calida

O tome da stvari treba sačekati
ČEKATI, i to strpljivo poput anđela ili sveca, dok stvari – ljudi, misli, događaji – koje se tebe tiču ne dođu k tebi. Ni jednim korakom ne žuriti k njima, ni jednim pokretom, ni jednom riječju ne požurivati njihovo približavanje. Jer ti izvjesni ljudi, misli, situacije, koji su dio tvog života, karaktera, svjetovne i duhovne sudbine, neprestano putuju prema tebi. Knjige. Muškarci. Žene. Prijateljstva. Spoznaje, istine. Sve se to kreće prema tebi, lagano nadirući i jednoga dana se morate sresti. Ne brzaj, ne požuruj njihov put i približavanje. Ako se jako žuriš prema njima, može ti promaknuti ono što je važno, ono što je osobno tvoje. Čekaj, velikom snagom, pažljivo, cijelom svojom sudbinom i životom. S.M.

nekada ... kada požuriš ...shvatiš da nije bilo vrijedno čekanja ...

Vremenu uvijek treba dati vremena i mnoge stvari se poslože same od sebe.Ništa nije dobro silovati:-)

arapo ... . uvijek kažu da vrijeme mijenja stvari, ali zapravo ih moramo sami promijeniti. .. :)

Neki trgovac u Bagdadu posla svog slugu da tamo obavi neki posao, a ovaj se vrati sav blijed i tresući se od straha.
“Gospodaru” – reče sluga – “dok sam bio na pazaru sreo sam jednog neznanca. Kad sam mu pogledao u lice, otkrio sam da je to Smrt. On mi je zaprijetio i otišao dalje. Sada se bojim. Molim vas, dajete mi konja da odmah odjašem u Samaru i tako stvorim što je moguće veću udaljenost između sebe i smrti.”
Trgovac, u brizi za svoga čovjeka dade mu svoga najbržeg konja. Sluga skoči u sedlo i u hipu odjaha. Kasnije po danu, sam trgovac ode na pazar i ugleda Smrt kako šeće među mnoštvom.
Ode do nje i reče: – “Jutros si zaprijetila mome sluzi. Što to znači?”
– “Nije to nikakva prijetnja, reče Smrt, bila je to gesta iznenađenja što ga vidim u Bagdadu.”
– “Pa gdje bi bio ako ne u Bagdadu. Tu živi – reče trgovac.”
– “Da, vidite, ja sam razumjela da će mi se noćas pridružiti na sastanku u Samari.”
(W.S. Maugham, 1933)

dobar dan calida, baš odlična tema. donekle dijelim vaše mišljenje, da, cilj je aktivno i svijesno živjeti... no, nekako sam se osvjedočila, što god mi radili...mirno čekali ili pokušali pohrliti naprijed, hitajući prema ili bježeći od neumitnosti / fatuma....s nekim prividom slobodne volje i utjecaja na događaje.... stvari će se izdogađati onako kako je to negdje za nas zapisano.
o tome priča i stara samarska legenda koju sam gore navela čitavu....glasoviti sastanak u samari.

SuperHeid ...hvala ti , jako poučna priča .. razmišljam cijeli dan o tome ..i svakako preklapam ... čekati ..hrliti ..kako god ..i mislim isto ... mislim da sve zapisano ..baš tamo negdje među zvijezdama ...:)

mislim da je sve zapisano ...

: PatriciaC ... hvala ti PatriciaC na komentaru ... ma ja ti nisam baš sva svoja ... hvataju mu glupa razmišljanja sa kojima niš ne postižem ...mogu reći ...ma daaa ..letargija zbog nedostatka fizičkih aktivnosti .. ja sam ti hiperaktivni tip i ponekad sam spriječena da se gibam ..gibam .. :)

PatriciaC ...:)

Ako je vrijeme mjera za brzinu onda vrijedi ona poznata iz Alise u zemlji............

Što se brže kećeš vrijeme ti sporije prolazi.

:-)

BALADA IZ PREDGRAĐA

I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkasto žutu
Na debelo blato kraj starog plota
I dvije, tri cigle na putu.

I uvijek ista sirotinja uđe
U njezinu svjetlost iz mraka,
I s licem na kojem su obične brige
Pređe je u par koraka.

A jedne večeri nekoga nema,
A morao bi proć;
I lampa gori,
I gori u magli,
I već je noć.


Dobriša Cesarić

wasy ...

Pjesma o tišini

Ona se uvijek javi kad zanoća.
U večernjici svako veče sija.
U tami bdije, u lišću ćarlija,
A njena sestra zove se Samoća.

Ne laže nikad. Ne osvaja zvukom.
Blagoću ima stare mame.
Ko dobar drug je; zagrli te rukom
I punim smisla govori ti mukom,
Ili ti ruku položi na rame.

Ako ti srce sija od vedrine,
Milinom svojom ona je uveća,
Ako je tamno, teret s njega skine,
I otvara mu vidik u dubine.
I katkad u njem zatreperi sreća. Dobriša Cesarić

Illija .... Svaki dan je bankovni račun, a vrijeme je naša valuta. Nitko nije bogat, nitko nije siromašan, imamo po 24 sata. - Christopher Rice