RAZMIŠLJANJA JEDNE VODENJAČICE

Oduvijek sam voljela gledati romantične filmske priče s happy endom zbog kojih se smiješim satima. I tako sam neki dan opskrbljena nekoliko komada DVD- e odlučila sebe razveseliti. Bilo je tu svega i svačega. Gledljivih, negledljivih i polugledljivih priča. I za kraj ostavih film koji je preveden naslovom „ Tko je ona prava?“ . Pripremih se za premijeru: najudobnija poza na trosjedu, kutija cigareta, grickalice, piće, papirnate maramice za svaki slučaj. Prvo reklame koje ubrzah, sve stisnem što treba i krene. Nije film počeo ni dvije minute kad ono- stane. 'Ajmo sve ispočetka: Izbor, reklame, play. Ovog puta prođe 5 minuta i stane. Hm.. U silnom natezanju oko DVD prođe dvadesetak minuta. Već me počela hvatati lagana nervoza. 23 sata je, ujutro ustajem oko 6 h a film nisam ni počela gledati. I nemam pojma kako, krenulo to. I gledam ja, gledam.. Situacija se počela zapetljavati i sve više me zanimalo kako će završiti. Kad ono.. DVD opet stane. Ajoj. Sad je kutija cigareta bila premalo. Šteka za uho i krenem u rješavanje problema s DVD playerom. Borba je bila nemilostrdna a na kraju sam ipak popustila ja. Oko 1 h sam shvatila da neću vidjeti kraj. U očaju pokušah zaspat ali nije mi to nikako uspjevalo jer me mučilo: Tko je ona prava?! Jutros na poslu očajna i nervozna što ne znam kraj, samo sam tražila koga ću mrko pogledati. Napokon, dojurih kući, jedva čekajući da upalim taj moj stroj za reprodukciju i pogledam kraj filma. Eh. Opet ništa. Svašta sam nabrajala po spisku.. Koji bezobrazluk izdati neispravan DVD! I sine mi lampica. A da nije neispravan moj DVD player?! Isprobah ga na drugim DVD- ima.. Ha. Pa player je riknuo. Pa nije ni čudo poslije a sinoćnjeg okršaja. Sad sam morala jako brzo misliti. Što sad? Ovog puta se nije upalila jedna lampica nego čitav set. Pohitah u ormar i tamo ga nađoh. Na dnu ormara, još uvijek u žutoj vrećici, poklon- novi DVD player, ostavljen za neka druga bolja vremena. Malo nostalgije u trenutku, ah, ali ipak moram vidjeti kraj filma. Časkom zamijenim stari DVD s novim modelom, uključim i ništa. Ne trza. Već sam izvadila priručni alat: Kliješta, šrafciger, kutne ventile, ubodnu pilu i sjekiru. Ima da proradiš, mislim si! Razgledavala sam taj novi model sa svih strana ali nije mrdao. Pretiskala sve tipke na daljinskom i dalje ništa. Nastupila je panika totalis. Neću ( ne ću!) vidjeti kraj. Aaaaaa. I djelićem mozga se sjetih pogledati ima li taj daljinac ispravne baterije. Pa da. Slijedila je višesatna potraga baterija a kraju je ipak bilo iz šupljeg u prazno. Izvadila sam baterije iz nekog drugog stroja i gle čuda, proradilo.
Napokon sretna i smirena, pogledala sam film do kraja i saznala tko je ona prava. Jupi! I baš vam neću reći koja je, hehe. Treba se namučiti za to. Da, da.
PS. Sve u svoje vrijeme. Danas sam sretna jer jednom davno dobih poklon.
Ovom prilikom zahvaljujem svojim roditeljima, rodbini, prijateljima što su me podupirali i vjerovali u mene, da ću jednog dana uspjeti upaliti DVD player.

..pridružujem se svima koji su vjerovali u tebe...i još uvijek vjeruju...::))
..ma daj,..reci..tko je ona prava...?

hehehe.. hvala, hvala. joj, hoćeš da ti ukratko ispričam sadržaj filma? jedna od tri žene oko kojih se tip cijelo vrijeme saplitao :))

ma što je taj film prema tvom zapisu...ti me uvijek nasmiješ, a i dođem do kraja bez muke...
zato vjerujem i ja u tebe :))

o srčeko :)))
hvala, hvala.
svašta čovjek nauči da bi uspio pogledati film. uf.

i dobro, tko je ona prava?

(ti mogu dofurati svoj VHS da polukneš kaj je s njim?) ;)