old silver man

Najljepše je kada u ženi pronađeš ženu
A i prijatelja, sestru, možda na trenutak i majku koja će brinuti o tebi.
Ljubav žene ne ide samo u jednom smjeru.

Žena može voljeti na toliko načina a ideal je kada muškarcu podari sve te ljubavi.

Kada pored nje osjeti i erotsku privlačnost i prijateljsko razumijevanje i sestrinsku brigu i podršku a možda, kao vrhunac svega, majčinsku zaštićenost i privrženost, kao krunu odnosa.

Premalo je takvih žena danas spremnih da podare sve to i da u sebi objedine sve te ljubavi.

Žena jedva i da voli, na bilo koji način a kamoli višestruko.

Žene ne rade na uzvišenosti i idealima jer vrijeme u kome živimo ne radi na tome. Traži se nešto drugo a to drugo se i dobiva.

Previše se potroše u ispraznosti svakodnevice i banalnostima. Ne nauče ni voljeti, ni da budu voljene ali zato savršeno nauče odglumiti sve to.

Ali nisu one krive, ni najmanje, vrijeme je takvo, svatko vuče na svoju stranu, svi, zato su i one tako razdijeljene.

Odgajaju se na pričama o brzom životu i lakim zabavama, utopljene u tom svijetu koji ih toliko emotivno iscijedi da nisu ni za sebe a kamoli za druge.

Ti u njihovom pogledu jasno vidiš rascjepkanost na tisuću dijelova.

Nema osjećaja cjeline, ni one unutrašnje potrebe da se nečemu predaju do kraja. Nego stalne promjene dok se, suštinski, malo toga mijenja.

Osjeća se u njima nestalnost i neprekidna potreba da negdje bježe, da se sklanjaju, skrivaju.

Stalno ih nešto tjera i progoni...

Živimo u vremenu gdje većina nastojeći odgovoriti izazovima svijeta u kome živi ne odgovori izazovima duše.

Nedostaju žene koje se daju i vole...

Ne u seksualnom smislu, to je danas i više nego lako, svijet se pretvara u javnu kuću, gdje je sve na dohvat ruke u zavisnosti od platežnih moći.

Nego u ljudskom smislu, kao bića, ličnosti.

I zato treba slaviti i njegovati takve žene jer samo one, u istinskom smislu, njeguju i nas same.

Da bi se muškarac osjetio muškarcem treba sresti ženu koja se osjeća ženom, onako do kraja, i da kroz zajednički ideal dožive ono najljepše što život nosi.

A i da preguraju kako znaju i umiju ono najgore.

Pored pravog muškarca se žene pretvaraju u mlade curice, o kojima treba brinuti kao o malo djeci.
Kad osjete tu mogućnost, mnoge nažalost danas iz kojekakvih razloga će prihvatiti taj odnos s pravim muškarcem radi sigurnost . Imale one to od pravog oca i majke ili ne baš najboljeg a
Koja će pobjeći od nekog pravog muškatca.
Koja?
Pa ona neovisna , zrela , samostalna.
Ona koja ima samopouzdanja i sigurnosti u svoje sposobnosti.
Ljudi puni samopouzdanja se ne boje samoće.

ostajem kraj pravog muskarca.
tak :D

ajoj, malo bi mi bilo prenaporno kad bi moj pravi muškarac od mene očekivao da sam mu još i sestra i mama. Valjda bi on meni onda trebal biti i brat i otac.