evo nesto kako sad vidim:

zajednica: igra se. ujedno i uci druge kako se ponasa, u smislu da se moze biti u zajednici i s njenom pomoci, i da se moze ne postivati zajednicu, ljude, i time se valjda sam izopciti iz zajednice...
zajednica istovremeno i kontrolira, valjda? mada u nekim slucajevima pitam se koliko je ta kontrola objasnjiva samo igrom. no, opet, mozda se na taj nacin samo daje do znanja da pojedinac treba na neki drustveno prihvatljiv nacin znati prihvatiti pravila zajednice. davno vidjeno pitanje socijalizacije, kao i problem 'osjecaja' za zajednicu...
osim toga, zajednica i potice nas na nasem putu, ali nas i ogranicava u nasim slobodama, treba ju uzeti u obzir ako se oslanjam na njenu podrsku (recimo poruke ili tekstovi podrske i slicno?)
romanticnost/ovisnost: ovako mi se cini, najhladnije sto mogu, reci cu da mi na samom pocetku nije trebalo da me takne, ne bas ona iz te davnine s tolko nerijesenog njeznog. e. a sad, kako vrijeme odmice, covjek se pocne oslanjat na neki pozeljan razvoj u svojoj glavi, i teziti nekom dragom cilju, i kad si izgradi oslonac, ne pozeli i ne moze ga rusiti zbog nekog kratkotrajnog rizika... dakako, izgleda da je stvar takva da to ne vide svi isto... eh.
Aha, jos nesto o tom osloncu: 'nakacivanje' na neku zenu i rjesavanje problema kroz nju nije dakako dobro. ocito zapravo niti moguce, valjda, i znao sam kako necu moci biti s nekim dok si ne rascistim s tim da svoje probleme trebam rjesiti sam, no problem je upravo taj da sam se 'prikacio' prije nego li sam postao samodovoljan... i kako velim, za osobu koja mi je predugo i previse znacila. tim je rizik neke samodostatnosti bivao sve veci, barem kako sam ga ja vidio. upravo zbog straha od gubitka neceg sto je jednom i tako cesto uvijek znacilo zapravo strashno puno.
imate li kakve mudre savjete ili primjedbe glede bilo cega od ovog, bio bih vam zahvalan...
 

24.10.2005. u 7:33   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

meni je obicno tako da se moram na neki nacin odvojiti od okoline (onako, u sebi), jer inace valjda uvijek zelim biti previse 'na usluzi' i bavit se tudjim stvarima nego napraviti ono sto mi je zapravo tada duznost ... katkad je to trazenje podrske negdje samo ono sto te slabi pa postanemo cool kako bi se mogli pobrinuti za same sebe.?

Autor: letouch   |   24.10.2005. u 8:06   |   opcije


Hm..neprilagodjeni...nemas tu savjeta niti pomoci...istina, svi mi mozemo raditi na sebi i graditi se i dogradjivati...no ono duboko u nama sto je zapisano...kad se poklopi vrijeme, mjesto, osoba...

Autor: ziga-zaga   |   24.10.2005. u 8:54   |   opcije


Dodaj komentar