ŽAO MI JE,ŽAO

žao,žao mi je
gledam oko sebe ljude naših godina...koja ljubav,koji sklad...koliko razmjenjuju svoju ljubav,svoje osjećaje međusobno,obiteljski....ne zaboravljaju nikakva obiteljska događanja....tako ih lijepo obilježavaju zajedničkim druženjima,zajedničkim ručkovima,večerama,sjedeljkama protkanih šalom,pjesmom,smijehom....sva djeca su tako povezana kao da ih je jedna majka rodila....braća,sestre,zetovi i snahe sve funkcionira kao jedna velika sretna obitelj....da čovjek promatrač ne može suze suspregnuti od te ljepote....da li postoji još puno tako sretnih ljudi a da su tako obiteljski vezani...ne znam....znam samo da me užasno boli što se takva sreća i meni ne događa ali me tješi da toga ipak ima....čime sam ja zaslužila takav raskol u obitelji....rođeni smo i odgajani sa obiljem ljubavi,bar majčinske....nikada ne mogu zaboraviti riječi moje pokojne majke kada je rekla"djeco moja ostanite uvijek skupa,uvijek znajte da ste braća i sestre i ne dozvolite da itko stane između vas,ne bi vam to halalila"....moje majke,naše majke više nema i par godina nakon njenog odlaska smo i okupljali se....ali došlo je vrijeme kada je najstariji brat smrtno obolio i gubitkom njega izgubila se sva prisnost u našoj obitelji....moj kontakt je ostao samo sa sestrom i kao da više nikogga na ovom svijetu nemam...a to boli,boli kao da mi je žar u srcu...da li je to možda što su nam se promjenili naši financijski statusi ili što drugo,ne znam a li samo znam da boliiiiiiiiiiiiii....život tako brzo prolazi....od ranog jutra žureći za radnim obavezama proleti dan,ponedjeljak samo što odmakne kad evo opet petka-vikenda i opet iznova i tako godine lete a mi smo ostali željni jedni drugih....bne znam samo kako mislimo pred dragog boga ne održavši zakletvu naše drage majke....sama ne mogu ništa učiniti,ne mogu nikome uliti ljubav u srce iz kojeg je takva ljubav davno iscurila...srce mi plače,plače jer ne može da ispuni majčinu zakletvu koja tako živo čuči u mom srcu....ja neizmjerno volim svoju obitelj...i brata i njegovu obitelj,moju sestru i njenu obitelj...na ovom svijetu još se možemo posjećivati,a što će se dogoditi kada odemo sa ovog svijeta....kasno će biti za kajanje....zar sva materijalna dobra koja smo za života stvorili mogu biti zamjena za ljubav koju smo međusobno izgubili....povratimo to dok možemo ako hoćemo ipitam se HOĆEMO LI....ja sam otvorena srca i primam svaku dobru i iskrenu pruženu ruku i nudim svoju


VOLIM VAS MA KAVI BILI I MA GDJE BILI....BEZUVJETNO

04.10.2012. u 11:56   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

lijepo!

Autor: pelpetum-mobile   |   04.10.2012. u 12:10   |   opcije


nisu nužno materijalna dobra i njihovo stjecanje ta koja nas udaljavaju jedni od drugih. to se jednostavno desi, i kad to shvatiš, već je prekasno.
ali za njegovati odnose potrebno je da sudjeluju sve strane, dakle, nije "krivica" samo na jednoj.
imam roditelje. volim ih, ali mi ne fale prejako. obilazim ih svaku drugu subotu, pomažem ... tu sam kad treba i ako im zatreba. ali život me odveo dalje od njih ......
imala sam brata s kojim nisam bila baš bliska. umro je od raka.
imam sestru s kojom sam bila bliža nego s majkom, koja je bila moj uzor .... danas nisam. i tu je život upleo prste.
imam kćer i sina ...... jako, jako se volimo i jako smo si međusobno bliski i vezani. to je najdragocjenije što imam.

i ja sam otvorena srca. ali za neke je povratke.... i za neke nove ..... jednostavno prekasno.....

Autor: Bell13   |   04.10.2012. u 12:15   |   opcije


ja sam neformalna
svi znaju da mogu bez najave kad ih volja i kako ih volja- pa sam ispala baza. Dogodi se da mi netko od rodbine samo nos gurne kroz vrata- bok, samo da vas vidim ..i aj bok žurim.. Sestrinoj djeci sam ko druga mama (sestra je divna mama), jer su oni dolazili dedi i baki i sad nastavili k meni i povezani su s mojim klincem. Tetina djeca i unučad isto tako. Kad je nešto obiteljsko, nečiji rođendan ili slično, ima nas ko roma :))).
Po maminoj strani rodbinu rjeđe viđam jer su udaljeniji, ali smo si svi jako dobri.
E sad.. za neke obiteljske obveze stvarno treba vremena.
Nemam vremena sjediti s nekim na kavama vani i slično i neke posebne izlaske u društvo, jer kad i mislim da ću nekuda- netko mi dođe :))

Autor: pognioci   |   04.10.2012. u 13:50   |   opcije


(pa ti se i dogodi da imaš sedam vjenčana u rodbini- kao ja ove godine- šest sam već odradila, još jedno- i proglasila bum bankrot u svojoj kasici prasici :)))

Autor: pognioci   |   04.10.2012. u 13:52   |   opcije


Razmišljam si, kako je zanimljivo, kad je moja bolja polovica ušao u moj život. On je sin jedinac i sin mu sin jedinac. Nemaju baš nešto rodbine u ZG i ne posjećuju se. Onda mu je bilo neobično naša romska galama. Šutljivac je pa sam mislila da će mu to smetati. Na kraju su se svi na njega navikli takvog šutljivog, a kad ga provali, onda je biser. I bez njega se ne može ništa, prvo svi s vrata navale na njega..

Autor: pognioci   |   04.10.2012. u 14:05   |   opcije


Gorka istina za sve nas .
Lijepo rečeno :-))

Autor: trnoruzica01   |   04.10.2012. u 16:11   |   opcije


Dodaj komentar