki status sluznice, čisti i smiruje trepetljike nosnog epitela, potiče zacjeljivanje rana, opušta mišiće… Spomenuti oligoelementi i minerali prodiru u tijelo kroz vodu i zrak te pozitivno utječu na organizam, potiču funkcije organa koji filtriraju i izlučuju štetne stvari iz organizma, kao što su jetra, bubrezi i koža.

Čestice soli koje se nalaze u zraku kada ste na moru dubinski ulaze u naš dišni sustav i dopiru do najdubljih plućnih alveola. Njihov je učinak fiziološki pa se s razlogom kaže da se na moru „čiste pluća“. Imate li problema s nosnom sluznicom, ona će se na moru također obnoviti jer će udisanje morskog aerosola djelovati sedativno, protektivno i regenerirajuće.

Dodate li uživanju u „običnoj“ morskoj vodi i zraku pokoje eterično ulje, tijelo će vam biti dodatno zahvalno.

Dodatna blagodat – morske alge

Morske su alge pune dodatnih minerala koje ispuštaju u morsku vodu te je tako dodatno obogaćuju. Elementi koje sadrže neophodni su za sintezu enzima, vitamina i hormona u stanicama tijela.

Ljekovito morsko blato

Osteoartritis, reumatoidni artritis, kostobolja, infekcije i upale, kožne bolesti (ekcemi, akne i psorijaza) u morskom će blatu doživjeti pravi udar jer upravo morsko blato, u kombinaciji s morskom vodom, djeluje iscjeljujuće na te zdravstvene tegobe. Uz to, terapija morskom glinom snižava tlak i potiče rad imunološkog sustava.