Koliko je zivahno nalik zivome (3)

 
O, da, zar je gubitak ikako moguc, ukoliko ga se moze opisati? Halapljivo smo se znali hraniti naslanjajuci tornjeve pod kojima vise nitko nije odavao pocast duhovima predaka, a zaborav temelja, gradnja bez sna, bilo je to ili a) gomilanje sebicnih emocija i snova ili b) moglo se to nazvati i strahom od tog puta, prepustenost Levijatanu iz koje uzmaka nije znalo biti, znali bi se skriti katkad u neki zagrljaj u kojem je, u trenucima u kojima smo cutjeli ljubav, tako ih se s pravom moglo nazvati, a u tim trenucima zaborav jurisa u propast nije bio zatvaranje ociju, tada, i samo tada, stvarali smo bezvremene oblake, zatvorene opne bezvremenosti, i zbog tog, zbog njih je vrijedilo.
 

19.08.2005. u 11:50   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Trenutno nema niti jednog komentara

Dodaj komentar