Lagano umirem...

 


 
 
... u tvome sjećanju
 topim se... nestajem...
k'o snijeg u proljeću...

 
Prolazio sam pored tebe... pored tvojeg doma... Na trenutak sam zastao... Bila je noć... Pun mjesec... Prikrao sam se uz tvoj prozor, lagano... Ali, nisam te osjetio... Nisam čuo kako dišeš...
 
Stižu me sjećanja... uspomene... na naše dane... Zar je sve to moralo nestati...? Proći... Tvoji pogledi su bili tako topli... Sjetih se, kako smo se vozili... dugo... Stajali na mjesečini... brojali zvijezde... Grijala su te moja prsa... Topila si se dok sam te ljubio po leđima, i milovao po kosi...
 
A sad... sve je otišlo u nepovrat... Samo su ostale uspomene... i tuga...
 

24.05.2008. u 23:56   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

...jedan d-mol me dobije..kako odeš ti..u sobi je..glupi d-moll uvek sazna kad je to..uhvati me čvrsto..i ne popušta..lud je za tišinom..to ne propušta..vodi me u svoj..plavičasti dom................

Autor: tihinaya   |   25.05.2008. u 0:18   |   opcije


Dodaj komentar