Bajka o vratima

Jednom davno...  
...svi ljudski osjećaji i sve ljudske kvalitete našle su se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji. Kada je Dosada zijevnula treći put, Ludost je,uvijek tako luda, predložila: "Hajdemo se igrati skrivača! Tko se najbolje skrije, Pobjednikje među osjećajima." Intriga je podigla desnu obrvu, Radoznalost upitala: "Kakva je to igra?" "To je jedna igra", počela je objašnjavati Ludost "u kojoj ja pokrijem oči, brojim do milijun, dok se vi ne sakrijete. Kad završim sa brojanjem, polazim u potragu i koga zadnjeg pronađem taj je Pobjednik." Entuzijazam je zaplesao, slijedilo ga je Oduševljenje. Sreća je toliko skakala da je nagovorila na igru i Sumnju i Apatiju koje nikada ništa nije interesiralo.Ali nisu se svi htjeli igrati. Istina je bila protiv skrivanja, a i zašto bi se skrivala? Ionako je na kraju svi pronađu. Ponos je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mučilo što on nije prvi predložio igru. Oprez nije htio riskirati. Ludost je počela brojati:"jedan,dvatri..." Prva se sakrila Lijenost, odmah iza prvog kamena na putu, Vjera se popela na nebo, Zavist u sjenu Uspjeha koji se mučeći popeo na vrh najvišeg stabla. Velikodušnost se nikako nije mogla odlučiti gdje da se sakrije, jer joj se svako mjesto činilo savršeno za jednog od njenih prijatelja. Ljepota je uskočila u kristalno čisto jezero, a Sramežljivost provirila kroz pukotinu drveta. Krasota je našla svoje mjesto u letu žutih leptira, a Sloboda u dahu vjetra. Sebičnost je pronašla sklonište samo za sebe! Laž se sakrila na dnu duge (laže, bila je na dnu oceana). A Požuda i Strast u krateru vulkana. Zaborav se zaboravio sakriti, ali to nije važno.
Kad je Ludost izbrojala 999.999, Ljubav još nije pronašla sklonište jer je sve bilo zauzeto. Ugledavši prekrasan ružičnjak uskoči i prekrije se pupoljcima. "MILIJUN", zavikala je Ludost i započela potragu. Prvu je pronašla Lijenost, zatim Vjeru u glasnoj raspravi s Bogom, a Strast i Požuda su same iskočile iz kratera od straha. Slučajno se tu našla i Zavist i naravno Uspjeh, a Sebičnost se nije ni trebala tražiti. Od tolikog traženja Ludost je ožednila i tako u kristalnom čistom jezeru pronašla Ljepotu. Sa Sumnjom joj je bilo još lakše jer se ona i tako nije mogla odlučiti za skrovište pa je ostala sjediti na obližnjem kamenu. Tako je Ludost, malo po malo, pronašla gotovo sve. Talent u zlatnom klasju, Tjeskobu u izgorjeloj travi, Laž na dnu oceana, a Zaborav je zaboravio da su uopće igrali. Samo Ljubav nije mogla nigdje da pronađe. Pretražila je svaki grm i svaki vrh planine i kad se već razbjesnila ugledala je ružičnjak. Zašla je među ruže uzela suhu granu i bijesna i iznemogla počela udarati po prekrasnim ružinim pupoljcima. Odjednom se začuo bolan krik. Ružino trnje izgreblo je Ljubavi oči. Ludost nije znala što da učini. Pronašla je Pobjedu, osjećaj nad osjećajima, ali ljubav je postala slijepa. Plakala je i molila Ljubav da joj oprosti i na posljetku odlučila zauvijek ostati uz Ljubav i pomagati joj.
Tako je Ljubav postala pobjednik nad osjećajima, ali je ostala slijepa, a Ludost je prati gdje god ide...

Čitanka za 6. razred OŠ. Uvijek se vesele ovom tekstu :)

:)

šesti razred?:)))ja obožavam ovo čitati:)))

:)