Dvadeset osamnaest samotnih

Tako je čvrsto odlučio za cijelu...nek bude samotna, nek bude za čišćenje i slomi se odluka. Tresnula je pored njega tiho, gotovo nezamjetno, al tresnula snažno jednom neopisivom snagom vala koji dubinom putuje dok je površina gotovo mirna. Neopisivo i nije za opisivat već bi i sama činjenica trebala biti dovoljna...tresnula je. U svakom slučaju njena je priča daleko bolja. Njemu bolja ...
Odbio je posuditi joj knjigu, svoju knjigu. Tako ga je lijepo pitala te na to dobi njegovi odbijanje, za nju prvo u kratkom intenzivnom životu što protiče njihovim poznanstvom. Smisli u trenu čistu koncentričnu ljepotu. Čitati će joj iz knjige dok se pejsaži i vrijeme smjenjuje, a društvo prolazi. Čitati će iz nje ono što vidi. Riječi će se kovitlati njegovim usnama dok se njena glava gnijezditi po njemu ili tko zna gdje slijedeći njihova tijela. Čitati će.
Zar da bude jednostavno prene ga dok joj opisuje zamisao pa krene dalje. Ograničiti ću na jedno pivo dnevno a ona se osmjehnu lakoći. Uzet ću ti sve osim kahnmmm cigareta i to stvori ljutnju kod nje te pojasni. Ne uzimam ti sve niti smanjujem. Neka ovisnost ostane ali i čežnja se razbukta. Hoću se naslađivati time.
Želiš me sjebati reče mu ona, a zar to nije smisao jebanja?

Iza brda ostane da su sve njene ovisnosti ništavne u poređenju sa ovom novom koja ju obavija

26.07.2018. u 11:37   |   Editirano: 26.07.2018. u 12:01   |   Dodaj komentar

Cijeli život prolazio je bez traga dok se on kupao u prostoru vremena. Nesto mu je gurnuto u ruku i tijelo je instiktivno zatvorilo šaku. Ugledavsi stari bibliobus parkiran uz usku cestu sto se usijeca u zabit skupi hrabrost i ispravi prste. Kljuc na dlanu otvori mu utociste starih knjiga

Autor: eajmoodavde   |   26.07.2018. u 13:23   |   opcije


Dodaj komentar