I ovo malo...
...duše što nam Bog dade,ne znamo pustiti na slobodu.Ni osmijeh ljudi ne daju a da ne pitaju: Koliko košta? Nitko više ništa ne poklanja,samo tako,od srca...
A nas, koji tako bezuvjetno dajemo i ništa ne tražimo zauzvrat...nas, koji poklanjamo osmijeh i ne čekamo kamate...nas, koji svoje snove darujemo drugima...nas će, ti isti bez duše, prikucati na stupu svog idućeg neuspjeha i uvjereni u svoju "pobjedu" pustiti da odemo...
17.01.2005. u 20:01 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Vjerujem da spadaš u one s dušom :)))
Autor: JakoCudna | 17.01.2005. u 20:05 | opcije
hvala,hvala,osmijeha nikad dosta :))))
Autor: JakoCudna | 17.01.2005. u 20:13 | opcije
sireno,zaboravih reći da su mi dragi tvoji tekstovi,čitam ih rado... :)))
Autor: JakoCudna | 17.01.2005. u 20:14 | opcije
:)))))
Autor: JakoCudna | 17.01.2005. u 20:20 | opcije