Nesposobno muško

Na jednoj stvari sam zahvalan bivšoj ženi. Da je nije bilo, bio bih nesposobno muško. Znate o čemu pričam? To je ono kad muškarac bez žene ne zna ni gdje su mu gaće ni kako se uključuje perilica nit je ikad oprao tanjur. Kuhanje ičeg kompliciranijeg od jaja je znanstvena fantastika. Nije da me bivša naučila kako raditi kućanske poslove i kako se kuha, ali probudila je inat da naučim sve to. I zahvaljujem joj ovako javno na tome. Isto tako me naučila da jako dobro znam što želim, a što ne želim. Možda nije ispalo onako kako je ona htjela, ali ispalo je dobro za mene. Jer ne moram se nikome moliti da mi odradi ovo ili ono. Ako mi se jede bilo što, skuhat ću to. Ako želim da mi je sve blistavo čisto, uhvatit ću se spužve, deterdženta i Domestosa. Pegla mi je postala frendica (to je zadnje što sam naučio i dugo mi je trebalo da bude kako spada). I pravo da velim, ne volim samo prati pod, ali zato je tu onaj parni čistač iz Lidla s kojim se to jednostavno obavi, bar ako nije neka grda skorena prljavština (ali nje uz redovito čišćenje ne bi smjelo biti).

Poanta sveg ovog baljezganja u prethodnom dijelu nije da sam postao pičkica, kako bi to protumačio pozamašan broj čitatelja nego baš suprotno: samostalan muškarac koji ne ovisi i ne želi ovisiti o bilo kojoj ženi. Zašto je to bitno? Pa i nije. A i jest. Ovisi iz kojeg se kuta gleda. Zajebi one priče o muškim i ženskim poslovima, znanje svega oslobađa. Žena koja treba muškarca da joj zamijeni žarulju ili osigurač? Muškarac koji treba ženu da bi pojeo gulaš? Iz moje perspektive, sam daješ povod nekome da te proglasi nesposobnim. S pokrićem. Nauči sve to i jebe ti se. No je li baš tako? Kako se uzme. Jednom kad naučiš sve što bi ionako trebao znati, počneš se boriti s predrasudama okoline. Moja susjeda se nije mogla načuditi kako iz mog stana dopiru neki fini mirisi, pa me pitala tko mi kuha. Možda ja? U pogledu joj se vidjelo da joj ta informacija nema smisla. "Ali ti nisi kuhar" Pa niste ni Vi, ali siguran sam da fino kuhate. Dakle, pomisao da muškarac kuha, a da nije profesionalni kuhar je u mnogim glavama nespojiva. Isto kao i ideja da je muškarac nakon razvoda i dalje zainteresiran za djecu ne na način da se otima za njih da napakosti bivšoj ženi nego da je zainteresiran za svaki aspekt njihovog života (vidljivo po tome da je za svaku sitnicu bilo potrebno napomenuti učiteljici da me se uključi - dakle, Whatsapp razredna grupa, mailing lista za zadaće, itd, itd, masa toga me po defaultu u startu zaobišla zato jer su prosvjetari smatrali da sam nezainteresiran za to samim time što sam se razveo i što djeca nemaju adresu istu kao moja. To što sam svaki dan bio sa svojom djecom iako ne žive sa mnom im je isto bilo teško shvatljivo.) Čim iskočiš iz šablone, jave se predrasude. Jedni te automatski proglase tetkicom. Drugi te pitaju što ne pustiš nekoj ženi da ti čisti i kuha umjesto da se patiš (pazite, doslovno upotrijebe izraz "patiš", kao da je to patnja samo muškarcu). Al znate kaj? Nema više teoretske da bi dao više ijednoj ženi da mi pegla košulju. Ne zato jer umirem od želje za peglanjem. Nope. Stvar je u ovisnosti. Nesposobni ljudi ovise o drugima, sposobni samo o sebi. Danas mogu biti u vezi, sutra ne moram i apsolutno ništa mi se u životu neće promijeniti, ni s vezom ni bez veze. Neće nastati nikakav kaos niti će svijet stati. I to je neprocjenjivo.

27.09.2021. u 1:47   |   Editirano: 27.09.2021. u 2:15   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Ako čovjeku daš ribu, nahranit ćeš ga za jedan dan, ako ga naučiš uloviti ribu, nahranit ćeš ga za cijeli život.

Autor: juicy-mama   |   27.09.2021. u 6:38   |   opcije


Seljak

Autor: CyMan   |   27.09.2021. u 7:28   |   opcije


Čestitam na dobro svladanoj lekciji :)

Autor: ANERAK   |   27.09.2021. u 8:14   |   opcije


A jesi li razmišljao o apgrejdu?
Kud to vodi?

Smanjivanjem potrebitosti, bildaš samoodrživost.
Što je super. Ali ima i nuspojava.

Onaj susedin “patiš” ima nekog značaja. Ipak.
Šta ako je taj “patiš” duboko ukorijenjen u poimanje M/Ž odnosa?
Što ako Ž taj “patiš” definira kao davanje? I što ako tvoja samoodrživost s vremenom postane prepreka tom davanju?

Stereotipi nisu nastali kao plod nečije mašte. Nastali su kao statistika. Srednje vrijednosti činjenica.
Da bi se srednje vrijednosti pomakle, potrebne su generacije.
Previše za jedan život

Pa samo kažem, “pancirke” koje nabacimo u jednoj fazi života, u nekoj drugoj fazi nas štite i od onog što bi za nas bilo bolje.
Samoodrživost je jedan takav štit. Nekad pretjeramo s bildanjem

Autor: flyngpicket   |   27.09.2021. u 8:34   |   opcije


Ima jedna narodna.."sila je naučila Janka"
Svi..ili bar večina samaca..m/ž bila se prisiljena naučit i uputit u puno toga.

Autor: dovla53   |   27.09.2021. u 9:34   |   opcije


Oš ..neš , moraš.
Al ne valja sve znat..i to najbolje.
Postat ćeš joj , kad dođe veza, naporan, grintalo.
Gori od svekrve ;)
Stoj mi dobro :)

Autor: dovla53   |   27.09.2021. u 9:39   |   opcije


Sve se da i može naučiti, samo treba baciti prvo u vatru ili led:))

Autor: cyberlady   |   27.09.2021. u 13:04   |   opcije


Humanoida:))

Autor: cyberlady   |   27.09.2021. u 13:07   |   opcije


S godinama se vidici šire.

Autor: Illija   |   27.09.2021. u 13:34   |   opcije


tak treba ćiro.
samo nas i tu jebe ta mjera- sljedeći je korak točno ovo što govori fly

Autor: BrkataZmija   |   27.09.2021. u 16:49   |   opcije


čestitam....

Autor: djuro22000   |   27.09.2021. u 18:43   |   opcije


Dodaj komentar