Pogled iznad tipkovnice

...radujem se suncu i ja...
 
 
Udara izolacija, skriva tajnu mog nervnog sloma. Mora tako. Pokušavam zaspat. Ne mogu. Nisam mogla ni jučer. Nisam mogla ni u petak, ni u četvrtak. Čežnja. Starim. Tko me sad voli? Tko je sad na mojoj strani? Ljubomora?
Što si sad naumila? Gledaš me tim prvim pogledom, osjećam da nešto kriješ. Ljubiš drugu? Ja ništa ne znam. Ništa ne znam. Oblačiš me i čvrsto dodiruješ moju kožu. Grebeš me dodirom. Gdje je moja duša? Gdje si je poslala? Zar je i ona na prodaju? Tebi je sve zabluda. I zrno sreće i pramen duge. Kako živjeti s tim? Kako živjeti napola? Nemaš kud i sve ti je uzalud. Pokušaj biti sretna, pokušaj barem usnama, bez boli progledaj i voli.
Nismo više mali. Prestani gubit kontrolu. Prestani biti naivna. Prestani biti luda, luda za mnom. Nema potrebe da mi skidaš zvijezde s neba. Nastavi živjeti bez nevolje. Otvori prozor bez kajanja. Neka odu van uspomene i sjećanja, ali ne i tvoj život. Otvori vrata, neka odu nemiri, a nek' ulete moji ljubičasti leptiri.
Sedmi dan saznaješ da nemaš ti bezbroj sudbina. Sve već zaboravljaš. Tražiš djevojku koja će te voljeti takvu. Tražiš djevojku s kojom ćeš živjeti u svom svijetu. Misliš da imaš sve što ti treba. Ružu crvenu i dijamant koji sjaji. No, sutra se budiš sama. Oči opet mene traže. U sobi se širi moj miris. Moj duh. Gdje sam ja, ja koja sam jučer živjela s tobom. Gdje je moje lice? Duša? Gdje sad živim? Gdje sam nestala? Kad je naša ljubav prestala?
Ovo je trebalo već da se dogodi. Misliš da sam bezobrazna. A ja samo želim biti slavna, vila bez krila. Sutra ćeš već mazat mlađu, gorko slađu. Skinut će ti moju košulju, odvest ćeš je u postelju. Tad vidjet ćeš zmiju otrovnicu. Probat ćeš najljuću borovnicu. Lizat ćeš pravu đavolicu. Tri noći, ljubit ćeš njeno lice, voljet ćeš njene tanke trepavice. Bit će ti sve slatko, bit će ti draga, ali kratko. Tad ćeš čelik pretvorit u svilu, baš tad će vještica ubiti vilu.    
Nekad bili smo savršen par, sad se sve naše pretvorilo u stvar. Ana, se zovem. Zar mi se ne sjećaš imena? Bila sam tvoja medena. Bila sam tvoja za jednu kunu, bila sam stalno u tvom umu. Zar sam te krivo ljubila?
Zašto gasiš naše plavo svijetlo? Zašto plače tvoja nova djevojka? Zašto je tvoj prostor tako mali? Gdje si se sakrila tako očajna? Gdje si se sakrila tako opasna? Zar si svoje mjesto našla u crnoj kronici? Zar će da te spase veliki bijeli u bolnici? Zar te toliko boli? Zar si i novu djevojku ubila? Daj mi da ti stavim sol na kost, prekriži se i moli za oprost.
 
 
...jer život je lijep bez obzira na sve...