Radiohead

Slusam te
I rijeci
Ulaze u desno uho
I zadrzavaju se u eustahijevoj tubi
U usnoj skoljci sumi tvoje more
I tako svaki dan
Bonaca ili lagani maestral
Oblikuje krajolik s morem i skoljkama na kamenoj plazi
I daleku crtu horizonta s oblacima
Tijekom dana cekam tvoju poruku
Kratku i suhu
Jesi tu pitas
Jesam
I glas donese vodu, sol, kapljice, kisu, vjetar i tek ponekad sunce
Kad kazes nesto sto mi zazari uho prije nego sto se izgubi u zvucnom kanalu

A dok te gledam kako govoris ne vidim more
Trazim planine u pogledu
I divim se
Staticnoj poziciji bez grca penjaca po stijenama
Koji se vec davno popeo na vrh i sad samo dise
Spokojno i pospano
Ne razmisljajuci o naporu silaska
I zavidim na miru onoga kome je dan ispunjen
Rutinom i sitnom srecom
Malim stakalcima sto bljeskaju na suncu
I odrazavaju sivu sjenu jutarnje kise

Razgovaram da bih te cula
Kako dises
I naglasavas svoje rijeci
Vrebam svaki dijalektalizam kao malo dijete
Drugaciji naglasak zaigra kao igla na skali starog radija
Frekvencija zacudnosti i veselja

Kad me necim dirnes to ne stignem pokazati
Jer zadrzim tvoje rijeci dahom
I ne zelim ih izdahnuti
ni ako mi ne odgovara to sto cujem
ni ako me iznutra pomiluje tvoja premisa
u sebi ih biljezim
i pustam da se izliju
Iz rijeke u more
Pa u oblake
Pa u kisu
I kapljice
Koje mi ulaze u uho

Link

07.05.2022. u 7:18   |   Editirano: 04.08.2023. u 0:05   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Trenutno nema niti jednog komentara

Dodaj komentar