Pogled iznad tipkovnice

Priča mog života. Tražim istinu, no uvijek mi nekako izmakne.

You love the way he lie...

“možda tako treba biti kada tornado dotakne vulkan” by eminem

Gdje je tu ljubav? Osjećaš je u zraku? Želiš je? Jako? Znam. Isto kako ti znaš da je on nevjeran. Jeli vrijeme da odeš, pitaš se. Preplašena si, ali živa. Moliš se, moliš tiho u sebi. Zatvoriš oči, jer tako si barem trenutak u danu olakšaš. Jeli kasno misliti da si vrijedan mog života, mučiš se. Vidiš, osjećaš njegovo srce. Baš sad bi povukla okidač i s crvenom bojom otkrila još jednu svoju vještinu. Lažeš da sve je dobro, ploviš u bivšim radostima. Ponosna na ljubav još jučer si bila, a sad puna tajni pričaš priče za laku noć svojoj djeci.
On zna točno što ti treba. On zna kako i kada da te poljubi. Naslonio je usne na tvoje, baš onako kako si htjela, baš onako kako si trebala. Njegov dodir, uživala si u tom iskorištavanju. Znam, baš to si tako i trebala. Cijelim tijelom osjećala si tu njegovu ljubav, dok je polako ulazio u tebe. Nitko to ne radi kako on radi. Znam, nije to bila obična jeba*ina, nije te samo *ebao, jer dok te punio svojim mesom rekao ti je da te voli. Da te želi. I ti si to osjetila, naravno, jer pi*ka je tvoja nakon dugo vremena svršavala. Morala si to osjetiti. Ili opet nisi svršila?
Tko ti je rekao da se živi od osjećaja?
Ne žali. Sanjaj. Ne odustaj. Budi tužna. Budi ljuta. Otkrij lice. Reci mi gdje su vaše slike? Zašto nisu u okviru? Za čim žališ? Za svađom? Za njegovim pogledom dok si ti u njemu? Za noćima kad drugu grli, dok si ti u praznom krevetu budna? Opet gubiš razum, jer stvarnost ne doživljavaš. Ne boj se. Ja znam baš kao i nebo da si ti vrijedna. Tvoji snovi nisu fantazija. Ono najgore nije još prošlo, tek dolazi. Sigurnost žuri i daleko ti je. Ostavi ga danas. Ostavi ga sad. Sutra ćeš imat nekog drugog da ga usporediš s njim. Slijepa si za novu čežnju. Slijepa si za smisao života, za novu ljubav. Opet si mu danas žena, a ja se pitam da li je on tvoj čovjek?
Budi glasnija. Uvrijedi ga. Budi zločesta. Budi u stanju napraviti nešto loše, kada ti je srce tako slomljeno. Budi u stanju isjeckati ga u komadiće. Zar je to neko natjecanje među vama? Zar će onaj koji pobjedi biti veća faca?
Nije on najslađe u životu. Niti si ti dijete da ti treba takav pokvareni slatkiš. Ne vjeruj mu. Ne vjeruj da će se vratiti. Ne pravi se da te voli. Smeta ti razdvojenost. Probudi se iz tog lošeg sna. Tvoj život ne treba tako završiti. Nema predaje. Nema izdaje. Uvijek ćeš ga voljeti, znam. Do zadnjeg trena. Slutiš šta će se dogodit. Možda ti je ispod časti, odmotaj se, jer sutra onog kojeg dotakneš nećeš upropastit. Nikada nećeš oprostit. Ništa ne trebaš govorit. Sve nestat će.
Ne možeš vratiti otpale latice ružama, niti obrisati izdaju prevarenim ženama. Pravila znaš. Dozvoli mi, da s ovim tekstom odem malo dalje, na drugu stranu ceste. Želim da ti jutro nešto dobroga donese. Zlatne boje blagoslov. Imaš druge. Imaš mene. Ne dižem ruke od tebe. Trebam te da ostanem zdrava. Jedan glas promijenit će ritam. Ritam ljubavi. U meni ne postoji bijes. U njoj postoji strah. U tebi postoji strast. U nama postoji prošlost. A u djeci budućnost. Ima li nas onda uopće?
Tko bira koga za sebe? Zaokupljeni smo vlastitom gladi. Ja gladujem za mirom. Ti za njegovim dodirom. Ona za istinom. No, jesmo li spremni za igru života ili je to nevažno? Dok kroz prste petljam iščupane latice crvene ruže, moje lice prodaje osmjeh vjetru s juga, kao da me sutra neće biti.
Ameli, ponos je glupost i zato, oprosti.

…jer život je lijep bez obzira na sve…

gladuješ za mirom i vraćaš se tek kada te napuste svi

:)