Putevima čudnosti moje...

Danas...jedan od onih dana kad mi se moje, dobro čuvano nebo, srušilo na glavu...jednostavno...onako samo od sebe...I ne znam zašto....
I već sam zaboravila kako to izgleda...ili sam željela zaboraviti... Pitam se, gdje je popustilo? Je li zbog prognoze il' samo zato jer je ponedjeljak? Ali volim ponedjeljke...i nisam nesretna, nemam zašto biti. Il' me je samo dotakla nečija tuga, onako u prolazu...možda sam joj dopustila da mi se približi, previše? Ili premalo? Ne znam...
Možda, umjesto što mozak zamaram ovom nepotrebnom i niškoristi gimnastikom, možda je bolje da pogodim boju konca kojom ću zakrpati ovo svoje nebo...

zato...(hehe):-)

Znam la-lo, ali eto, iznenadila me faza :))))

kao i uvijek, znaš izmamiti osmijeh na licu la.lo :))))

kod tebe uvijek ima smijeha :))))

la-lo štima, i ja funkcioniram tako ali danas je nekakav čudan dan il' je samo meni zbog čudnosti moje :))))
nema drame i jadikovke,nema cmoljenja...tebi fala na smajlićima,ostani tako a ja gibam dalje, ponovo se smijati :))))

udaj se za mene ;)