Od svega po malo!

Beč doista u ovom periodu djeluje blagdanski. Milioni lampica ga ukrašavaju. Volim šetati njegovim ulicama kad je tako svečan. Sve blješti a tako pust djeluje ove godine, bez ljudi … i dalje toplo romantično sanjalački.
„Bacam pogled kroz prozor. Bacam ga kao bumerang, u nadi da može otići dovoljno daleko, a zatim se vratiti. Ali ne, on odlazi kao što odlaze najbolji prijatelji i najveće ljubavi – zauvijek. Odlazi, putuje do kraja noći, i dalje. Jedino što mi ostaje su siječanja.“ … citat iz knjige „Sova 427“

U prošlosti, kad sam bila mlada često sam tijekom adventa odlazila u selo kod bake i djede. Takoh bih rado ponovno posjetila to vrijeme. Sjećam se zadnjih par godina kada sam mirno promatrala vrevu ljudi koji su jurili. Ljudi su tražili darove za svoje obitelji i prijatelje. Većina ljudi je samo izašla s posla i projurila ulicama grada.



Misli su mi opet odlutale u vrijeme kada nije bilo električnih božićnih lampica i razmišljam kako ove godine nema ljudi koji jure ulicama s punim torbama.



Pa, vremena se mijenjaju, i opet neopaženo se iskradam iz prepunog grada, u staro selo. Dosta mi je žurbe ljudi koji očito nemaju vremena. Nije li adventsko vrijeme mirno i kontemplativno vrijeme?

Tako sam mislima došla u staru kuću u kojoj su mnogi ljudi već živjeli iz generacija moje obitelji. Ova kuća je moja omiljena kuća. U prošlosti, kada nije bilo električnog svjetla moji su palili svijeće kako bi dali kući svijetlost. Sjećam se kako također kako nije bilo grijanja i djed uvlačio drva u kuću kako bi se ugrijala.

Kao da gledam kroz prozor iznova tijekom adventa. Vidim mamu i baku kako peku kolače. Miris je tekao kroz cijelu kuću i čak je prodirao do nje vani.

Otac i djed išli su po božićno drvce u šumu i zaprežnim kolima ga donijeli doma. Bilo je hladno i veselili su se kuhanom vinu koji je baka skuhala kad su se vratili. Često smo sijedjeli skupa, oko sviće i djed nam je pričao uzbudljive priče. Moja sestra i ja nismo mogla dočekati da baka ode u trgovinu po božićnu kutiju, jer je to uvijek činila neposredno prije Božića. Bilo je puno toga za otkriti u ovoj kutiji. Zvijezde od slame, svijeće, anđeli sa zlatnom kosom i mnoge druge dragocjene stvari.



Ali to je bilo davno i bilo je drugo vrijeme. Vrijeme zajedničkog života, vrijeme zajedno, vrijeme jedno za drugo. Još uvijek maglovitim mislima, vidim kroz prozor stare kuće obitelj kako zajedno sjede oko adventskog vijenca, čujem glasove i smijeh. Nanu, obitelj koja ne juri ulicama. Ljudi koji provode vrijeme zajedno i pale u svojim kućama svijeće.

Da, danas je drugo vrijeme, ali i danas ljudi ponovno pronalaze vrijeme jedni za druge. Posebno u doba adventa. I pale svijeće. Raduju se Božiću.

Iz svojih sjećanja i šetnje kroz Beč vratili sam pred ulazom zgrade. Šetnja je gotova.


Andrea Bocelli - Santa Claus Is Coming To Town

Link

BOME NI JA NEMJEM NIKAM,,A BAŠ MI JE DOBJO TAM...
JEBENA KOJONA MI NEDA JADITI

@ I to će proći kjele, nadajmo se. Radit ćeš opet u Beču.

PA NISAM BIJ VEČ DVA MJESECA....

@ Znam. A kako stoje stvari kod kuće i ovdje pitanje kada ćeš u Beč ... Sve stoji u mijestu.

Naravno sem Korone.

Božić konačno ima šanse biti ono što je odista.

živiš u prekrasnom gradu

@ Oh, da, ove godine to će biti ono što je stvarno gelsomino, u krugu obitelji i prijatelja. Volim Beč, nakon svih ovih godina u njemu to je moj grad :-))

Samo sam jednom, prije tri godine bio u Beču.Advent je bio i taj šušur mi se nije nesto dojmio.Vise sam bio zadivljen zgradama iz doba Austro-Ugarske ...Pruzila mi se rijetka prilika bit na pozornici operne kuće.
Nee, nit pjevao..nit svirao...samo razgledao.Impresionirala me veličina..Mislim da rijetki posjetitelji zavire na pozornicu.

*me se nije dojmio"
...ah ...ti č i ć..;))

@ Dobro ti jutro dovla. Taj advent u Beču podsjeća nas na naš kirbaj. Kao i oni, doprinosi očuvanju kulturne baštine, pa je tako i u Beču tradicija koja privlači turiste. Tada ti i ostali upoznajete Beč i nosite prekrasne slike ovog grada. Imao si sreće što si upoznao opernu pozornicu. Mogu ti reći kakvo je pravo iskustvo sjesti među publiku i gledati bilo koju predstavu iz njezinog repertoara.

Niti meni se nije dopalo to č i ć. Bila sam prisiljena. Vjerojatno afekt odbrane.

https://youtu.be/pequVzpjO4g

Ma sjeo sam ja i u parter, zavalio se u onu udobnu stolicu...no, nije bilo predstave..;)
https://youtu.be/4iB_bi6wwLo